Protesti radnika BHRT-a: Nismo ugašeni u ratu, nećemo ni u miru

Desk

Zbog teške finansijske situacije, blokade računa i političkih pokušaja gašenja BHRT-a, jednog od tri javna servisa u BiH, radnici ove radiotelevizijske kuće održali su proteste u holu zgrade RTV Doma.

28. mart 2022, 4:14

Ovo su samo jedni od protesta u nizu jer loša finansijska situacija u ovoj kući traje godinama. Najvećeg krivca za finansijsku dubiozu krive RTRS koji im na osnovu RTV takse koji po zakonu prikupljaju entitetski emiteri, a 50% iznosa trebaju dati BHRT-u, duguje 63 miliona maraka.

RTRS svoje obaveze prema BHRT-u ne izvršava od 2017. a za to ima podršku sudova koji smatraju da RTRS nije dužan prebacivati novac BHRT-u jer nikada nije uspostavljena korporacija RTV sistema.

Ovo je jedan od razloga zbog kojeg veći dio radnika BHRT-a smatra da retrogradne politike planski rade na njegovom urušavanju.

Posebno ih je zabolio tweet Rajka Vasića člana Glavnog odbora SNSD-a koji se ponudio da lično minira zgradu RTV doma.

„Nećemo nijemo posmatrati propadanje. Preduzećemo sve mjere koje imamo na raspolaganju. Ipak smo mi sedma sila. Ovo je početak“, poručuju uposlenici BHRT-a koji trenutno rade bez plata.

Početkom marta otkazana je saradnja desetinama dopisnika, saradnika na određeno vrijeme i honoraraca. Onih koji proizvode program, a bili su najmanje plaćeni.

Jedan od onih kojima se BHRT zahvalio nakon 21 godine je Muhamed Čabrić koji je bio  dopisnik ove RTV kuće od njenog osnivanja.

“Osnivanje Javnog servisa BiH dočekao sam kao dopisnik RSE sa područja Sjeverne BiH. Na poziv iz ove medijske kuće odazvao sam i se počeo raditi kao dopisnik, prvo za BH Radio 1, a poslije nekoliko godina, određeno vrijeme i za BHT”, započinje Čabrić svoju priču za BUKU.

Uprkos naporima uprave, zbog nedovršenog posla oko uspostave Korporacije Javnog radio-televizijskog sistema BiH stvari nikada sistemski nisu bile riješene, a ubiranje takse se smanjivalo iz godine u godinu prije svega zbog poziva određenih ljudi na vlasti da se ne plaća RTV taksa, a da za takvo kršenje Zakona i JRTS BiH niko nikada nije odgovarao, dodaje Čabrić.

Njegova saradnja bila je na freelance osnovi, a saradnju s kolegama ocjenjuje kao odličnu.

“Sada, sa ove vremenske distance, u stvari i radili smo na tom kolegijalnom osnovu jer nikada nismo bili adekvatno i redovno plaćeni za svoj rad. Honorari su mjesecima kasnili, a kada ih je bilo iznosili su sramnih 100 do 200 KM. Evidentno je bilo svakodnevno otpuštanje dopisnika, što nas je pomalo i vrijeđalo jer su nas, očito smatrali balastom kojeg se najbezbolnije osloboditi u takvoj situaciji. Pomoći ni podrške nije bilo niotkuda”, objašnjava Čabrić.

Dodaje da su novinarska udruženja deklarativno ponekad dizala glas, ali se stanje svakim danom pogoršavalo.

 “Nakon dvije decenije predanog rada, jednim telefonskim pozivom šefa Dopisničke, u razgovoru koji je trajao 15 sekundi sam obaviješten da je moj radni angažman od 1.3. 2022. godine prestao. Šta reći? Ništa! Ništa nisam ni rekao. Godinama sam radio predano i pošteno bez adekvatne finansijske satisfakcije. Smatram da je to bio moj doprinos Javnom servisu”, priča Čabrić.

Ljubav prema profesiji i javnom emiteru iskazao je i u dopisu menadžementu, ponudio se da radi besplatno dok se situacija ne poboljša kako ne bi svjedočio gašenju signala.

“Stojim čvrsto uz kolege. Pozivam nadležne i vjerujem da će sve biti dobro”, zaključuje Čabrić svoju priču.

Njegova priča samo je jedan od protivargumenata medijima pod kontrolom stranaka iz Republike Srpske koji su dezinformisali svoju publiku predstavjaljući otkaze na BHRT-u kao „čistku srpskih kadrova.“

Predstavnicima više od 800 uposlenika obratio se i penzionisani novinar ovog medija i aktuelni predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković. Prisjetio se marta 1992. kada su uposlenici tadašnje RTV Sarajevo u istoj zgradi održali proteste protiv namjera lidera nacionalnih stranaka da program podjele po nacionalnoj šemi.

„Ista ta politika samo je mijenjala taktiku dok ne dovede BHRT u poziciju da sam padne. U ovoj prelijepoj zemlji prebrojavanje krvnih zrnaca postala je preovladavajuća metoda. Zašto? Pa stara metoda zavadi pa vladaj. Nažalost u tome su velikim dijelom uspjeli“, rekao je Divković.

Radnicima BHRT-a poslao je poruku kako imaju podršku Udruženja te ponovio da je BHRT u vlasništvu građana.  

„Takva RTV treba da opstane. Ova medijska kuća je preživjela ratne strahote, neću o njima ćutati, neke od politika to nisu zaboravile, neke su zanemarile. One koje nisu zaboravile su to uzele za zlo“, dodao je Divković.

 

Neda Tadić iz Samostalnog sindikata radnika u BHRT-u poručila je da se danas ne obraćaju onima koji bi da miniraju jer oni „nemaju ni stida ni obraza.“

„Krajnje je vrijeme da pravosudni organi počnu raditi svoj posao. Dosta je ucjenjivanja, zastrašivanja, prijetnji, mobinga. Radnici BHRT-a više ne ćute. Kažu da u svakom zlu ima neko dobro. Tako je i ova teroristička prijetnja svima otvorila oči. Borba za BHRT je borba za državu. Građani su se osvijestili koliko vole ovaj RTV Dom“, poručila je Tadić.

Parlamentarcima koji su, akcentira, dobro plaćeni, poručuje da se ne igraju životima 800 porodica. Apel je uputila i OHR-u, EU i ambasadama.

„Plaća nemamo, ali i dalje predano radimo svoj posao. Otjerati nas nećete, profesiju ne damo. Naši radnici ovih dana ne mogu platiti ni kredite ni račune. Nekima su blokirani i lični računi“, dodala je Tadić. Obećava da borbu nastavljaju mikrofonima i kamerama.

Reditelj Dino Mustafić kaže kako pritisci na BHRT traju 20 godina. Dok političari BHRT-u presuđuju šutnjom, ulažu u lokalne i entitetske javne emitere koji skrivaju informacije i služe političkim partijama.

„Iza ove kuće je velika zaostavština. Od prvih snimljenih kadrova do najkompleksnijih prenosa koji su ispisali našu zajedničku istoriju“, poručio je Mustafić. Dodao je da gašenje BHRT ne smije biti opcija, niti njegov status smije biti upitan.

„Crni ekran sa ove televizije ne smije nikada biti pušten. Nije ni u najkritičnijim trenucima naše istorije. Takav crni ekran bi značio i crne dane za našu državu“, zaključuje Mustafić.

Urednik novih medija Vedran Drljević posljednji se obratio prisutnima rekavši da su neke kolege pokušale spriječiti njegovo obraćanje.

„Sinoć i jutros je bilo pokušaja sabotiranja mog obraćanja od nekih mojih kolega. Ja im neću dati da moje ime zloupotrebljavaju i da me razvlače. Retrogradne politike čiji smo taoci neće proći. Dosta je. Mi danas branimo naš javni servis. Mi danas branimo Bosnu i Hercegovinu. Velika većina građana BiH misli kao ja“, rekao je Drljević.  

Radnici sa kojima smo razgovarali kažu da im je posebno teško jer su među njima i kolege koje se raduju zatvaranju BHRT-a i koje godinama sabotiraju program.

BHRT je krovni javni emiter u BiH i njegovo gašenje bi bio ogroman udar na demokratiju. Zbog nerazumijevanja javnosti da je to RTV u njihovom vlasništvu i da ga u teoriji oni kontrolišu BHRT je godinama jedan od plijenova vladajućih koalicija. Menadžemt i Upravni odbor biraju se po stranačkim, a ne kompetencijskim kriterijima.

Dok je nekima oaza u kojoj pojedini urednici imaju status božanstava, BHRT mora opstati zbog onih koji su ga pokretali, onih koji su u njemu proveli svoj radni vijek, ali i zbog javnosti.

BHRT treba reformu, a ne gašenje.