Profesor Sead Turčalo za BUKU: Orban je dio platforme izgrađene na islamofobičnoj retorici

Desk

Neizdvajanje novca za nauku nije ništa neočekivano, s obzirom da vlastima u BiH nisu potrebni oni koji će na bilo koji način propitivati, ističe Turčalo

23. decembar 2021, 8:33

 

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, profesor Sead Turčalo govorio je za magazin BUKA o svim aktuelnim političkim i društvenim dešavanjima. Na prvom i drugom ciklusu odsjeka Sigurnosnih i mirovnih studija i Politologije, Turčalo predaje na kolegijima Geopolitika, Međunarodna sigurnost, te Energetska sigurnost i Upravljanje konfliktima u međunarodnim odnosima.

Profesore Turčalo, državne institucije više nisu samo u blokadi, sada se krenulo i u njihovo rušenje. Postoje li mehanizmi u BiH da se ovo narušavanje sigurnosti zaustavi, ili smo prisiljeni čekati da međunarodna zajednica riješi ovaj problem?

- Mehanizmi zaustavljanja urušavanja institucija Bosne i Hercegovine postoje, problem je što su nefunkcionalni, u smislu da su duboko ovisni od politike. Tu prevashodno mislim na pravosudne institucije, budući da su one odavno trebale reagirati po službenoj dužnosti, na sve ono što se dešava, a što narušava pravni poredak Bosne i Hercegovine. Tek vidimo da su prije nekoliko dana neki od opozicionih lidera počeli dobijati pozive u Tužilaštvo radi saslušanja, ali ono što je potpuno zanemareno je da sigurnosne agencije nisu potpuno iskorištene, što pokazuje da one funkcionalno nisu u stanju da odgovore na urušavanje institucija. Ja sam apsolutno svjestan da su te institucije etnički dominirane, da najčešće kada se radi o potrebi da reagiraju spram visokih političkih zvaničnika nemaju taj kapacitet upravo zbog te političke ovisnosti i činjenice da su čelni ljudi izabrani političkom linijom, a ne linijom njihovih kompetencija i to je ono što sprečava sve institucije koje bi mogle poslužiti kao mehanizmi za zaustavljanje destrukcije države. Pa, onda mi suštinski čekamo ili pozivamo, kada se radi o vlastima, pozivaju međunarodnu zajednicu da to zaustavi, jer nju jedino vide kao neki mehanizam deblokade.

Kako ocjenjujete djelovanje Evropske unije do sada, mnogi kažu da se izlazi u susret secesionističkoj politici Milorada Dodika, pogotovo se takve kritike upućuju komesaru za proširenje Oliveru Varhelyiju?

- Imamo situaciju da Evropska unija generalno dugi niz godina nije u stanju artikulirati koherentnu politiku spram cijelog Zapadnog Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine. Politiku koja bi prevazišla ovaj tehnokratski pristup u kojem se samo opetovano ponavlja kako je potrebno ispuniti 14 kriterija, te da je potrebno sjesti za sto i razgovarati itd. Pri tome, ono što Evropska unija radi, a ide na ruku, zapravo, antiustavnom djelovanju i djelovanju protiv pravnog poretka Bosne i Hercegovine, da ona od početka pristaje na to da se o Bosni i Hercegovini i institucijama Bosne i Hercegovine razgovara apsolutno van institucija, što donekle legitimira to antiinstitucionalno djelovanje koje imamo od strane secesionističkih snaga. S druge strane, ako gledamo EU i njenu politiku proširenja, odnosno politiku spram država aspirantica kroz prizmu djelovanja komesara za proširenje koji dolazi iz Mađarske, vidimo da se ne radi o komesaru za proširenje Unije, već se radi o osobi koja je produžena ruka Fideszove politike u Evropskoj uniji, dakle, produžena ruka predsjednika te partije i najmoćnijeg čovjeka u Mađarskoj Viktora Orbana. Taj cjelokuopan jedan splet u kojem imamo EU bez koherentne politike, komesara koji umjesto politike Unije slijedi politiku partije iz koje dolazi, i kao treću okolnost imamo složenu geopolitičku situaciju na samim granicama Evropske unije, pogotovo u Ukrajini i Bjelorusiji. Imamo Rusiju koja ide u novom pravcu koji podrazumijeva da ono što je Putin označio najvećom političkom katastrofom 20. stoljeća, a to je raspad Sovjetskog saveza, Putin to sada želi da obnovi u nekoj formi. On je od 2014. godine krenuo u mijenjanje evropskih granica aneksijom Krima, a sada sve više i više uz svoje populističke saveznike u evropskim državama pokušava da ostvari te ruske interesne sfere.

I mađarski premijer Viktor Orban posljednjih dana privlači pažnju javnosti, tako je jučer, govoreći o proširenju EU, kazao kako je “izazov sa BiH kako integrirati zemlju sa 2 miliona muslimana”. Kako gledate na ovu izjavu?

- Takve Orbanove izjave nisu iznenađujuće. To je cjelokupna platforma desničarskih i iliberalnih partija u Evropi uključujući i Orbanov Fidesz, koja je izgrađena na jednoj islamofobičnoj retorici. Retorici koja je isto tako koristila migrantsku krizu da bi dodatno ojačavala islamofobiju. Mogli smo primijetiti da se Bosna i Hercegovina tu posljednjih nekoliko mjeseci sve više tretira kao zemlja sa dominantnim muslimanskim stanovništvom, a ne evropska zemlja. Imamo takve izjave i unutar BiH, npr. Milorad Dodik kada govori o Bošnjacima, on govori isključivo o muslimanima, imamo ovu Orbanovu izjavu, imamo situaciju da iz Hrvatske, pogotovo od predsjednika Milanovića, isto tako često dolaze izjave koje govore o nekim radikaliziranim muslimanima, Bošnjacima itd. Suštinski, to jedno islamofobično raspoloženje u Evropi se koristi da bi se kreirao negativan momentum za Bosnu i Hercegovinu, a pozitivan za ove secesionističke snage. Ono što radi Orban je njegova politika, i on, otkako je krenuo u izgradnju te jedne iliberalne Mađarske, prekinuo sa nečim što je, kada se govori o evropskim zemljama, tretirano često kao sveto trojstvo. Prekinuo je sa liberalnom demokracijom, suštinskom tržišnom ekonomijom, i polako prekida sa euroatlantskim integracijama u smislu da kao članica i EU i Sjeveroatlantskog saveza Mađarska sve manje dijeli vrijednosti oba saveza. Tako da, gledajući iz tog konteksta, možemo reći da izjava nije uopće iznenađujuća. Orban je osoba koja je opsjednuta kartama, to možete vidjeti kada pogledate slike iz njegovog kabineta, zapravo imate kombinaciju islamofobičnog i kartama opsjednutog čovjeka i osobe opsjednute geopolitičkim imperijalizmom, tako da vam se te izjave ne čine posebno neuobičajenim.

Profesore, godinama se zamjera vlastima što ne izdvajaju više novca za nauku. Recite nam koliko se zbog ovoga nanosi štete državi?

- Neizdvajanje novca za nauku nije ništa neočekivano, s obzirom da vlastima u BiH nisu potrebni oni koji će na bilo koji način propitivati, niti društvenu stvarnost niti bilo koja druga pitanja koja bi mogla na bilo koji način da prokažu njihove političke namjere i elaboriraju sav nedostatak političkih sposobnosti. Tu su na udaru društvene i humanističke nauke, koje su u ovim postratnim društvima najznačajnije, budući da svi ključni problemi, svi izazovi sa kojima se država susreće, su zapravo, izazovi koji dolaze iz tog polja i koji se mogu rješavati kroz istraživanja u oblasti društvenih i humanističkih nauka, od korupcije pa nadalje. Država je to apsolutno zanemarila. S jedne strane, radi se o tome da je naše obrazovanje tako iscjepkano, pa onda imate situaciju da je u Federaciji visoko obrazovanje i ostalo obrazovanje na kantonalnom nivou, onda imate činjenicu da je osnovno obrazovanje postalo neka vrsta bojišnog polja jer su tu, zapravo, generacije koje se kroz jedan obrazovni sistem koji je sankcioniran i donešen od strane etnopolitika, gradi kao polje u kojem će rasti novi vojnici takvih etnopolitičkih partija. Kada kažem vojnici, govorim u prenešenom smislu. Takvi učenici koji ne propituju stvarnost, nisu naučeni da reflektiraju o društvu i o onome što je oko njih dolaze u srednje škole i na fakultete. Zatim imate obrazovanje koje je u Republici Srpskoj na entitetskom nivou, onda tu nemate kapaciteta da se razvije jedno autonomno istraživačko polje iznad nekog narativa dominantnog političkog koje utiče na nauku i obrazovanje i rijetke naučne glasove. Obrazovanje je postalo još jedno polje u koje politika kroz neulaganje i kroz jedno konstantno, kada se govori o kantonalnim i entitetskim nivoima, mijenjanje propisa, zapravo obrazovni sistem drži u zoni pravne nesigurnosti i kroz neulaganje, finansijske nesigurnosti, i čini ga ovisnim o politici. To sve doprinosi svjesno urušavanju Bosne i Hercegovine i njenih kapaciteta, jer naučnoistraživački rad ne samo da razvija državu, nego može doprinijeti i u onim svim pitanjima o kojima smo govorili, uključujući i lobiranje, integracije u EU i NATO. To jedan od svjesnih načina destrukcije države i konsolidacije vlastite političke moći.

Šta je još profesor Turčalo kazao o ulozi Rusije u kreiranju nestabilnosti u BiH, o javnim nastupima Zorana Milanovića, te značaju lobiranja, poslušajte u audio prilogu ispod