"Dešava da su dvije stranke u jednoj opštini u koalici, dok su u drugoj protivnici. Previše ima ličnih i političkih interesa, a slabo interesa da se zajednica i stanje u društvu zaista promijeni. Meni se čini da se sve svelo na bitku za pozicije i novac, da društvo ide prema strahovitom ekonomskom kolapsu. Što nas manje ima, to je teže vraćati dugove, puniti penzione fondove, graditi zdravstvene i obrazovne institucije i ovo je baš pravo vrijeme za jednu revoluciju mirnim putem, ali ipak revoluciju. A da bi se to desilo, mora doći do promjene svijesti", izjavio je profesor Hadžikadić za Buka magazin.
Decenijama se na političkom nebu Bosne i Hercegovine nije pojavio sposoban, pošten i obrazovan čovjek koji bi u zagušeni stranački prostor ove zemlje donio barem malo svježeg vazduha. Pojavom profesora Mirsada Hadžikadića prije dvije godine i njegove političke organizacije Platforma za progres, građani BiH su napokon dobili ljude koji im mogu unijeti barem koliko-toliko nade i pozitivne energije u živote, jer ono što smo od prvih parlamentarnih izbora pa sve do danas imali u ovdašnjem političkom životu jesu samo korumpirani vlastodršci i uranjanje iz godine u godinu u sve dublje dno.
Dr Hadžikadić rođeni je Banjalučanin, a od kraja osamdesetih živio je i radio u SAD. Ekspert je u oblasti tehnologije i informatike. Njegova profesionalna biografija je prebogata i dokazuje da se radi o sposobnom i radišnom čovjeku. Osnivač je i predsjednik Savjetodavnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu u Vašingtonu i Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti. Direktor je Medicinske informatike i Ortopedske informatike u Carolinas Healthcare System organizaciji od 1991. do 1997. Postao je dekan Fakulteta za računarsku tehniku 1998. godine i osnivački dekan fakulteta za Informacione tehnologije 2000. godine na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarloti. Prije deset godina postao je i osnivački direktor Instituta za kompleksne sisteme.
S profesorom Hadžikadićem razgovor je vodio novinar Buka magazina, a tema je bila vezana za predstojeće lokalne izbore koji će se desiti 15. novembra 2020. godine i budućnost građana Bosne i Hercegovine.
U koliko opština je Platforma za progres politički angažovana?
Mi izlazimo u trideset i šest opština i imamo tri stotine i dvadeset kandidata, te četiri kandidata za načelnička mjesta i zbog toga sam sada obišao sa svojim saradnicima sve opštine, a neke gradove i više puta, i ono što vidimo je sljedeće, postoji mnogo straha od ideja Platforme za progres ali i mnogo poštovanja. Nismo vidjeli nekoga da je rekao da ono što radimo ne valja. To se isto odnosi i na moguće promjene, jer, koliko sam ja vidio, strah postoji u mnogim organizacijama i to strah od vladajućih stranaka koje upravljaju sa svim segmentima društvenog, privrednog i političkog života. Stanovništva u BiH ima trenutno manje od tri miliona, mnogi su otišli, a ljudi koji su ostali su ovisni o političkim strankama na vlasti. Postoji sve više i više stranaka, ali i koalicija koje se dogovaraju po opštinama i gradovima. Dešava da su dvije stranke u jednoj opštini u koalici, dok su u drugoj protivnici. Previše ima ličnih i političkih interesa, a slabo interesa da se zajednica i stanje u društvu zaista promijene. Meni se čini da se sve svelo na bitku za pozicije i novac, da društvo ide prema strahovitom ekonomskom kolapsu. Što nas manje ima, to je teže vraćati dugove, puniti penzione fondove, graditi zdravstvene i obrazovne institucije i ovo je baš pravo vrijeme za jednu revoluciju mirnim putem, ali ipak revoluciju. A da bi se to desilo mora doći do promjene svijesti. Mi iz Platorme za progres govorimo uvijek o novim društvenim vrijednostima.
Postoji li neka stranka sa kojom biste mogli ići u koaliciju?
Prije izbora ne. Mi moramo vidjeti gdje smo kod građana. Ne možemo ići u koaliciju iz pozicije slabosti ili nepozanice. Nakon izbora imamo obavezu da učestvujemo u promjeni društva. Vidjećemo sa kim možemo razgovarati principijelno, a pod tim podrazumijevam da ljudi prihvate naše principe i programsko djelovanje. Normalno je da je građanska strana ona sa kojom želimo da radimo. Nećemo biti u dogovoru sa stranama koji koriste nacionalizam, podjele i strah kao razlog za vladanje. Isto tako je tačno da su se i mnoge građanske stranke u prošlosti pokazale neefikasnim da upravljaju za dobrobit stanovništva i građana. Naravno da ćemo biti otvoreni za ulazak u vlast jer zato se i borimo, ne da budemo opozicija nego da promijenimo stvari, ali tamo gdje možemo promijeniti i natjerati druge da se ponašaju prinicipijelno i da se korupcija svede na minimum.
Kakve su šanse da budete dio vlasti u pojedinim opštinama?
Kada se gledaju sučeljavanja, a nedavno je bilo jedno na Ilidži, bilo je jasno da naš kandidat za načelnika te opštineulijeva povjerenje građana. Pametan je, elokventan, umjeren, dostojanstven, nije se uključio u razgovor gdje bi se blatio protivnika. Razgovarao je o problemima zajednice i nudio je rješenja. Komentari su nakon toga bili izvanredni. Ipak, mislim da naš narod više vole one koji lupaju šakom od sto i koji govore sve najgore o njihovim protivnicima iako dolaze svi iz istog miljea. Bojim se da smo politički veoma neosvješćeni i kao građani, ali i kao političari, da bismo prepoznali vrijednosti ljudi poput kandidata Platforme za progres. Većina je mišljenja da takvi ljudi pored ovih vukova ne mogu proći. Isto su tako govorili i za mene, pa sam opet na prošlim opštim izborima 2018. godine za Predsjedništvo dobio deset posto glasova i dokazao da ima i onih osviješćenih. Intelektualno naši kandidati za načelnike u četiri opštine bi trebalo proći. Vidjećemo kakva je svijest naših građana. Mislim da će se na ovim izborim krasti više nego ikada, barem četrdeset posto. I zato je najvažnija izlaznost građana na izbore da bi se čulo šta to građani žele. Neću reći da su nam zbog takvog stanja šanse manje jer naši kandidati su kvalitetni i zaslužuju da pobijede. Nadam se da će ih građani prepoznati, ali se plašim da će stranke koje vladaju to onemogućiti, jer oni broje glasove.
Koliko ovo stanje s pandemijom donosi prednost vladajućim partijama, jer njima i odgovara da izlaznost bude mala, a glasači će se možda plašiti da zbog korone izađu na glasačka mjesta?
Korona se koristi na svaki mogući način da ne dođedo promjene vlasti. Skupovi se ne mogu održavati i to sve ide u prilog strankama koje već imaju infrastrukturu i glasače. Sve su uradili što su mogli da ne dođe do promjena i da se ne čuje volja građana. Iznenadio sam se čak i da nisu pokušali da odgode izbore iako je bilo nekakvih poziva, ali nije bilo medijskog napada i pokušaja da to bude dominantna tema. Kažem, to me je iskreno iznenadilo.
A da li bi vama, mislim na Platformu za progres, odgovaralo da su se izbori odgodili?
Ne bi. Naši kandidati su spremni sada zato što većina njih nikada nije učestvovalo u političkom procesu. Čak mnogi od njih nisu ni glasali, jer su bili razočarani stanjem u državi. Oni su se spremili. Ovaj mjesec dana rade zaista teško i svako odgađanje bilo bi za njih psihološko razočarenje i trebalo bi mnogo vremena da se oni ponovo pripreme i dođu u ovaj stepen pripremljenosti. Što se tiče organizacije ona bi dobila prednost od toga da se izbori odgode jer bi dobili na vremenu, međutim kandidati su sada najspremniji.
Vi ste rođeni u Banjaluci. Iz vaše perspektive gledano, šta je najpotrebnije ovom gradu da bi na neki način prodisao?
Treba da se desi ono što treba da se desi i u svakom gradu u ovoj državi, a to je depolitizacija izvršnih struktura. Ovdje su političke stranke važnije od grada i građana, države i entiteta. Podobni ljudi su stavljeni na mjesto gdje treba da budu sposobni i koji znaju šta jednom društvu treba. Nije dovoljno da se asfaltiraju ceste par mjeseci prije izbora. Mi imamo netransparentnost javnih usluga. Ja bih volio da se to digitalizira i da čovjek ne mora gubiti vrijeme po šalterima i plaćanju taksi, jer tu se javlja mogućnost korupcije. Transparentnost novca, budžeta, odakle dolazi novac, javna nabavka, sve to mora biti jasno i neskriveno. Pitanje je koliko je pravosuđe unutar opštinskih organa, ali korupcija se mora riješiti, a ona se ne može riješiti dok je stranačka pripadnost važnija od služenja građanima. Ljudi pokušavaju da uđu u politiku da bi imali prvo određen nivo sredstava, da bi učestvovali na tenderima ili da bi imali beneficije od tih tendera. Dok ne dođemo do činjenice da ljudi idu u politiku da bi služili, a ne da budu služeni, nećemo imati ni zdrave lokalne zajednice, ni entitete, ni kantone, ni državu. Na kraju krajeva, treba da dođe i do elektronskog glasanja, ali to nije pitanje opštinskih nego državnih struktura. Mora se vratiti povjerenje građana u javnu upravu. Najvažnije je da se novac koji se skupi, a ima ga dovoljno, troši prema prioritetima građana i da je on transparentan, sve ostalo je sekundarno. Novca ima, novac se najčešće ne koristi za javnu dobrobit, dijeli se u korist stranačkih interesa i na kraju ne služi narodu. Mislim da se radi o novcu. Odakle dolazi, kako ga povećati i kako raspodjela da bude pravedna i prema potrebama građana. Sada se budžet koristi kao privatni i stranački bankomat, a to mora da stane. Nažalost, cijela država funkcioniše po tom sistemu.
Kako da poboljšamo turističku ponudu naše države?
Ono što mi imamo su prirodni resursi. Ono što nemamo je ponuda. Razgovarajući sa turističkim radnicima širom BiH, čuo sam da su problemi identični u svim sredinama. Svuda ljudi dođu i provedu noć, ali mi nemamo pakete za sedam do deset dana. Bio bi odlično kada bi povezali gradove u cijeloj državi. Da ljudi provedu negdje dan, negdje dva, negdje tri. Imam osjećaj da moramo raditi na ponudi. Država treba da stane iza toga i počne da gradi infrastrukturu koja bi omogućila bolje iskorištavanje i prirodnih i kulturnih resursa. Turizam kao grana nije prepozata. Ona je ostavljena ljudima da se sami snalaze, država nije iza njih stala, a turizam je jedna od pet glavnih privrednih grana koje bismo trebali da razvijemo. Zadovoljavamo se mrvicama, a ima mnogo novca tu da se zaradi. Amerikanci bi od cijele BiH napravili turističko čudo.
Kako od ove zemlje napraviti turističko i privredno čudo?
To je upravo ono što mi iz Platforme za progres činimo, a to je da želimo da na političku scenu BiH dovedemo nove, sposobne ljude. Ništa nama ne smeta da budemo Švicarska. Sistem koji je ovdje prisutan koristi se za ličnu i stranačku dobrobit i korist. Ljudi žele prije da se ugrade nego da rade za dobrobit društvene zajednice. Uz sve to, korupcija je jako prisutna, a ona je najgora moguća stvar koja se može pojaviti u društvu.
Koliko bi nam bilo bolje da smo u Evropskoj uniji? Može li nam ona pomoći?
Evropska unija da nam je htjela pomoći ona bi nam pomogla i danas bi bili dio nje. Oni su imali mehanizam da nam pomognu. Mogli su barem imati plan da cijeli region u isto vrijeme pristupi toj zajednici i onda bismo bili prisiljeni jedni drugima da pomažemo. Ima još jedna stvar koja je jako važna za promjenu u državi, a to je elektronsko glasanje. Bez toga, vodeće partije koje vladaju kontrolišu izborni rezultat, tako da njihovi kandidati ne moraju da brinu jer im je pobjeda na neki način već unaprijed osigurana. Kako god da se ponašaju, oni će ponovo dobiti pozicije. Problem je i u pravosuđu koje ne smije da bude pod uticajem vladajućih partija. Ne možemo se riješiti korupcije ako pravosuđe ne kažnjava sve, bez obzira kojoj stranci prekršilac zakona pripada. Jako je važno da novac koji ulažu investitori iz stranih zemalja bude siguran. Mnogi naši ljudi koji su u inostranstvu i imaju novac spremni su da investiraju. Problem je što se ovdje susreću s mitom i korupcijom, što ih odbija od investiranja. Korupcija nam jede sve i privredu, i turizam, i ekonomiju, i zdravstvo, i školstvo. Međutim, ne može doći do uklanjanja korupcije sa ljudima koji su ogrezli u njoj, a to su ljudi koji su sada na vlasti.
