<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Profesor Milan Blagojević o mjerama u vanrednom stanju: Vlast kršila ustav i pokazala popriličnu nebrigu

INTERVJU

Profesor ustavnog prava Milan Blagojević za Buka portal tvrdi da je vlast kršila ustav prilikom donošenja uredbi i mjera u svrhu spriječavanja širenja pandemije virusa korona.

18. maj 2020, 8:38

Profesore Blagojević, kada pogledate sa ove distance, da li je država reagovala adekvatno na ovu katastrofu?

Mislim da ste u vašem pitanju ispravno konstatovali jednu činjenicu, koja je veoma važna za davanje odgovora. Vi u pitanju ispravno konstatujete da smo podvrgnuti katastrofi. Ona u ovom obliku i obimu, koji je planetarnih razmjera, nije zabilježena do sada u svijetu, zbog čega je Svjetska zdravstvena organizacija s pravom proglasila stanje pandemije u cijelom svijetu. Tu, po meni, treba tražiti odgovor na vaše pitanje. Naime, ako imamo u vidu katastrofalne posljedice virusa korona, kako u pogledu ukupnog broja zaraženih tako i broja umrlih, koje su zadesile znatno razvijenije zemlje od naše, poput SAD, Francuske, Španije, Italije, Rusije, onda se može reći da je naša država, u skladu sa svojim objektivnim mogućnostima i potencijalom, dosta dobro reagovala na ovu katastrofu. Tome u prilog idu činjenice da su domaće vlasti na svim nivoima, u skladu sa svojim materijalnim i subjektivnim resursima, adekvatno reagovale, organizujući higijensko-epidemiološke službe, bolničke i druge zdravstvene kapacitete, zbrinjavajući oboljele u granicama svojih smještajnih i drugih kapaciteta. I zvanični podaci o ukupnom broju zaraženih i umrlih, u odnosu na ukupan broj stanovništva kod nas, su znatno ispod prosjeka u najrazvijenijim zemljama svijeta, od kojih sam neke već pomenuo u uvodu ovog odgovora, što takođe govori o adekvatnom reagovanju države na ovu katastrofu.  


A koliko su se odluke koje su donosili Vlada RS, krizni štabovi i predsjednica RS kosili sa Ustavom RS?

Nažalost, moram reći da su na tom svojevrsnom pravnom frontu borbe protiv virusa korona vlasti u Republici Srpskoj pokazale priličnu dozu nebrige za tim da njihove odluke budu u skladu sa Ustavom Republike Srpske, počevši od neobjavljivanja propisa u Službenom glasniku Republike Srpske, što je obaveza koju za svaki propis jasno određuje Ustav Republike Srpske, preko donošenja propisa koji nemaju uporište u tom istom ustavu itd, itd.


Vi ste tražili i ocijenu ustavnosti Fonda solidarnosti. Zašto ste to učinili i šta očekujete od Ustavnog suda RS?

Iskreno govoreći ja sam skeptik tim povodom i ne očekujem da će taj sud prihvatiti moju inicijativu, bez obzira što je ona apsolutno osnovana s obzirom na ono što tim povodom veoma jasno piše u Ustavu Republike Srpske. Vidite, Amandmanom CIX Ustava Republike Srpske propisano je sledeće:

"Predsjednik Republike za vrijeme ratnog stanja i vanrednog stanja, kojeg proglase institucije Bosne  i Hercegovine, ako Narodna skupština ne može da se sastane, na prijedlog Vlade ili po sopstvenoj inicijativi i nakon što sasluša mišljenje predsjednika Narodne skupštine, donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadležnosti Narodne skupštine i imenuje i razrješava funkcionere, koje bira, odnosno imenuje i razrješava Narodna skupština."

Dakle, to je važeća odredba Ustava Republike Srpske i druga odredba o ovom pitanju naprosto ne postoji u tom ustavu, a ona je od presudne važnosti za utvrđivanje neustavnosti Uredbe o Fondu solidarnosti. Stoga sada, ako se istinski drži do ustavnog principa vladavine prava, člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava Republike Srpske, ne može niko, pa ni sudije Ustavnog suda Republike Srpske, reći da je predmetna Uredba u pogledu osnova za njeno donošenje u skladu sa citiranom odredbom Ustava Republike Srpske. 
Jer iz citirane odredbe Amandmana CIX Ustava Republike Srpske više je nego jasno da predsjednik Republike Srpske ima ustavno ovlašćenje na donošenje uredbi sa zakonskom snagom samo za vrijeme vanrednog stanja, kojeg proglase institucije Bosne i Hercegovine. Kakvo god sredstvo tumačenja ove ustavne odredbe da upotrijebimo, nesumnjivo je da se kao jedino ispravan zaključak nameće da citirana ustavna odredba ovlašćuje predsjednika Republike na donošenje uredbe sa zakonskom snagom, kakva je i predmetna Uredba, samo za vrijeme vanrednog stanja kojeg proglase institucije Bosne i Hercegovine. Kako vidimo, Ustav Republike Srpske tom, a ni bilo kojom drugom odredbom, ne daje pravo predsjedniku Republike da donese uredbu sa zakonskom snagom za vrijeme vanrednog stanja koje proglasi Narodna skupština Republike Srpske. Nigdje u Ustavu Srpske nije propisano da uredbe sa zakonskom snagom predsjednik Republike može donositi za vrijeme vanrednog stanja koje proglasi Narodna skupština Republike Srpske, već samo za vrijeme vanrednog stanja kojeg proglase institucije Bosne  i Hercegovine. 
A nijedna od institucija BiH, da podsjetim, nije proglasila vanredno stanje zbog pandemije aktuelnog virusa korona. S tim u vezi ukazujem na to da jedino Parlamentarna skupština BiH, na zahtjev Predsjedništva BiH, može da proglasi vanredno stanje, kako propisuje član 10. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine. Stoga, kada Ustav Republike Srpske propisuje u svojoj već citiranoj odredbi da predsjednik Republike Srpske ima ustavno ovlašćenje na donošenje uredbi sa zakonskom snagom samo za vrijeme vanrednog stanja kojeg proglase institucije Bosne  i Hercegovine, onda je više nego jasno da predsjednica Republike Srpske nije imala osnov u Ustavu Republike Srpske da donese predmetnu Uredbu, jer u vrijeme donošenja Uredbe, a ni sada ne postoji vanredno stanje koje je proglasila nadležna institucija BiH. To što je odlukom od 17.3.2020. godine Savjet ministara BiH proglasio stanje prirodne ili druge nesreće na teritoriji BiH, nije vanredno stanje niti Savjet ministara uopšte ima nadležnost da proglasi vanredno stanje u BiH. Dakle, iz svega navedenog odgovor na vaše pitanje se nameće sam po sebi. Zato će Ustavni sud Republike Srpske sada u vezi sa ovim pitanjem pokazati je li on zaista sudska institucija, koja se ne rukovodi bilo čijom politikom prilikom svog odlučivanja, ili je pak politička institucija. Ali, uprkos svoj prethodnoj argumentaciji ja sam, ponavljam, skeptik kada je riječ o odluci Ustavnog suda o ovom pitanju.


Zanimljivo je i da se većina odluka koje je donio Republički štab ne objavljuju u Službenom glasniku RS. Mogu li one kao takve biti obavezujuće i da li je i tu napravljen propust?

Ustav Srpske je i s tim u vezi više nego jasan. On u članu 109. propisuje da se svi propisi prije njihovog stupanja na snagu moraju objaviti u odgovarajućem službenom glasilu. Kada je riječ o propisima republičkih organa, pa i Republičkog štaba za vanredne situacije, to znači da se i njegov propis prethodno mora objaviti, i to u Službenom glasniku Republike Srpske. Ako se to ne učini, onda je takav propis neustavan, jer krši navedenu odredbu iz člana 109. Ustava Srpske. Ta ustavna odredba, kao ni bilo koja druga odredba iz Ustava Srpske, nije propisala da se u vrijeme vanrednog stanja ne objavljuju propisi niti Ustav dozvoljava izuzetak za bilo koji republički organ ili štab da ne mora da objavi svoje propise u Službenom glasniku. Ovdje je bitna riječ PROPIS. To je svaki opšti pravni akt, bez obzira na njegov naziv - zakon, zaključak, naredbu koji ima opšta i apstraktna pravila ponašanja. Opštost propisa znači da propis sadrži norme - zabrane, naredbe, ovlašćenja koja su upućena raznovrsnim subjektima, od kojih se zahtijeva da se ponašaju ili ne ponašaju na određeni način. Apstraktnost propisa pak znači da su to norme koje se ne iscrpljuju u jednoj primjeni, na jedan slučaj, već važe i za naredne slične slučajeve, sve dok je propis na snazi. Na primjeru zaključka o zabrani kretanja u određeno vrijeme ili zaključka o obavezi nošenja zaštitinih maski, koje je donio Republički štab za vanredne situacije, jasno je da se svakim od tih zaključaka na opšti i apstraktan način zabranjuje, odnosno naređuje jedno ponašanje, pa je očigledno da su svi ti zaključci propisi. A Ustav RS u članu 109. jasno propisuje da se svi propisi, bez bilo kakvog izuzetka, moraju objaviti u Službenom glasniku prije njihovog stupanja na snagu. Stoga, kad se ti i tima slični drugi zaključci Republičkog štaba za vanredne situacije ne objave u Službenom glasniku, time je prekršen Ustav RS, pa takvi zaključci pravno ne smiju da obavezuju. 

Nakon što smo vidjeli koje su odluke donijeli nadležni, a u svrhu borbe protiv širenja pandemije, da li je uopšte bilo potrebno uvoditi vanredno stanje?

 Dio odgovora na ovo vaše pitanje već je sadržan u odgovoru na prvo pitanje. Naime, virus korona je katastrofa pandemijskih razmjera po zdravlje svih ljudi, a to zdravlje je javno dobro o čijoj zaštiti isključivu brigu treba da vodi država, u ovom slučaju Republika Srpska jer je to njena ustavna nadležnost, saglasno Ustavu Bosne i Hercegovine. Kada je na takav način ugroženo javno zdravlje društva i države u cjelini, onda to u ustavnopravnom smislu zaista jeste vanredno stanje, zbog čega po meni sa stanovišta Ustava BiH i Ustava RS nije upitna sama odluka NS RS o proglašenju vanrednog stanja zbog virusa korona. 

 

Koliko su pojedine odluke vlasti, poput policijskog časa zadirale u ljudska prava i slobode?

O tome se već izjasnio Ustavni sud BiH u svojoj nedavnoj odluci po tom pitanju. Istina, ta odluka se odnosi na teritoriju Federacije BiH, ali je bitno da je Ustavni sud BiH odlučio da su tamošnje mjere zabrane kretanja koje su uvedene određenim kategorijama stanovništva suprotne Ustavu BiH, naglasivši da nije ispoštovan test proporcionalnosti između mjera koje su preduzete i cilja koji se njima želio ostvariti. Drugim riječima, Ustavni sud je rekao da donosioci mjera prije njihovog donošenja nisu proveli test o tome da li se isti cilj, a to je zaštita zdravlja ljudi, mogao postići i nekom drugom blažom mjerom, a ne zabranom kretanja. Dakle, ova odluka Ustavnog suda BiH je i svojevrsni dokaz da su pojedine odluke vlasti zadirale u ljudska prava i slobode.