Psihološkinja Jovana Džever slučajno je saznala da su dijelovi njene master teze "Relacije afektivne vezanosti i rezilijentnosti sa stilovima humora", koji je rađen u junu 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, Odsjek psihologija, plagirani.
Foto: Master rad Jovane Džever
Naime, u zborniku radova "Ličnost i društvo" (2019) objavljen je rad "Relacije između stilova humora i psihološke rezilijentnosti", koji potpisuju Đorđe Čekrlija, Lana Vujaković, Dijana Đurić i Milana Damjenić. Jovana je u čitanju primijetila da su doslovno prepisani dijelovi njenog rada i istraživanja, a da ona nije kontaktirana, niti potpisana u ovom radu. Nakon njenog obraćanja Fakultetu, rad je opozvan i skinut sa stranice Fakulteta.
Foto: Rad objavljen u zborniku
Ovaj primjer dokazuje nam da je plagiranje radova prisutno u akademskoj zajednici, a ostaje pitanje koliko je takvih radova u objavljenim zbornicima i publikacijama, posebno oni koji su objavljeni ranije, jer ti radovi nisu prolazili softversku provjeru.
Jovana nam kaže da je zaista sasvim slučajno sama došla do ovog saznanja.
“Pisala sam teorijski dio za jedno drugo istraživanje koje sam u tom trenutku radila i pretraživala sam stručnu literaturu. Naišla sam na članak koji mi je privukao pažnju, jer su varijable bile iste kao u istraživanju koje sam sprovela za izradu moje master teze. Kad sam krenula da čitam rad, bila sam, blago rečeno, šokirana. Bukvalno sam prepoznala moje rečenice, uzorak ispitanika, koeficijente pouzdanosti, tabele korelacija… I zaprepastilo me je više stvari istovremeno. Sporni rad je objavljen u Zborniku ‘Ličnost i društvo V’, a kao centralni konstrukt istraživanja je postavljen humor. Ironija je što sam ja prva na našem Fakultetu upotrijebila HSQ, upitnik o stilovima humora u BiH, tako da mi nije bilo jasno da li se na takav način nagrađuje studentska inovativnost… Dodatno, zbunilo me je to što u tom Zborniku nije bilo mjesta za objavljivanje mog rada koji je bio prvi sa tom temom na Fakultetu, a onda dodatno šokiralo kad sam vidjela modifikovan rad sa potpisom drugih kolega, bez navođenja mog imena, pa ni kao sakupljača podataka u fusnoti. Svi se mi međusobno znamo i mogli smo blagovremeno iskomunicirati potencijalno objavljivanje rada. Međutim, mene niko nije kontaktirao”, rekla je za BUKU Jovana.
Jovana Džever (Foto: Jelena Medić)
Ona ističe da osjeća razočarenje.
“S tim da ni sada ne znam i nemam logično objašnjenje za ovu ‘krađu’. Sa profesorom Čekrlijom sam imala jako lijepu saradnju tokom studiranja i ne vjerujem i ne želim da vjerujem da je namjerno uradio ovo. S druge strane, ne mogu da vjerujem da neko sa iole savjesnosti, razuma i moralnosti može tako nešto uraditi. Zbunjena sam”, ističe Jovana.
NA NEGATIVNE POJAVE TREBA UKAZIVATI
Jovana kaže da je odlučila da ne tuži fakultet jer svi griješimo.
“Ljudski je priznati grešku, ali i opraštati. Ti ljudi su moje kolege, neki od njih su zaista divni ljudi. Ja sam do juče učila od njih, a evo i sad smo u prilici da ponovo učimo jedni od drugih, na ovaj, možda ne baš najdivniji način. I ne želim nikakve lične konflikte. Ja samo želim da se ovakva praksa ne ponavlja i da niko od mojih kolega ne dolazi u sličnu situaciju. Na negativne pojave treba ukazivati da se one ne bi dešavale. Mi kao ljudska bića imamo racio, pa bismo ga trebali i koristiti, valjda”, ističe Jovana.
Što se tiče opoziva spomenutog rada, na prvu to joj je djelovao smisleno.
Foto: Opoziv rada
“Međutim, naknadno sam shvatila da je napisan samo da bi se umirila situacija poslije moje reakcije i utvrđivanja činjeničnog stanja i da je ostavljen u tamo neku ladicu, a da niko na Fakultetu ne zna za ovo plagiranje. Formalno, taj opoziv nigdje nije zaveden kao zvaničan dokument, niti je javno objavljen. Prodekan za naučno istraživački rad Siniša Lakić je stvarno korektno postupio, pokušavajući da povrati povjerenje u Fakultet I, nakon njegove intervencije, sporni zbornik je uklonjen iz bibliografija autora i rad se ne može koristiti prilikom izbora u zvanje”, pojašnjava Jovana.
Ona dodaje sa su njena sjećanja na Fakultet i period studiranja predivna.
“Mislim da je Odsjek psihologije jedan od kvalitetnijih na UNIBL i žao mi je što postoje neke mrlje poput ove, koje nikako ne mogu da naruše sliku svega što Odsjek ima i nudi. Mene je najviše razočaralo to što su pored profesora Đorđa Čekrlije, koji je jedini preuzeo odgovornost za plagiranje, u radu potpisane još tri koleginice, Lana Vujaković, Dijana Đurić i Milana Damjenić. Sve tri su izuzetni psiholozi I, koliko ih poznajem, dobre i kvalitetne osobe. Dvije od njih su mi se javile da kažu da nemaju veze sa radom i da ih je profesor potpisao da bi im izašao u susret. Ja sam stekla utisak da se počelo trgovati radovima i žalosno mi je to što je sve ok i moguće kad treba preuzeti zasluge i bodove, ali se profesionalci odriču odgovornosti za greške i sramotu”, smatra Jovana.
REAKCIJA FAKULTETA
Pored opoziva rada, protiv profesora Čekrlije uložena je i žalba Etičkom komitetu Univerziteta, odnosno proces službenog sankcionisanja je u toku.
Fakultet je prošle sedmice organizovao I javnu diskusiju na temu "Plagijarizam: Zašto je među nama i kako ga spriječiti?". Predavanje je održao prof. dr Siniša Lakić, vanredni profesor i prodekan za naučnoistraživački rad i međunarodnu saradnju.
Na predavanju se govorilo o kršenju akademske etike kada su u pitanju pisani radovi, odnosno istaknuto je da je to nešto što je odavno prisutno u nauci i dešava se i na najprestižnijim naučnim institucijama. Diskutovalo se o tome šta se trenutno čini, a šta je još sve potrebno da se uradi da se plagijatorstvu stane u kraj.
Kada je riječ o ovom događaju, koji je organizovan na Fakultetu, Jovana kaže da bi bilo lijepo da se priča i o problemima, ali i o rješenjima.
“Ako ovaj događaj bude pokretač toga da psiholozi postanu odgovorne, zrele i pouzdane ličnosti, a ljudi koji se nazivaju naučnicima zaista bave istinskim naučnim radom, biće predivno”, smatra Jovana, koja zbog fizičke barijere nije bila u prilici da prisustvuje događaju.
Profesoru Čekrliji javili smo se 23. septembra, sa nadom da ćemo dobiti komentar na ovu temu, ali nam se profesor nije javio. Iako je bio prisutan na spomenutom događaju i pred kolegama progovorio o ovom događaju, ipak za BUKU nije htio da komentariše ovu situaciju. Profesor je na sebe preuzeo svu odgovornost za učinjeno, a javno, usmeno, kao i pismeno, uputio je izvinjenje Jovani Džever.
Prof. dr Siniša Lakić, prodekan za naučno-istraživački rad i međunarodnu saradnju Filozofskog fakulteta (Katedra za Psihologiju) Univerziteta u Banjaluci, rekao je da ga je lično potresla prijava da je master teza naše studentkinje plagirana – tačnije, da su koncepcija rada, neki njegovi dijelovi, te podaci koje je ona prikupila za istraživanje preuzeti bez njene saglasnosti i, bez odavanja ikakvog priznanja njenom radu, objavljeni u jednom zborniku radova 2019. godine.
“Brzo smo utvrdili da je to nesporna činjenica, a napravio je to kolega kojeg dobro poznajem dugo godina i koji za tako nešto, kada se to gleda sa strane, apsolutno nije imao jasno potkrepljenje. Niti mu je objavljivanje tog rada bilo potrebno za karijerni napredak, budući da već ima veliki broj objavljenih radova, niti se radi o nekom prestižnom časopisu, već o lokalnom zborniku, gdje je obavljao i funkciju urednika. Dakle, lično to jesam doživio emotivno, ali kao neko ko prati dešavanja u pogledu akademske čestitosti, jer na studiju psihologije predajem predmete Metodologija psiholoških istraživanja i Akademske vještine, ne bih smio biti iznenađen. Naime, kršenje normi u akademiji je vrlo prisutna pojava i – za neke će to zvučati začuđujuće – ne samo kod nas, nego u naučno daleko razvijenijim državama”, rekao je za BUKU Lakić.
Dodao je da se veći broj naučnih istraživanja bavio temom zašto to naučnici rade i sugerisan je određeni broj činilaca koji koreliraju sa odlukom da se neko odluči za plagijarizam ili falsifikovanje podataka.
“Najznačniji među njima jeste pritisak da se objavljuje sve više naučnih članaka i knjiga, jer je to ono na osnovu čega se zapošljavamo u akademskim institucijama – dok se rad u nastavi i zajednici, za koji je takođe potrebno uložiti značajno vrijeme, gotovo nikako ne vrednuje. Odluci pridonose i neki kontekstualni faktori, npr. norme naučene od okruženja sa kojima stasavate kao naučnik, nevrednovanje naučnog rada u smislu ‘ko to još čita?’, finansijski podsticaji da se objavljuje, preblage sankcije, ili različite crte ličnosti, npr. nesavjesnost, narcisoidnost, makijavelizam, nekreativnost”, kaže Lakić.
On ističe da je nekoliko dana po dojavi plagijata, u ulozi prodekana za nauku, kontaktirao kolegu Čekrliju i rad iz tog zbornika je zvanično opozvan – što je uobičajeni prvi korak u takvim slučajevima.
“Sve vrijeme je to pratila komunikacija sa oštećenom studenticom, koju sam upoznao i sa mogućnošću da sama formalno prijavi slučaj Univerzitetu. Ona to nije uradila, ali smo o ovome raspravljali na Odsjeku za psihologiju, kako bi i ostale kolege bile upoznate sa tim. Kolega Čekrlija je i tad preuzeo na sebe punu odgovornost i uputili smo zahtjev za dalju proceduru Etičkom komitetu Univerziteta u Banjaluci, gdje će biti provedena propisana procedura sa adekvatnim sankcijama. Kako ne bi sve samo stalo na nivou pojedinca i jednog slučaja, otišli smo dalje i organizovali događaj ‘Plagijarizam: Zašto je među nama i kako ga spriječiti?’, na kojem je prisustvovao veliki broj nastavnog osoblja i sa drugih odsjeka. Tu smo zaista iskreno i otvoreno razgovarali o ovom slučaju, koji je drastičan, ali i o dijapazonu plagijatorskog ponašanja, u koje možemo da zalutamo, čak i ako mislimo da smo bezgrešni. Zaista moram naglasiti da je i na tom skupu profesor Čekrlija prihvatio da bude učesnik i da je bio spreman da govori pred drugima i javno se suoči i izvini za potencijalnu štetu koju je nanio kolegama i ugledu institucije, kao i kolegici koja je originalni autor rada, za šta je trebalo hrabrosti i samouvida”, ističe Lakić.
Dodaje da je nakon kazne potrebno nastaviti dalje sa akademskom karijerom, koja nije izgrađena na osnovu ove mrlje koju je sam sebi nanio, nego na osnovu naučnih aktivnosti u kojima su u velikom broju slučajeva na adekvatan način bili uključeni i studenti.
Kada je riječ o borbi protiv plagijarizma u akademskim krugovima, Lakić kaže da, kada su u pitanju naučnici, u naučno razvijenijim državama na Zapadu ili u Japanu značajno više se izmišljaju ili "dotjeruju" podaci i nalazi i to još više u prestižnim časopisima, dok je za ostatak svijeta – u koje spada i naš region – češći plagijarizam.
“Koga god zanima tema akademskih prevara, preporučujem mu internet stranicu retractionwatch.com gdje jedan mali tim već desetak godina objavljuje rezultate svog detektivskog posla evidentiranja problematičnih i opozvanih radova i naučnika. Osim naučnika, plagiraju i studenti, i očekivano u još većem obimu, te se zapravo na tom nivou moraju uspostaviti norme. Istina je da postoje već neke mjere prevencije na našem Univerzitetu, kao što su i pravni propisi, ali one svakako nisu dovoljne. Softver koji koristimo za procjenu saglasnosti radova sa drugim izvorima je izuzetno korisna metoda, međutim, i on se može pogrešno upotrebljavati ukoliko se usredsredimo samo na procente saglasnosti i tolerišu se neki niži procenti i rad se pušta dalje. Suština je da procenti preklapanja teksta mogu biti i visoki, ali da rad nema elemente plagijarizma, jer je sve adekvatno navedeno, kao i obrnuto”, rekao je Lakić.
Foto: Predavanje na Filozofskom na temu plagijarizma
Dodao je da bi obavezno trebalo uvesti u kurikulum svakog studijskog programa zasebne jedinice koje se tiču plagijarizma, na primjer, u predmetu Akademske vještine ili u svakom predmetu gdje se zahtijeva pisani rad, zatim da se zadaju detaljne kontrolne liste pri predavanju rada za objavljivanje koje potpisuju svi autori, da se jasno definišu doprinosi svakog od autora radu, da se još snažnije zagovaraju principi otvorene nauke, te da postoji kvalitetna veza između mentora i kandidata kada su u pitanju završni radovi.
“Naravno, brže i žešće sankcije za neetičko ponašanje mogu dodatno odvratiti od pomisli da se ide prečicama. Kritičnu ulogu imaju i mediji koji doživljavaju ovu temu kao temu od javnog interesa, ali na način da otkrivanje mana i slabosti od kojih patimo nosi konstruktivnu energiju. Konačno, ogromne zasluge za zauzdavanje neetičkih ponašanja idu ‘zviždačima’, osobama koje su dovoljno hrabre da ukažu na kršenje normi kada to prepoznaju. Iz tog razloga i ovaj put veliko hvala Jovani Džever, našoj kolegici koja je doživjela tako ružnu stvar da joj rad plagira njen bivši profesor, ali koja je svojom prijavom i izuzetno fer postupcima tokom ovog perioda zaista učinila da svi mi postanemo bolji nego što smo to bili do ovog slučaja”, zaključio je Lakić.
Slučaj sa Filozofskog fakulteta pokazao nam je da je plagijarizam prisutan, a pohvalno je da se ovaj Fakultet upustio u aktivnu borbu sa ovom pojavom. Ostaje otvoreno pitanje kakva je situacija na drugim fakultetima i koliko je plagiranih radova u akademskim krugovima.