Često možemo čuti da je domaće obrazovanje zastarjelo i nefunkcionalno, da je upitan kvalitet znanja koji se stiče u našim školama i fakultetima, da se ispiti i diplome kupuju, a kao rezultat svega nakon završenog školovanja dobijamo nekvalitetnu i nestručnu radnu snagu.
Još teža situacija je u nauci o čemu najbolje svjedoče cifre i postoci- ukupna sredstva za finansiranje nauke u Bosni i Hercegovini su prosječno ispod 0,1% BDP, dok je 1,9% BDP koje EU izdvaja za finansiranje istraživačke djelatnosti, ili 3,59% svog BDP koje ulaže Švedska, 2,74% Švajcarska.
I pored ovih poražavajućih brojki i činjenice da je stanje u bosanskohercegovačkom obrazovanju odraz cjelokupnog stanja u državi i problema koji opterećuju našu svakodnevnicu- ekonomskih, društvenih, političkih, svjedoci smo i velikih uspjeha koje postižu naši učenici i studenti, kako na regionalnim tako i međunarodnim takmičenima.
Pokazali su nam to i studenti Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci na 59. međunarodnom studentskom takmičenju Elektrijada 2019., održanom u Sunčevom Bregu u Bugarskoj zauzevši pobjednička postolja u više disciplina i obezbjeđujući svom fakultetu drugo mjesto u generalnom plasmanu.
O medalji iz Bugarske, ali i stanju u obrazovanju i nauci, onome što država može i mora učiniti kako bi se ovaj sektor osnažio i pomogao opštem boljitku i blagostanju njenih građana razgovarali smo sa prof. dr Draženom Brđaninom, koordinatorom ekipa Elektrotehničkog fakulteta i mentorom takmičenja iz "Informatike“.
Na samo m početku otkriva nam koje su to discipline u kojima su se studenti posebno iskazali: "Što se tiče ovogodišnje Elektrijade i plasmana naših studenata, to je najbolji plasman naših studenata u poratnom periodu, a vjerovatno i u istoriji Elektrijade. Fakultet je osvojio izvanredno drugo mjesto, odmah iza Elektrotehničkog fakulteta iz Beograda, a ispred većih, renomiranih fakulteta kao što su Elektronski fakultet iz Niša i Fakultet tehničkih nauka iz Novog Sada. Od ukupno 14 stručnih disciplina u zvaničnoj konkurenciji, naši studenti su u ekipnoj konkurenciji pobijedili na jednom takmičenju ("Teorija električnih kola"), bili drugi na tri takmičenja ("Matematika 2", "Analiza elektroenergetskih sistema", "Obnovljivi izvori energije") i bili treći na dva takmičenja ("Matematika 1" i "Električne masine"). Naravno, izvanrednom plasmanu našeg Fakulteta značajno su doprinijele i ostale ekipe. Odlični ekipni plasmani rezultat su izvanrednih individualnih rezultata, od kojih treba izdvojiti pobjede Bojana Derajića na takmičenjima iz "Teorije električnih kola" i "Matematike 2", Željka Lojića iz "Objektno-orijentisanog programiranja", Aleksandra Jelića iz "Matematike 1" i Bojana Lazića iz "Analize elektroenergetskih sistema" te drugo mjesto iz "Teorije električnih kola" koje je osvojila Dejana Jovanić".
Profesor Dražen Brđanin i dekan ETF-a Branko Blanuša
Kako komentarišete osvojeno drugo mjesto i šta ovaj plasman znači za sam ETF?
Pokazani rezultati potvrđuju individualne kvalitete i zavidan nivo znanja naših studenata u stručnim disciplinama koje se izučavaju na Elektrotehničkom fakultetu. Ovi rezultati potvrđuju i kvalitet nastavno-naučnog procesa na Fakultetu i entuzijazma asistenata i profesora koji su učestvovali u pripremama naših takmičara. Elektrijada nije jedino takmičenje na kojem učestvuju naši studenti, ali jeste svakako najznačajnije s obzirom na dugogodišnju organizaciju, velik broj različitih stručnih disciplina iz kojih se organizuju takmičenja i izuzetno velik broj učesnika. Naš Fakultet prepoznaje Elektrijadu kao vodeće okupljanje studenata u regionu, podstiče studente i asistente da aktivno učestvuju, i izdvaja značajna sredstva za podršku Elektrijadi. Ovo je bila 59. Elektrijada, na kojoj je boje elektrotehničkih fakulteta i visokih škola iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije branilo preko hiljadu studenata, asistenata i profesora, od kojih je više od 120 bilo sa našeg Fakulteta.
Pored odličnih rezultata ostvarenih na takmičenjima u stručnim disciplinama, naši studenti bili su primjer uzornog ponašanja i kreatori fantastične atmosfere za sve učesnike Elektrijade. Uvijek je bilo lijepo biti student elektrotehnike u Banjoj Luci i učestvovati na Elektrijadi, a ove godine bilo je izuzetno! Meni je ovo bila 19. Elektrijada. Na nekoliko Elektrijada predstavljao sam Fakultet kao student-takmičar, na nekoliko sam pripremao i predvodio naše ekipe kao asistent, a posljednjih nekoliko sam mentor takmičenja iz "Informatike". Nijednom do sada nismo bili na višem stepeniku pobjedničkog postolja niti su naše medalje bile sjajnije. Za ovih 19 Elektrijada nisam doživio ovakav osjećaj euforije zbog ostvarenih rezultata. Hvala svim kolegama koji su tome doprinijeli.
Bosna i Hercegovina u naučnoistraživački rad ulaže manje od 0,1 posto bruto društvenog proizvoda, što je daleko ispod svjetskog standarda, tako da su fakulteti često prisiljeni sami finansirati ljude koji će se baviti istraživanjima. Smatrate li da su samim tim rezultati koji se postižu bazirani prije svega na entuzijazmu pojedinaca, kako učenika, tako i profesora?
Jednom je jedan profesor rekao da "BiH izdvaja za nauku onoliko koliko ima alkohola u bezalkoholnom pivu". Mnogi kažu da to onda i nije pivo. Vjerovatno bismo isto mogli reći i za nauku za koju se izdvajaju više nego skromna sredstva. Iako u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini postoje pojedinci i izraslije istraživačke grupe koje imaju značajne naučne rezultate u svjetskim razmjerama, više su to rezultati bazirani na entuzijazmu pojedinaca, nego što su proistekli iz sistemskih rješenja i ulaganja u nauku. Simbolična ulaganja i odsustvo sistemskih rješenja ne mogu da donesu značajan i brz razvoj nauke, koji je Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj više nego potreban.
Profesor Dražen Brđanin sa asistentima
Šta institucije, ali i samo društvo mogu i moraju učiniti kako bi se nauci dalo mjesto koje zaslužuje?
Iako se čini da bi trebalo biti lako odgovoriti na ovo pitanje nekom ko je gotovo 30 godina na univerzitetu, ipak nije tako. Čak i kada bi bilo lako dati odgovor, veoma teško bi ga bilo sprovesti u djelo i dati nauci mjesto koje zaslužuje. Da nije tako, vjerovatno bismo do sada imali dobro definisanu i realizovanu strategiju, a nauku na nivou koji je uporediv sa bogatijima i razvijenijima. Dakle, bili bismo bogatiji i razvijeniji, ali nismo.
Kako to promijeniti?
Prva bitna stvar koju bi trebalo imati u vidu jeste da ulaganje u nauku nije trošak, nego investicija koja se višestruko vraća. I ne samo to, razvoj nauke i tehnologije garant je kakve-takve budućnosti na ovim prostorima. Bez razvoja nauke, naše zaostajanje za razvijenim svijetom biće sve veće, a naša budućnost sve neizvjesnija. Zato ulaganje mora biti mnogo značajnije. Ako sredstava nema, treba bih obezbijediti. To može realokacijom sa nekih drugih, manje značajnih pozicija, uštedama po raznim osnovama, a može i kreditima. Samo za vojsku se u BiH godišnje izdvaja oko 300 miliona KM, dižemo kredite za restrukturisanje i isplate otpremina prekobrojno zaposlenima u javnim preduzećima itd.
Druga bitna stvar jeste da je razvoj nauke trajan proces. Čak i kada bismo stvorili izuzetne uslove, ulagali na stotine miliona svake godine, za nauku treba kadar. Kadar su ljudi, a njih ima sve manje. Sve manje se djece rađa, sve manje ih upisuje studije, sve manje ih ostaje na fakultetima, a sve više odlazi. Kadar se stvara godinama, a gubi preko noći. U najboljem slučaju treba desetak godina da dobar kandidat završi studije i doktorira. U našim uslovima to traje i duže. Bitno je značajno unaprijediti status ljudi koji se bave naukom i istraživanjem, i povećati njihov broj. Jako mali broj naučnika je zaposlen u naučno-istraživačkim institutima i koji se naukom bave 100% radnog vremena.
Ko se onda bavi naukom?
Trenutno se naukom najviše bave asistenti i profesori na fakultetima, koji se mnogo veći dio radnog vremena bave nastavom i problemima koji proističu iz nedovoljnog ulaganja u visoko obrazovanje. Profesori i asistenti nisu plaćeni za rad preko norme, jednako su plaćeni i oni što stvaraju tržišni višak i oni što obrazuju deficitarne kadrove. Apsurd uravnilovke još više dolazi do izražaja kad se uzme u obzir da su asistenti na ETF-u manje plaćeni od inženjera pripravnika u industriji, a profesori manje plaćeni od inženjera sa trogodišnjim radnim iskustvom, a da biste postali profesor treba 15-20 godina...
Dakle, nema nauke bez novca i ljudi. Matematički rečeno, to su potrebni uslovi za razvoj. Veoma bitan je i pristup, a on mora biti sistematičan. Ne treba izmišljati "toplu vodu", iako nauka podrazumijeva originalnost, za početak je dovoljno ugledati se na razvijenije, urediti sistem po uzoru na uspješne i stvoriti pretpostavke za razvoj nauke.
