Reniju su nacisti ubili baš kad je 1942. godine postala punoljetna, a njena je priča bila previše bolna za njenu preživjelu sestru i majku da bi ju pročitale. Knjigu "Renia's Diary: A Young Girl's Life in the Shadow of the Holocaust" ("Renijin dnevnik: Život mlade djevojke u sjeni Holokausta") objavit će njena obitelj.
I već ju uspoređuju s dnevnikom Anne Frank zbog jasnoće i umijeća pisanja, prenosi CNN. Izdavač Penguin Books opisuje knjigu kao "izvanredno svjedočenje ratnih užasa i života koji postoji i u najmračnijim vremenima", a bit će objavljena 19. rujna.
Djevojka je živjela u gradu Przemyslu na jugoistoku Poljske, koji je bio pod sovjetskom okupacijom od 1939. sve dok nacistička Njemačka dvije godine kasnije nije napala Sovjetski Savez.
Dnevnik ima gotovo 700 stranica i počinje u siječnju 1939. godine, kad je Reniji bilo 15 godina. Kronika je to bijega od bombardiranja njenog rodnog grada, nestanka drugih židovskih obitelji i stvaranja geta. Renia i njena sestra Elizabeth (koja je rođena kao Ariana) razdvojene su od majke koja je tijekom rata bila na njemačkoj strani.
Gotovo svaki dnevnički zapis završava s "Bog i Bulus će me spasiti", pri čemu Renia koristi svoj nadimak za majku. Kao nadahnuta pjesnikinja, Renia je dnevnik ispunila desecima pjesama, kao i pričama o prvoj ljubavi, dječaku Zygmuntu Schwarzeru.
Njih dvoje prvi put su se poljubili nekoliko sati prije nego što su nacisti stigli u Przemysl.
Ubijena u dobi od 18 godina Renia je ubijena u srpnju 1942. u dobi od 18 godina, nakon što su nacisti otkrili da se skriva na tavanu. Dnevnik je ostavila svom dečku, koji je napisao strašne posljednje rečenice u dnevniku: "Tri pucnja! Tri izgubljena života! Sve što čujem su pucnji, pucnji!" Schwarzer je zajedno s ostalima čuvao dnevnik, da bi potom bio deportiran u Auschwitz.
Preživio je i preselio se u SAD te je 1950. godine uspio vratiti dnevnik Renijinoj sestri Elizabeth i majci Różi, koje su živjele u New Yorku. Elizabeth se nije mogla natjerati da ga pročita pa ga je odlučila pohraniti u bankovni trezor.
Tek 2012. godine njena je kći Alexandra Bellak uspjela ishoditi da dnevnik bude preveden na engleski jezik, kako bi ga mogli pročitati ljudi širom svijeta. "Bila sam znatiželjna oko svoje prošlosti i baštine te posebno te žene po kojoj sam dobila ime, jer moje srednje ime je Renata, a zahvaljujući svojoj majci, ne govorim poljski. A ona to nikad nije pročitala zato što je bilo previše bolno", rekla je Alexandra u razgovoru za CNN.
