Sadako Ogata, koja je 1991. godine imenovana kao prva žena na funkciji visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za izbjeglice, bavila se izbjegličkim krizama u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi tokom devedesetih godina proteklog stoljeća. Tokom rata je više puta posjećivala Sarajevo i ostatak BiH.
Ogata je bila u brojnim posjetama u konfliktnim zonama širom svijeta tokom svog mandata do 2000. godine i vodila napore za pomoć izbjeglicama i interno raseljenim ljudima, uključujući kurdske izbjeglice iz Iraka nakon Zaljevskog rata 1991.
Ona je 2003. godine postala prva žena na funkciji predsjednika Japanske agencije za međunarodnu saradnju i nadgledala je napore u pružanju pomoći ljudima u zemljama u razvoju, uključujući Afganistan i Južni Sudan.
U novije vrijeme je bila članica savjetodavnog tijela organizacijskog odbora Olimpijskih i paraolimpijskih igara 2020. u Tokiju.
Sadako Ogata je praunuka bivšeg premijera Tsuyoshija Inukaija. Doktorsku titulu je stekla u političkim naukama na kalifornijskom univerzitetu Berkeley, a kasnije je obnašala dužnost japanske posebne predstavnice za obnovu Afganistana.
Ogata je u svojoj knjizi "Burna decenija - suočavanje s izbjegličkom krizom 1990-ih" opisala desetljeće provedeno u UNHCR-u kao razdoblje stalnih humanitarnih kriza u kojima je "UNHCR djelovao poput vatrogasnih brigada po svim svjetskim kontinentima".
"Moj tadašnji život bio je kao da krećem u obilazak, obilazim svijet i vidim svakakve situacije", rekla je Ogata za Japan Times 2005. godine.
Sadako Ogata je 2012. ponovo bila u Sarajevu, gdje je održala koneferenciju za medije. Novinari su je podsjetili na to da je za vrijeme opsade u nekoliko navrata naredila potpunu obustavu dostave humanitarne pomoći Sarajevu.
Ogata je odgovorila da je razlog tome bio to što su zaraćene strane nerijetko koristile humanitarnu pomoć u političke svrhe.
"Mi smo učinili sve što je u našoj moći da spasimo ljude. Mi smo pomagali i pomažemo onima koji su najugroženiji, izbjeglicama, djeci, starcima i žrtvama. Mnogi su u ratu izgubili živote, ali su mnogi preživjeli, neki baš zahvaljujući našoj pomoći", izdvojili smo iz Ogatinih prisjećanja o UNHCR folijama i opservacija o ljepotama proljeća u BiH, cvijeću i pticama.
