Predrag Ličina: Pakao jednog hrvatskog antimaskera

Nisam cijepljen, niti ću se ikada cijepiti — to je moja sloboda izbora.

Predrag Ličina / 19. Novembar 2021

 

Sličan stav imam i o covid potvrdma — neće meni nitko ograničavati slobodu kretanja, pa makar nikada više u životu ne ušao u restoran, kafić, šoping centar, ili prešao granicu druge zemlje. Živimo u demokratskoj, slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj, a ne u Trećem Reichu.

Stjecajem okolnosti, zemlju bi večeras trebao napustiti kako bi otputovao u Njemačku gdje živi moja kćerka koja se za sedam dana udaje u Berlinu za nekog kretena. (Na moju žalost mali je neki Grk. Al’ ajde – barem nije Srbin). Jutros sam prvi put kupio lažnu digitalnu EU covid potvrdu za 75 eura. Prelazim graničnu kontrolu bez problema, ulazim u avion, i tada kreće moj pakao kojeg moram podijeliti s napaćenim narodom, jer fašizam u kojem trenutno živimo doista je nečuven!

Dakle, sjedam na sjedalo 11A, svučem sako, preklopim ga i stavim preko struka. Prilazi mi stjuardesa i upita me jesam li vezan. Vezan sam za majku, odgovorim joj. Ona zakloluta očima – nije joj nešto smiješna moja fora. Kažem joj da sam vezan. Onda me upita da li mogu pomaknuti sako da provjeri jesam li doista vezan. Mičem sako, a ona opet zakoluta očima.

– Gospodine, molim vas da se vežete.

– Nikad!

– Molim?

– Sloboda izbora! Neću se vezati!

– Gospodine, ja vas zaista molim da se vežete.

– Vezanje mi ograničava slobodu kretanja! Neću se vezati!

– Gospodine, u protivnom moraću da zovem policiju.

– Samo izvolite. Inače, ja sam hrvatski branitelj. A ti? Gdje si bila ’91?

– Ja sam devedeset peto godište… Ne razumem pitanje.

– Ne razumeš??? Zašto pričaš srpski?

– Ja sam iz Srbije.

– Što radiš u ovom avionu?

– Ovo je avion Er Srbije.

– Molim?! Gdje je Croatia Airlines? Ili barem Lufthansa.

– Ne znam, ovo je redovna linija Beograd-Zagreb-Berlin Er Srbije. Ajde molim vas vežite se pa da poletimo.

– Nikad!

– Ja sad stvarno moram da zovem policiju.

Ode stjuardesa, a ja, bez nekih većih poteškoća, istrgnem pojas sa slobodnog sjedala do mojeg. Prebacim ga samo preko struka, a ovaj pojas s mojeg sjedala sakrijem iza leđa. Usput razmišljam u što se ova zemlja pretvorila – neka srpska balavica, zapravo obična konobarica u avionu koja mi ograničava slobodu kretanja, usred Hrvatske zove našu policiju kako bi me prijavila samo zato što se zalažem za slobodu izbora. Katastrofa!

Dolazi policajac i odmah otkriva lažni pojas, te mi nešto promrmlja o uništavanju tuđe imovine, ali oprostit će mi.

– Gospodine, molim vas da se vežete. Putnici čekaju.

– Da nisi i ti Srbin?

– Molim?

– Ne bi me uopće začudilo! Ova se zemlja sve više pretvara u Jugoslaviju. Usred Zagreba plaćam da letim u srpskom avionu. Opet sve pare idu u Beograd!

– Gospodine, dajte mi osobnu kartu i skinite masku.

– Ne mogu skinuti masku.

– Kako to mislite?

– Ja sam antimasker. Ovo nije maska.

– Nego što je?

– Tetovaža.

– Hoćete reći da je to na vašem licu tetovaža?

– Da.

– U obliku maske?

– Da, slobodno dodirnite.

– O, jebote!!! Vidi stvarno! Pa kako ste prešli graničnu kontrolu?

– Stavio sam masku.

– ???

– Imam masku s vrlo realističnim crtežom donjeg dijela mog lica koju koristim u sličnim situacijama.

– Molim vas da uzmete svoje stvari i krenete za mnom. I molim vas da stavite masku.

– Ali onda će vaši misliti da nemam masku.

– Dopuštam tu mogućnost, ali bez brige – riješit ću ja to s njima.

Zadržali su me pola sata na glupom ispitivanju u policiji. Onda sam odlučio da na kćerkinu svadbu u Berlin krenem pješice. Trebat će mi, kažu google mape, niti šest dana – taman da na svadbu stignem na vrijeme. Dok ovo pišem sjedim u šumi u Sloveniji, desetak kilometara od granice s Austrijom, u društvu desetak izbjeglica iz Sirije koje sam upoznao još ranije, na granici Hrvatske i Slovenije.

Zapravo, baš mi je dobro s njima – ne moram nositi masku, prelazim granice bez pasoša, slobodno se krećem, i nitko me u šumi ne maltretira s covid potvrdama. Već smo se dvaput i sakrivali od policijskih patrola pa sam se osjećao kao u nekom špijunskom filmu. Pored svega toga, vidio sam tri ježa, dvije vjeverice i jelena, i pitam se kad bi ih sve vidio uživo?

Nova.rs


Buka preporuka

Kolumne

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.