Lokacija u Buhaću je dvorišni prostor bivšeg preduzeća „Tehnopek“, koje je nakon stečajnog postupka, prodano za sada nepoznatom državljaninu Holandije.
Na lice mjesta, nakon dojave građana, odmah su izašli pripadnici MUP-a USK-a, komunalne inspekcije Grada Bihaća, Inspekcije za zaštitu okoliša Unsko-sanskog kantona, kao i predstavnici MZ Privilica, na čijem je teritoriju otpad i odložem. Lokacija na kojoj je otpad nelegalno odložen, u neposrednoj je blizini rijeka Dobrenica i Una, što predstavlja i opasnost od ekozagađanja.
Anes Podić iz Udruženja građana Eko akcija kaže da je prema izdatim dozvolama riječ o tekstilnom otpadu.
„Međutim, šta se tačno nalazi u desetinama tona otpada koje su na ovaj način do sada uvežene, da li je eventualno tekstilom sakriveno nešto drugo, bez detaljnog pregleda nije moguće utvrditi. Ovo je još jedan primjer kojim se pokazalo da sistem zaštite okoliša u BiH ne postoji. Po ko zna koji put se pokazuje da je najvažnija zadaća naših institucija da se zadovolji svaki interes za brzu zaradu bez obzira kakve posljedice to može napraviti po naš okoliš“, kaže Anes Podić za BUKU.
On dodaje da je u oba entiteta dozvoljen je uvoz i opasnog i neopasnog otpada, gdje uopšte nije ustanovljen djelotvoran sistem nadzora šta će se nakon uvoza dalje desiti sa otpadom i to je recept za katastrofu sa trajnim posljedicama
„Da li je uveženi otpad prerađen bez posljedica po okoliš, da li je izbačen na prvu divlju deponiju kakvih ima u izobilju širom BiH, zakopan pod livadu, gdje se napasa stoka, igraju djeca ili pored izvorišta vode, naše institucije niti su u stanju niti imaju volju da to efikasno prate. Krivaca u ovom slučaju ima mnogo, no najveći je Federalno ministarstvo okoliša i turizma i nadležna federalna inspekcija, jer su dozvolili, ovaj to primjer to odlično pokazuje, potpuno nekontrolisan uvoz i opasnog i neopasnog otpada“, kaže Podić.
On ističe da je potrebno hitno zaustaviti dalji uvoz, a trenutno su male šanse da će otpad biti vraćen u zemlju pošiljaoca - najvjerovatnije će završiti na nekoj od naših poluuređenih ili potpuno neuređenih deponija otpada.
Anes kaže da uopšte nije poznato koliko je do sada otpada do sada uveženo u BiH i kakva je šteta počinjena. Dodaje da je postojeći sistem recept za katastrofu, a da bi se spriječila dalja šteta potrebna nam je hitna i potpuna zabrana uvoza bilo kakvog otpada.
„'Trokut smrti', naziv je područja između gradova Napulja i Kaserte gdje su ljudi prisiljeni živjeti usred smeća, udisati otrovne pare iz zapaljenih odlagališta i piti otrovanu vodu zbog ilegalno odloženog otpada. Tokom 30 godina, nakon što se na lokalu napravio dogovor mafije sa političarima, opasni otpad je, umjesto da bude propisno zbrinut, odlagan na tom području, obično tek plitko zakopan. Sav taj otpad je stizao 'sa svom potrebnom dokumentacijom'. Vremenom su iznikla cijela nova brda, napravljena od otpada, na mjestima gdje se napasala stoka, gdje su bila izvorišta vode, gdje su se igrala djeca. Ubrzo, počeli su neobjašnjivo umirati ljudi, mladi, stari, djeca, često i cijele porodice“, priča Podić.
On kaže da se možemo zapitati da li je i u Bosni i Hercegovini na djelu sličan scenarij i da je ovo što je otkriveno u Grahovu i Drvaru, zapravo tek vrh ledenog brijega smrtnosne sprege „mafije“ i korumpirane politike.
Da se lokalno stanovništvo u Drvaru nije pobunilo protiv otpada ova tema ne bi ni došla do javnosti.
„Da lokalno stanovništvo u Grahovu i Drvaru nije reagovalo na vrijeme i podiglo uzbunu, uveženi otpad bi nestao bez traga, rasturen širom BiH. Ovo je još jedan primjer gdje se pokazalo da brigu o nama i našoj zemlji nije moguće prepustiti izabranim i imenovanim političarima -briga o našem okolišu mora postati naša svakodnevna bitka“, ističe Podić.
