<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Opasnost vreba iza ekrana

DJEČIJA PORNOGRAFIJA U RS:

Ovdje govorimo o jednom od najkompleksnijih vidova kriminala. Osobe koje su u njega uključene veoma su spretne i čak ih ni odrasli ne prepoznaju lako....

21. august 2019, 4:21

Muškarac inicijala G.V. iz Gradiške uhapšen je u utorak zbog sumnje da je počinio krivična djela iskorištavanje djece za pornografiju i upoznavanje djece s pornografijom.

"Po nalogu postupajućeg tužioca, osoba je ispitana i puštena na slobodu, a u redovnoj proceduri, protiv njega će biti podnesen izvještaj za počinjena krivična djela", saopšteno je u srijedu iz Policijske uprave Gradiška.

Kroz ovaj tekst pokušali smo da prikažemo situaciju kod nas kada je u pitanju pornografija i da kroz razgovor sa stručnjacima, pokažemo kako zaštititi dijete od onih koji su spremni na zloupotrebu mališana.

Najmlađim članovima našeg društva potrebna je zaštita starijih. Djeca se ne mogu sama čuvati i zbog toga je potrebno da neko stariji bude uz njih, da ih podržava, uči i usmjerava. No, nisu svi odrasli voljni da pomažu djeci, ima onih koji od mališana žele nešto drugo, nešto nemoralno, nešto što ne bi smjeli tražiti. To potvrđuje podatak Ministarstva unutrašnjih poslova RS u kojem se navodi da je jedan od najprisutnijih oblika sajber kriminala u Republici Srpskoj upravo dječija pornografija.

SVIJET DJECE

“Dječija pornografija je termin pod kojim se podrazumijeva nekoliko različitih situacija:
- Zloupotreba fotografija koja djeca i mladi postavljaju na društvenim mrežama, sa posebnim naglaskom na društvenoj mreži Facebook u seksualne svrhe odraslih.
- Vrbovaje djece za slikanje od strane odraslih, gdje se te slike kasnije upotrebljavaju u seksualne svrhe odraslih.
- Samo-snimanje seksualnih scena vršnjaka i slanja video klipova ostalim vršnjacima.
(Određenje dječije pornografije je preuzeto iz istraživanja koje je sprovelo Udruženje građana “Zdravo da ste” 2010. godine)

ZAKONI U RS NISU DOVOLJNO STROGI

Aleksandra Kukoljac, koordinatorica programa dječijih prava u centru “Zdravo da ste” rekla je za BUKU da podatak da je jedan od najprisutnijih oblika sajber kriminala u Republici Srpskoj upravo dječija pornografija govori o tome da kao društvo nismo adekvatno odgovorili na stvarne probleme sa kojima se djeca suočavaju.

“Mi smo se u organizaciji bavili analizom ovog problema i zajedno sa još devet organizacija prikupili smo informacije kako mi stojimo u odnosu na taj problem. Činjenica je da su djeca izložena opasnostima od zloupotrebe od dječije pornografije i to ne samo od strane odraslih, već je dječija pornografija postala i jedan od oblika vršnjačkog nasilja i zloupotrebe”, rekla je Kukoljac za BUKU.

Dodala je da su na prvom mjestu djeci potrebne informacije o tome kakve opasnosti vrebaju, jer oni toga nisu dovoljno svjesni. Obrazovni sistem ne nudi djeci dovoljno praktičnih informacija o stvarima koje sačinjavaju njihov život sada i u ovom trenutku. Internet je veliki dio njihovih života, a djeca se uglavnom sama snalaze u tome. Roditelji im veoma često nisu u mogućnosti dati potrebne informacije, jer ih ni sami nemaju, a kako nam djeca govore, nisu baš mnogo ni zainteresovani. U posljednje vrijeme, pojavljuju se informacije za djecu na sajtovima nevladinih organizacija koje se bave djecom, gdje i djeca i roditelji mogu naći konkretne savjete, ali potrebno je intenzivnije uključivanje roditelja u prevenciju ovog problema.

“Roditelji mogu  prije svega da upozore djecu na opasnosti. Mogu da se uključe u njihov život na jedan prijateljski način i da prate aktivnosti svoje djece. To što sjede za kompjuterom i nisu na ulici nikako ne mora da znači da su sigurni i da je to dobro za njih. Djeca žele taj kontakt sa roditeljima, žele da se oni zainteresuju, naravno ne da ih kontrolišu, već da im budu podrška i pomoć. Roditeljima svakako savjetujem da u školama na roditeljskim sastancima traže da im se pomogne u ovome. Škola bi trebala da pomogne roditeljima da bolje vrše svoju ulogu. Podrška roditeljima kod nas je skoro nepostojeća, snalazi se kako je ko naučio u svojoj porodici ili kako ko zna. Aktivnosti nevladinih organizacija su svakako jedna od dobrih stvari koje stoje na raspolaganju i djeci i porodici, ali one moraju biti sveobuhvatnije. Svi moramo uraditi više”, objasnila je Kukoljac.

Cjelokupno društvo ima obavezu da poboljša zakonske propise koji uređuju ovu oblast, u skladu sa međunarodnim dokumentima (Konvencijom o pravima djeteta, Fakultativnim protokolom, a uskoro će biti ratifikovana i Konvencija Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, koja je već potpisana krajem prošle godine).

Prema mišljenju Aleksandre Kukoljac, zakoni u RS nisu dovoljno strogi za one koji ugrožavaju djecu dječijom pornografijom i to je problem koji je već identifikovan.

“Krivični zakon u RS ne tretira posjedovanje pornografskih materijala u kojima se pojavljuju djeca kao krivično djelo, ukoliko se ne dokaže da je taj materijal predviđen za distribuciju ili prodaju, a to je jako teško dokazati. To je bila prepreka i u nekim dosadašnjim akcijama koje su imale uspjeha u razotkrivanju organizovanih lanaca koji su se bavili dječijom pornografijom. Postoji spremnost da se ovo koriguje, ali se to još uvijek nije desilo. Zloupotreba djece u seksualne svrhe kod nas predstavlja područje u kojem ima dosta toga za mijenjanje, od zakonskih propisa do podizanja svijesti o ovim problemima i edukaciji i djece i roditelja. I to što prije”, ističe ona.

Svako od nas može da da svoj doprinos u okviru svoje porodice, sa svojom djecom, sa djecom sa kojom radimo, da ih informišemo i upoznamo sa opasnostima i kako da se ponašaju u tim situacijama. Uspostavljanje povjerenja između djece i odraslih je veoma važna stvar od koje se mora početi. Onda će djeca moći slobodnije da razovaraju o onome sa čim se suočavaju i zajedno se može potražiti pomoć ili prevazići opasnost.  Djeca nemaju povjerenja u odrasle i žive u paralelnoj stvarnosti u kojoj se suočavaju sa mnogim opasnostima, ne samo sa dječijom pornografijom, a odrasli o tome strašno malo znaju.

Sonja Stančić, diplomirana psihologinja, koja se godinama bavi problemom dječije pornografije, rekla je da je situacija zaista ozbiljna, no boji se da javnost još uvijek nije dovoljno upoznata sa tim koliko je ovaj oblik kriminala zastupljen u RS i koje su sve opasnosti.

“Još uvijek se misli da se iskorištavanje djece u svrhu dječije pornografije dešava tamo negdje u drugim zemljma, što zapravo jeste i osnovna zamka u nedostatku informacija i upravo to neko veoma dobro iskorištava. Prema našim istraživanjima, ono što je alarmantno jeste to da se zloupotreba djece u seksualne svrhe teško prepoznaje kao oblik zlostavljanja i nasilja zbog određene kulturološke neosviještenosti. Naime, zloupotreba fotografija se ne prepoznaje kao krivično djelo. Što znači da je nizak stepen svijesti o zaštiti djece jedan od najznačajnijih razloga za povećanje ovog oblika kriminaliteta. Da bi radili na suzbijanju ovog oblika kriminaliteta potrebno je pooštriti zakone”, rekla je Stančić za BUKU.

Dodala je da je neophodno policiju, sud i tužilaštvo edukovati o tome na koji način se vrši zloupotreba djece u seksualne svrhe putem interneta, jer se u dosadašnjem radu uvjerila da ove instance nerijetko i ne znaju na koje se sve načine jedna bezazlena fotografija može zloupotrebiti od strane pedofila.

KAKO PREPOZNATI POČINITELJA I ŽRTVU

Psihologinja je objasnila da je jako teško prepoznati osobu kojoj je u fokusu seksualno iskorištavanje djece, jer to nije osoba koja bi se, po stereotipima koji vladaju, povezala sa kriminalom. Kaže da su to osobe koje su potpuno neupadljive u sredini u kojoj žive, veoma su povučene, rijetko se druže sa drugim ljudima. Kad se i druže obično su veoma prijatni i susretljivi, a posebno su prijatni prema djeci koja se nalaze u prisustvu odraslih, međutim kad su sami u prisustvu djece znaju biti veoma agresivni  i autoritativni, što je jedan od razloga zašto se djeca boje da prijave takve osobe. Što se tiče kontakta sa djecom koji se uspostavlja putem društvenih mreža, oni počinju preko raznih chat room-ova koje djeca posjećuju. Sve češće kontakt počinje na nekoj društvenoj mreži, pa se prebacuje na neki chat room koji je interesantniji djeci.

“U tim kontaktima osobe sklone seksualnoj zloupotrebi djece ispočetka su veoma prijatne, razumiju probleme djece, uvjek su na njihovoj strani, a to je sve u cilju pridobijanja povjerenja djece tako što će se predstavljati kao njihovi ‘najbolji prijatelji’, a kad se postigne takav odnos onda počinje manipulacija. Uzimaju se prvo bezazlene fotografije, pa se od djece traži da se fotografišu poluobnažena, navodeći ih da sve više i više odjeće skidaju i to se radi pod prijateljskim izgovorom. Nakon toga, nastupaju prijetnje i zaplašivanje da dijete o tome ne smije nikome pričati”, objasnila je Stančić, napominjući da je ovdje riječ o jednom od najkompleksnijih vidova kriminala, a osobe koje su u njega uključene veoma su spretne, dobro poznaju računarske sisteme, govore strane jezike, a čak ih ni odrasli ne prepoznaju lako.

Prema njenom mišljenju, roditelji i djeca nisu upoznati sa opasnostima koje vrebaju putem interneta, posebno pojavom Facebooka, gdje privatnost postaje sve javnija. Ona apeluje da odrasli ne stavljaju fotografije djece na Facebook profile i ostale društvene mreže.

“To se posebno odnosi na fotografije sa ljetovanja i fotografije koje su kod nas jako popularne, a riječ je fotografijama malih beba koje su gole i koje se kupaju. Ove fotografije se jako lako zloupotrebljavaju, u nekoliko klikova skidaju se i brzo se postavljaju na neki sajt kojem je cilj seksualna zloupotreba djece. Ne zavaravajte se ukoliko je dijete malo, jer zloupotrebljavaju se fotografije male djece i do pet godina života”, objasnila je ona.

Psihologinja sa kojom smo razgovarali rekla je da se sva djeca žrtve ponašaju slično. Povučena su, isprepadana, ne druže se mnogo, skrivaju se i svaki roditelj koji se ozbiljno bavi svojim djetetom trebao bi da obrati pažnju na ovakve, i slične, znakove u promjeni ponašanja.

Maša Mirković, diplomirana socijalna radnica i izvršna direktorica udruženja “Nova generacija”, istakla je da je jako važno da djeca budu upoznata sa ovim problemom i da se konstantno radi na njihovoj kontinuiranoj edukaciji, jer mališani sve češće svoje slobodno vrijeme provode na internetu, a sve manje vani u druženju sa svojim vršnjacima.

“Roditelji treba da razgovaraju sa svojom djecom, da steknu odnos pun povjerenja i da se sami upoznaju sa ovom problematikom. Kada se desi da dijete  podijeli sa roditeljem informaciju da je vrbovano preko interneta ili da je upoznalo neku osobu za koju smatra da je sumnjiva, svaki roditelj to treba da shvati ozbiljno i da  ispita situaciju, da od djeteta dobije dodatne informacije i vidi o čemu se radi. Bitna je i kontrola vremena koje dijete provodi  na internetu, kao i neki vid kontrole stranica koje dijete posjećuje, posebno ako se radi o mlađoj djeci koja nisu u potpunosti svjesna opasnosti u kojoj mogu da se nađu”, objasnila je Mirković za naš portal.

Dodala je da zakoni u RS za počinitelje ovih djela nisu dovoljno strogi i da su, nažalost, kazne minimalne. Često nema ni dovoljno dokaza za kažnjavanje počinioca, pa se desi da on prođe i nekažnjeno, a gledajući interese djece, svaka kazna je premala za uništeno djetinjstvo i zbog toga je potrebno raditi na prevenciji i edukaciji.
 
Važno je da se djeca informišu i o tome kome mogu da prijave neki od oblika vrbovanja preko interneta. Naravno, prva stanica za to su roditelji i škola, a pored njih su Ombudsman za djecu RS, policija, centri za socijalni rad i nevladine organizacije, kao i preko internet stranice www.sigurnodijete.ba.

Izuzetno je bitno da kao društvo zaštitimo svoju djecu. Kad je riječ o ovom problemu, stručnjaci ističu da se ne može govoriti o pojedinačnim akcijama, već suočavanje sa njim mora da bude sistematsko i kolektivno. Pod uticajem razvoja kompjuterske tehnologije i sve složenijih društvenih mreža, roditelji su često nespremni da svojoj djeci pruže adekvatnu zaštitu, ali zbog toga trebaju imati uvid u ono što dijete radi na društvenoj mreži, ko su mu prijatelji i da sa djetetom njeguju otvoren i zdrav odnos, a zakone treba urediti tako da počinitelji ovih djela budu najstrože kažnjeni.

 

Arhiva BUKE, tekst je objavljen u aprilu 2012. godine