Republika Srpska je samo za posljednje četiri godine siromašnija za 10.608 učenika (5.877 osnovaca i 4.731 srednjošlolaca) i 161 odjeljenja ( 101 u osnovnoj i 51 u srednjoj školi) najnoviji su podaci Zavod za statistiku Republike Srpske.
Prema podacima Zavoda za statistiku RS, u školskoj 2016/2017. godine bilo je 92.312 osnovaca u 5.082 odeljenja, a četiri godine kasnije 86.435 đaka u 4.970 odeljenja.
U srednjim školama je bilo 36.405 učenika u školskoj 2020/2021 u 1.775 odeljenja, dok ih je četiri godine pre bilo 41.136 u 1.826 odeljenja.
Ovaj izvještaj takođe pokazuje da se odlazak kompletnih porodica sa ovih prostora nastavio i u godini korone. Tako je od 1. septembra 2019. do 31. avgusta 2020. godine, školovanje napustilo 460 osnovaca, а među njima najviše đaka do petog razreda, 276 djece.
Godinu dana ranije je po istom osnovu školovanje prekinulo 558 оsnovaca, a u proteklih šest godina siromašniji smo za čak 2.703 djece koja sada pohađaju nastavu u nekoj od stranih zemalja.
Od 1. septembra 2019. do 31. avgusta 2020. godine, školovanje u inostranstvu je nastavio i 101 srednjoškolac.
Razlozi ovakvog stanja su mnogobrojni i višeslojni i svakako ne treba zaboraviti činjenicu da je pravo na slobodno rađanje u temeljima svake savremene civilizacije.
Međutim svi demografski stručnjaci se slažu da postoje mnoge oblasti u kojima država i institucije mogu djelovati, ako žele i znaju.
A našim izgleda nedostje i želje i znanja.
PRONATALNE MJERE KOJE TO NISU
Naime kako je pokazao revizorski izvještaj mjere koje su u RS donesene prethodnih godina, u cilju podsticanja rađanja i održivog demografskog razvoja, donošene su ad hoc, bez cilja, svrhe i prijeko potrebne analize.
Tako 30 mjera koliko ih trenutno provode iz različitih oblasti, a koje imaju direktan ili indirektan pronatalitetni karakter, navode revizori, nisu sistematizovane ni u jednom zvaničnom dokumentu, dok neke, iako se realizuju u kontinuitetu od skoro 15 godina, još uvijek nisu adekvatno formalizovane, a dio ih se provodi na osnovu usmene odluke ministra.
Poražavajuća je i činjenica da su predstavnici nadležnih institucija obuhvaćenih revizijom izjavili da ne znaju, niti je po njihovim saznanjima rađena analiza od strane
nadležnih institucija koja sadrži podatak koliko RS na godišnjem nivou izdvaja budžetskih/javnih sredstava za provođenje identifikovanih mjera koje imaju
pronatalitetni karakter. Do tih podataka došli su revizori- na godišnjem nivou izdvaja se oko 190 miliona KM, od čega je oko 80 odsto finansirano iz sredstava prikupljenih u sistemu obaveznih doprinosa.
Tako imamo situaciju da, iako su se u posljednje četiri godine za mjere pronatalitetne politike povećala finansijska sredstva, izdvojeno je skoro 940 miliona maraka, istovremeno su se prava korisnika smanjila!
Kako je u revizorkom izvještaju navedeno u periodu 2002-2020. godina, samo po osnovu negativnog prirodnog priraštaja Republika Srpska je izgubila preko 75.000 stanovnika i trenutno joj nedostaje oko 7.200 ili oko 43% djece za zamjenu generacija na godišnjem nivou.
ODLAZAK STANOVNIŠTVA ODGOVARA POLITIČARIMA
Dr. sc. Tado Jurić smatra da je najveći uzrok iseljavanja korupcija- sami sebi smo krivi, uz blagoslov onih koji to koriste.
"Većina će reći da ljudi odlaze zbog ekonomske situacije i da je rješenje za ostanak ljudi u zemlji jednostavno, a to je veća plata. To je tačno i siguran sam da bi ljudi uz platu od 5.000 KM umjesto 450, ostali u svojoj zemlji, ali pitanje je zašto ne možemo imati veće plate. Veće plate naprosto ne možemo imati zbog korupcije i klinjentelizma i jer političarima iseljavanje odgovara. Naravno niko od njih to neće priznati. Političari u iseljavanju vide rješavanje socijalnih problema, smanjivanje nezaposlenosti, u isto vrijeme dobijaju doznake, s druge strane manipulišu izborima, neki kradu glasove, neki kao u slučaju Hrvatske manipulišu, jer se hrvatsko iseljeništvo uopšte ne broji kao iseljeništvo, nego kao stanovnici regija iz kojih su otišli. U BiH smo nedavno vidjeli konkretne dokaze o krađi identiteta osoba koje su iselile. I osnovno zašto političari ništa ne čine je zato što svako od njih gleda svoj krtkoročni interes. A za promjenu demografskih trendova trebaju dugoročne strategije koje da danas budu pokrenute rezultate mogu početi da daju tek za 10 godina. To je naravno sada povezano i sa biračima, koji honoriraju potpuno pogrešne prakse i daju poruku da su trivijalne teme važnije od onih strukturnih”.