<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Odbornik Saša Lazić za BUKU: Dok većina jedva preživljava, jedan mali procenat ljudi bliskih vlasti svakodnevno se bogati

OPOZICIJA

Većina naših političara su truli bogataši. Odakle im? Na koji način su stekli tolika bogatstva?

14. septembar 2020, 11:14

 

Saša Lazić iz novog Narodnog pokreta Banjaluka zove trenutno je odbornik u gradskoj Skupštini, a ispred spomenutog pokreta na listi je odbornika i za predstojeće lokalne izbore. Saša nam kaže da je Narodni pokret Banjaluka zove istinski pokušaj nečeg novog i drugačijeg, prije svega u moralnom aspektu. Kaže da su u Pokret pozvali i okupili sve najbolje ljude koje su poznavali i imali oko sebe.

“Birali smo moralne, čestite i nekompromitovane ljude, željne djelovanja za bolje sutra ovog naroda i ovog društva. Nismo interesna skupina. Nemamo vizije o podjeli plijena i o ličnom prosperitetu i uhljebljavanju sebe i saradnika, kao i naših porodica, ne! Budemo li ikad u prilici da kreiramo i odlučujemo, stvarno ćemo raditi drugačije. Nemamo čak ni pristupnice i članske karte, niti bilo kakav vid obaveze i pritiska prema ljudima. Možda smo pomalo utopisti, ali definitivno i prilično smo drugačiji od svih postojećih. Ne zato što to primarno želimo biti, nego zato što smo stvarno takvi”, rekao je za BUKU Lazić.

On dodaje da je misija pokreta trenutno svedena na esenciju, a to je biološki opstanak naroda na ovom prostoru, to je spasenje i ozdravljenje ovog društva, koje je "davno dotaklo dno i gdje gotovo ništa ne funkcioniše normalno".  Imamo najveći stepen korupcije u Evropi, kaže Lazić, a moralni sunovrat evidentan je odavno. Natalitet je godinama u padu, mortalitet u porastu, a dešava i čitav jedan egzodus naroda. Jedan mali procenat ljudi bliskih vlasti enormno i svakodnevno se bogati, dok velika većina jedva preživljava, kaže naš sagovornik.

“Banjaluku želimo kao drugačiju, otvorenu za sve, a ne samo za one sa partijskom knjižicom. Banjaluku sa ljudima, a ne pustu, kakva će ostati, nastavi li se ovako. Banjaluku sa istim pravima i slobodama za sve, Banjaluku sa optimističnim, a ne utučenim i psihički ubijenim narodom. Banjaluku sa perspektivom, a ne kao sad, sa strahom i nepovjerenjem u sistem i institucije i, što je najgore, nikakvom perspektivom za našu djecu”, pojašnjava Lazić.

Kada govorimo o upravljanju Gradom, Saša kaže da kao opozicionar ovakvom sistemu, niti je dužan, niti voli davati bilo kakve pohvale ili pozitivne komentare na račun rada gradskih vlasti.

“Činjenica je da, i pored velikog broja projekata i rješenja koja spominju i kojima se hvale gradske vlasti, narod napušta ovaj grad i ovu državu, a to nije dobro. Ta činjenica vjerovatno govori i o stanju u društvu, kvalitetu života, ali i radu gradske uprave, kao i njenih prethodnika. To je najbolji način ocjenjivanja, jer da je dobro, ne bi toliki ljudi odlazili. Pored masovnog odlaska i još većeg u najavi za naredni period, osnovne zamjerke se odnose na stvaranje medijskog mraka i gušenje ljudskih prava i sloboda, prenatrpavanje administracije u javnim ustanovama i preduzećima, preveliko ulaganje u uži centar grada u odnosu na ostale, zapuštene dijelove grada, nezapošljavanje djece poginulih boraca…”, ističe Lazić.

Napominje da problemi u gradu Banjaluka nisu došli preko noći, pa se tako ne mogu ni riješiti odmah.

“Osnovna i primarna, u prvoj fazi, jeste promjena svijesti kod ljudi. Na nju moramo uticati vlastitim primjerom. Odmah iza ovoga jeste korupcija. Siguran sam da bi, dolaskom druge ‘garniture’ ljudi, mlađih i poštenijih, mnoge stvari krenule nabolje. Samo pošten rad i pošten odnos prema narodnoj imovini sigurno bi dao rezultate. Pa, većina naših političara su truli bogataši. Odakle im!? Na koji način su stekli tolika bogatstva?! Zatim, pravednija raspodjela budžetskog novca: ne može toliki procenat ići na plate i izmišljena radna mjesta. Naravno da postoji širok spektar mogućnosti za bolja investiranja.

Skoro smo imali primjer ulaganja 1.5 milion KM u mermernu ‘ambijentalnu kaldrmu’ u strogom centru grada, što je, po meni, suludo, pogotovo u situaciji kad u mnogim gradskim naseljima nema ni vode, ni kanalizacije, ni asfalta, ni rasvjete. U situaciji kad je bilo primarno, svima sem vlasti, da se očuvaju radna mjesta velikom broju ugroženih građana, koji su u prethodnom periodu ostali bez posla. O rupama na ulicama i sličnim stvarima da i ne govorimo! O bizarnosti postavljanja kaldrme u centru grada, takođe. Dakle, poštenija preraspodjela budžetskih sredstava, apliciranje kod stranih fondova, pošteniji i više domaćinski odnos i prema ljudima i prema narodnoj imovini, ali za sve je to uslov promjena ove nenarodne vlasti”, pojašnjava Lazić.

Saša Lazić kaže da su mentalitet i karakter našeg čovjeka nažalost takvi da, uz mogućnost vladavine 5-6 godina, možete očekivati samo pustošenje i krađu raznih društvenih resursa i onog što je zajedničko, narodno.

“To nam se desilo i još uvijek dešava. Mi gledamo, ćutimo i trpimo. Ponovo kažem: mislim da, ako se ne promijeni ova vlast, nemamo se nadati čemu boljem, pa ni promjeni sistema i kvaliteta života. Ako se promjena desi, onda postoji neka šansa i za suštinskim promjenama. Previše je 23 godine, koliko vladaju, za ovako poražavajuće stanje. Kao da su se takmičili da što bolje uruše sistem. Spreman ili ne, grad mora dočekati promjene”, kaže.

BUDŽETSKA SREDSTVA SU NARODNA

Lazić napominje da je Skupština Grada zakonodavno tijelo, a ne organ izvršne vlasti.

“Pogrešna je percepcija i postavka da se zasluge za bilo šta, a to su najčešće infrastrukturni radovi, prišivaju bilo kom pojedincu. Budžetska sredstva pripadaju narodu i, kao takva, ona i treba da se troše da bi ljudima omogućila bolji život. Iako sam pokretač mnogih inicijativa, od prijedloga u samoj Skupštini, sve do svakodnevnih, elementarnih stvari sa ulice i, iako će statistike reći da sam jedan od najaktivnijih odbornika u ovom mandatu, od redovnosti prisustvovanja sjednicama, komisijama i vjenčanjima, zatim i po samom broju javljanja i diskusija, kao i broju postavljenih odborničkih pitanja, ne bih o sebi, u smislu taksativnog nabrajanja ‘riješenih i realizovanih’ stvari. Naravno da o tome treba da sude oni koji su me izabrali, a to su građani Banjaluke. Samo sam njima odgovoran, a ne bilo kakvim političkim šefovima”, rekao je Lazić.

Na pitanje koliko je u današnje vrijeme teško biti opozicioni političar, Lazić kaže da je u ovom mandatu došlo do teškog obesmišljavanja politike, u smislu legalizacije političke pijace i kupovine ljudi.

“Došlo je do aminovanja i amnestiranja ogromnog broja prelijetanja opozicionih stranačkih prvaka i doživljavanja takve gnusne pojave kao gotovo normalne, što je, iskreno, totalno negativno uticalo na status opozicionara u narodu. Izdavši građane, svi ti preletači, obesmislili su uopšte postojanje opozicije, doprinijevši svojim postupcima potvrdi teze ‘svi su oni isti’ i u velikoj mjeri otežali naše djelovanje”, kaže Saša Lazić.

Na kraju smo Lazića pitali da li se pokajao što je ušao u politiku:

“Svakako da se, gledajući kakvo je blato i politička prljavština oko nas, ponekad kajem što sam, u 38. godini, prvi put ušao u taj svijet. Ipak, svoje bivstvovanje i djelovanje u politici gledam kao obavezu, kao moranje, kao dužnost i obavezu prema narodu, baš kao svojevrstan odlazak u rat. Najiskrenije. Ja nisam iz tog svijeta. Bavljenje tim stvarima od običnog čovjeka zahtijeva veliki fokus, a on vas opet odvlači od mase svakodnevnih stvari koje volite i koje ste ranije praktikovali. Da ne govorimo o izloženosti svim vrstama i načinima kritike, blaćenja, a pogotovo zatvaranju vrata samom sebi u ovakvom društvu, gdje kao takav ne možeš ni stručno ni profesionalno egzistirati, jer ne možeš dobiti posao. Ipak, neću posustati”, ističe Lazić.