”Logičan slijed moje muzičke aktivnosti je bio otvaranje Muzičke radionice Vranduk. Želja mi je mlade ljude, pogotovo djecu zainteresovati za sviranje nekih od instrumenata. Naravno ja kao bubnjar najviše mogo doprinijeti na učenju sviranja ovog instrumenta koji je za djecu nekako najinteresantniji, a sa aspekta medicine i veoma koristan u smislu stimulisanja motorike. Nastojimo kompletirati zaokružene bendove od veoma mladih ljudi i obezbjediti im javno predstavljanje i medijsku reputaciju u sklopu događaja kao što je Noć Rocken Roll Vranduk”, kazao je Abdulović u razgovoru sa novinarom BUKA magazina.
Nisvet Abdulović je veliki muzički entuzijasta iz Zenice koji je gotovo sav svoj životni vijek posvetio muzici i sviranju bubnjeva. Njegovi muzički počeci datiraju još iz tinejdžerskih dana, kada je i osjetio svu silinu i moć sviranja udaraljki. Vremenom je bio sve bolji instrumentalista, pa je ušao i u profesionalne vode, a svirao je sa raznim muzičarima iz bivše Jugoslavije i bavio se i rokenrolom, ali i drugim muzičkim žanrovima. Kasnije je osnovao i svoju muzičku radionicu, a na tvrđavi Vranduk
nadomak Zenice pokrenuo je i muzički događaj ”Noći rocken rola” na kojem je gostovalo mnogo popularnih muzičara, ali i neafirmisanih mladih bendova. Sa ovim zanimljivim muzičarom razgovarao je novinar BUKA magazina prilikom posjete
tvrđavi Vranduk, gdje je sreo Nizveta i saznao mnogo detalja iz njegovom muzičkog života i dugogodišnje karijere.
”Moja ljubav prema muzici počinje u četrnaestoj godini. Pošto mi je stariji brat išao u muzičku školu i svirao gitaru pri pravljenju benda spontano sam se uhvatio u košta bubnjevima. Prvi bend se zvao ”1+1+1”, a zatim slijedi VIS “Ankeri”, a poslije
poznatiji bend “Space”. Sa tim bendom sam 1973. godine na Gitarijadi, koju organizuje radio Zenica, osvojio nagradu kao najbolji istrumentalista što je bila velika stvar i podstrek za nastavak moje karijere. Bosanska scena nekad i sad je
dijametralno različita u svim segmentima svog djelovanja i postojanja. Muzika je nekada mijenjala svijet u pozitivnom smislu, pogotovo rokenrol, koji je oslobađao ljude od svakojakih stega, propagirajući jednakost bez obzira na rasu, vjeru, boju kože i bogastvo, šireći samo jedno a to je ljubav među ljudima. Danas se muzička scena, zbog brzine življenja i nedostatka filinga i duše, svela na usputnu djelatnost, koja se prodaje kao začin u sklopu nekih događaja obično nebitnih za obične ljude. U jednoj rečenici što reće jedan moj prijatelj “Nekad su se muzikom bavili muzičari, a danas ko stigne”, rekao je Nisvet na početku intervjua.
On je dodao da je u zlatno doba bosanske muzičke scene, svirao i dolazio u kontakt sa poznatim i manje poznatim muzičarima i bendovima.
”Najduže sam ostao sa grupom “Gas” koju je osnovao Senad Galijašević alijas SENNA M, gdje smo pravili i prve demo snimke. Poslije dužeg perioda, zbog poznatih zbivanja, pravim jedan upotrebljiv estradi bend, koji može odgovoriti sviranju različitih žanrova muzike, i tako nastaje “RIMA BEND”. Postajemo prateći bend izdavačke kuće “Halix” gdje se srećemo sa najvećim imenima estrade. Dva puta smo dobitnici bh. oskara popularnosti kao najbolji BiH bend. Učestvujemo na mnogim televiziskim emisijama a najduže u vrlo gledanoj emisiji “Gljiva show”. Iz tog vremena ima jedna anegdota sa velikim nažalost pokojnim Bokijem Miloševićem. Na jednoj prestižnoj manifestaciji u Zagrebu pred velikim imenima kao što je: Rajko Dujmić, Hanka Paldum, Enđi Mavrić i još puno muzičara. U bek stejđu Boki se u svom stilu počeo zezati na račun bubnjara. Zezao se da se bubnjari druže sa muzičarima, da su kao golmani, da lupaju i slično. Saslušao sam ga i rekao sad ću ja nešto ispričati. U Zenici ima jedan naš kolega veoma kvalitetan bubnjar, ali je u toku svirke volio malo više da cugne. Tako je između dvije pjesme znao malo i zakunjati, a onda bi kolege rekle – Kucaj šta čekaš?! On bi tromo digao glavu i izgovorio za mene legendarnu rečenicu – “Slušajte pioniri, kad dajiđa krene početak je pjesme, a kad dajiđa stane kraj je pjesme”. Svi su se slatko smijali, a Boki je obećao da se neće više zezati na račun bubnjara”, ispričao je muzičar prisjećajući se dogodovština iz svoje karijere.
Naš sagovornik je do ideje o pokretanju “Noći Rocken Rolla” na tvrđavi Vranduk došao sasvim spontano, u krugu svojih prijatelja.
”Zasićenost estradnim blatom me logično vodi na izvor i vrijeme dječačkog istinskog osjećaja prema muzici. Veliki izazov se probudio u meni da se vratimo u ono vrijeme šezdesetih i sedamdesetih kada smo na Vranduku svirali poznate hitove stranih bendova. Drugi razlog je bio što se muzički esnaf maltene sveo na “One Man Show” tako da su postali bespotrebni bubnjari, gitaristi. Ipak u rokenrol muzici se mora svirati uživo što samo po sebi vraća muzički esnaf tamo gdje mu je mjesto. Pokazalo se da je to izazvalo veoma pozitivne reakcije, tako da ta priča traje već jedanaest godina. U početku smo to radili volonterski a zadnjih godina se ukljućila i društvena zajednica, ali sa vrlo skromnim i nedostatnim srestvima. Na Vranduku su nastupili bendovi iz različitih BiH gradova tako da to postaje regionalna priča. Velika stvar je ugostiti i obezbjediti uslove za nastup rok bendova, koji imaju četiri, pet i više članova, što na kraju izađe impozantna cifra od nekoliko desetina muzičara. Među najpoznatijim koji su bili ili nastupili izdvojio bih Mladen Vojičića Tifu sa bendom, Seid Memić Vajtu i u ulozi posmatraća mog prijatelja Dragan Stojković Bosanca koji je poslije na jednoj od najgledanijih muzičkih digađaja u cijeloj regiji veoma afirmativno govorio o projektu “Noć Rocken Roll Vranduk. U zadnje vrijeme nastupaju mlađi autorski bendovi, a neki se po prvi put predstavljaju na Vranduku i poslije već polako prave karijeru, kao što je mladi dvojac Ema & Irnes. To lično smatram svojim velikim uspjehom. Tako smo ove godine imali gotovo sve autorske bendove, a izdvojio bih nastup banjalučkog benda Katarza”, pojasnio je Abdulović pričajući o svom afirmirajućem projektu
On kaže da je otvaranje njegove Muzičke radionice Vranduk bio logičan slijed njegove muzičke aktivnosti.
”Želja mi je mlade ljude, pogotovo djecu, zainteresovati za sviranje instrumenata. Naravno, ja kao bubnjar najviše mogu doprinjeti na učenju sviranja ovog instrumenta, koji je za djecu nekako i najinteresantniji, a sa aspekta medicine i veoma koristan u smislu stimulisanja motorike. Nastojimo kompletirati zaokružene bendove od veoma mladih ljudi i obezbjediti im javno predstavljanje i medijsku reputaciju u sklopu događaja kao što je Noć Rocken Roll Vranduk”, pojasnio je sagovornik
On je dodao da je domaća scena inače oduvijek oskudjevala dobrim bubnjarima iz više razloga.
”Jedan od razloga je predrasuda da je bubanj veoma lako svirati, a u stvari da bi se ritam naučio čovjek u sebi mora da ima ogroman talenat i tu nikaka literatura ne može da mu pomogne. Samo talenat i ogroman rad može od muzičara napravit odličnog bubnjara. Drugi razlog je da se poslije početnog razočarenja mladi veoma brzo opredjeljuju za instrument koji je manje zahtjevan, i u smislu gabarita, a opet da je veoma učinkovit za privlaćenje pažnje, naročito od strane suprotnog pola, pa sezato odlučuju za sviranje gitare”, objasnio je Nisvet na kraju razgovora.
Na pitanje da li će ikada prestati da se bavi muzikom i da li muzičari ikada i idu u penziju, sagovornik je odgovorio.
”Ako i kad ne budem mogao svirati moja duša će uvijek pjevati, jer je to za mene bezvremenski nedosanjani san.”