U publikaciji stoji da se pitanja javnih prostora i građanskog aktivizma prepliću na više načina. Sa jedne strane, javni prostori i mogućnosti da ih se koristi su ključni za građanski aktivizam, dok sa druge strane građanski aktivizam je neophodan faktor odbrane i proširivanja prava na javne prostore i druga javna dobra.
U publikaciji se analizira stanje sa javnim površinama u Banjaluci, djelovanju građanskog aktivizma, korištenje javnih prostora, pristup dobijanja informacija i sl.
Miodrag Dakić, jedan od autora publikacije kaže da je jedno od pitanje na koje su htjeli dati odgovor je broj javnih prostora u Banjaluci i način njihovog korištenja.
“Nažalost, samo djelomično smo uspjeli da damo odgovore na ova pitanja, jer ove informacije nismo uspjeli dobiti od Gradske uprave grada Banjaluka, koji putem Odjeljenja za prostorno uređenje upravljaju prostorom u našem gradu. Zabrinjavajuće je da gradske vlasti, po svemu sudeći, nemaju sistematizovane podatke o otvorenim i zatvorenim javnim prostorima, što znači da se ne vodi ni evidencija o načinu korištenja. Ovakvo neodgovorno ponašanje je jedan od uzroka katastrofalnog stanja u oblasti prostornog planiranja, a čemu u velikoj mjeri doprinosi i činjenica da je Urbanistički plan grada Banjaluka star više od 40 godina”, rekao je za BUKU Miodrag Dakić.
On kaže da postoji više definicija javnih prostora u zavisnosti od toga koje karakteristike javnih prostora se uzimaju u obzir, ali ih generalno možemo opisati kao prostore namjenjene svim stanovnicima nekog područja, bez diskriminacije, uz uslov da prostorom upravljaju javni organi, na dobrobit čitave zajednice.
Da bi građani mogli koristiti svoja građanska prava i slobode, za to je često neophodan adekvatan javni prostor u kojem bi se građani mogli sastajati, iznositi svoje stavove, diskutovati i donositi zajedničke odluke.
“Ukoliko takvi prostori ne postoje ili pristup njima nije obezbijeđen za sve zainteresovane građane, onda se ta prava građana ne mogu koristiti i samim tim su građani uskraćeni za prava koja im pripadaju. Iako je stanje po pitanju javnih prostora u Banjaluci daleko od zadovoljavajućeg, možemo konstatovati da ipak postoji određen broj javnih prostora koji se mogu koristiti u svrhu građanskog aktivizma, ali da se u praksi to veoma rijetko dešava”, ističe Dakić i dodaje da je nedovoljna svijest građana o važnosti javnih prostora jedan od uzroka ovakvog stanja.
“Gradske vlasti ne vode dovoljno računa o javnim prostorima, a građani to ne primjećuju ili ne smatraju dovoljno važnim da bi zahtijevali kvalitenije javne prostore. U takvoj situaciji gradske vlasti nastavljaju da smanjuju broj, površinu i funkcionalnost javih prostora, što dovodi do današnjeg stanja koje bi se moglo nazvati i katastrofalnim”, ističe Dakić.
GRAĐANSKI AKTIVIZAM I JAVNI PROSTORI
Dražana Lepir iz Udruženja građana “Oštra nula” koje je izdalo ovu Publikaciju smatra da organizacije nedovoljno koriste javni prostor kada je u pitanju političko djelovanju u istom.
“Bitno je istaći da nadležni organi nemaju jednak pristup svim organizacijama. Ukoliko procjene da su aktivnosti određene organizacije ‘provokativne’, često se desi da im u tom slučaju ne daju dozvolu ili odobrenje za djelovanje u javnom prostoru. Dodatni problem je da zahtjev za korištenje javne površine ne može podnijeti fizičko lice, već isključivo pravno lice. Takođe, naše zakonske odredbe ne prepoznaju društveno-odgovorno djelovanje, tj. djelovanje u javnom interesu što daje mogućnost arbitrarnih odluka nadležnih organa. Dok god se krše ljudska prava, potreba za ukazivanje na nepostojanje vladavine prava je zadatak svih građana_ki. Ono što možemo jeste da se izborimo za prepoznavanje društveno-odgovrnog djelovanja od strane zakona, odnosno djelovanja u opštem javnom interesu”, kaže Lepir Dražana za BUKU.
Ona kaže da je prilikom organizovanja nekog javnog događaja sva odgovornost prebačena upravo na organizatora javnog okupljanja.
“To znači da ova osoba/pravno lice snosi sve posljedice ukoliko dođe do bilo kakvog narušavanja javnog reda i mira. Takođe, organizator treba da obezbijedi redare koji su zaduženi za održavanje reda i mira, što je suprotno mišljenju Venecijanske komisije, koja kaže da od redara ne treba očekivati da obavlja posao službenika za izvršenje zakona. Pored toga, zavisno od tematike, organizator je izložen raznim medijskim pritiscima. U zadnjih nekoliko godina to su najčešće ponavljanje optužbe da su sve to ‘strani plaćenici’, ‘rušioci pravnog sistema Republike Srpske’ i slično”, ističe Dražana.
KORIŠTENJE JAVNIH POVRŠINA
Udruženje građana Oštra Nula duži niz godina organizuje različite performativne akcije u javnom prostoru kojima žele ukazati na nemarnost nadležnih institucija i kršenja osnovnih ljudskih prava.
Kada su javni prostori u pitanju Dražana Lepiš izdvaja nedavnu akciju “Hoću u kino” o kojoj smo I mi na portal BUKA pisali, a koju je pokrenula naša sugrađanka Tanja Mandić Đokić, kojom je skrenula pažnju da se tokom renoviranja Multipleks Palasa obrati pažnja na potrebe osoba sa invaliditetom da bi i one mogle da idu u kino.
Dragana Stanković, Dražana Lepir i Miodrag Dakić, sa promocije Publikacije u Banjaluci, Foto: BUKA
“Problem je djelimično riješen. Uspostavljen je lift za osobe korisnike kolica, ali pristupna rampa je napravljena pod velikim nagibom. Djelovanje u javnom prostoru je samo jedna od metoda koju možemo da koristimo i ne znači da ćemo jednom akcijom rješiti problem, ali je jedna od najkorisniji metoda za skretanje pažnje javnosti na problem”, objašnjava Dražana Lepir.
ZAKONI I PROPISI
Dragana Stanković, pravnica i jedna od autorki publikacije kaže da prema podacima do kojih su oni došli propisi kod nas nisu u skladu sa međunarodnim standardima, prvenstveno Zakon o javnom okupljanju.
“U ovom Zakonu postoji više spornih odredbi, a jedna od njih je ta da se mirno okupljanje ne može održavati u blizini objekata koji se posebno obezbjeđuju na udaljenosti najmanje 50 metara od njih. Identična odredba je postojala u Zakonu koji uređuje javna okupljanja u Republici Hrvatskoj, i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je oglasio neustavnom. S obzirom na to da Ustavi RH i Ustav BiH, kao i Ustav Republike Srpske na sličan način definišu pravo na mirno okupljanje, te da su obje zemlje potpisnice Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, nema razloga da u RS takva odredba bude na pravnoj snazi, koja je u Hrvatskoj proglašena neustavnom”, kaže za BUKU Dragana Stanković.
Istiće da su propisi koje je donio Grad Banjaluka, a koji regulišu korištenje javnih prostora, nisu dovoljno precizni niti dovoljno jasno definišu uslove i procedure pod kojima se javni prostori mogu koristiti.
“Iz Pravilnika o postupku, kriterijumima i mjerilima izdavanja u zakup ili na korištenje poslovnih zgrada, poslovnih prostorija, garaža i garažnih mjesta u garažama u svojini Grada Banjaluka možemo saznati da se poslovni prostori, garaže i garažna mjesta u garažama izdaju u zakup prikupljanjem pismenih ponuda javnim oglašavanjem i neposrednom pogodbom, ali iz njega nikakve podrobnije informacije o kriterijumima i mjerilima ne možemo saznati”, ističe Dragana.
Da bi građani lakše mogli koristiti javne prostore potrebno je da budu upoznati i sa domaćim pravnim okvirom, kao i sa međunarodnim standardima, te da zahtijevaju da domaći propisi definišu jasne kriterijume i procedure za korištenje javnih prostora, a koji bi važili i primjenjivali se za sve jednako.
Dragana kaže da su u toku istraživanja za potrebe publikacije Javni prostori i građanski aktivizam na području Grada Banjaluka pokušali da dođu do informacije koja udruženja su u periodu od januara 2009. godine do januara 2017. godine dobila na korištenje prostore u vlasništvu grada.
“Iz tog razloga smo se obratili Gradu Banjaluka zahtjevom za pristup informacijama. Od službenika Kancelarije za građane Grada Banjaluka dobili smo odgovor u kojem se navodi da se radi ‘o izuzetno velikom broju podataka’, te da naš zahtjev zahtijeva da ‘javi organ kreira potpuno novu informaciju odnosno spiskove, u prvom slučaju svih udruženja, a u drugom slučaju svih prostora’. Iz ovog odgovara se može zaključiti da Grad Banjaluka ili nema evidenciju o broju prostora koja su data na korištenje udruženjima građana, ili nam nije želio dostaviti podatak o tome koja su to udruženja i koji su to prostori”, kaže naša sagovornica.
Dodaje da su zbog ovakvog odgovora pokrenuli žalbeni postupak, u kojem je njihova žalba usvojena, ali odgovor o prostorima ni do danas nisu dobili.
U svakom slučaju u toku istaživanja došli su do podataka da je Grad Banjaluka prostore u svom vlasništvu nekim udruženjima dao na korištenje bez naknade, nekima sa naknadom, a nekim nije uopšte dozvolio korištenje prostora. “Kriterijumi po kojima Grad ustupa, odnosno po kojima je ustupao prostore nisu jasno definisani i javno dostupni”, ističe Dragana S.
Građani treba da budu svjesni da su oni pravi vlasnici javnih prostora, a da organi vlasti vrše poslove upravljanja javnim prostorima na osnovu ovlaštenja koja su dobili od građana. Iz tog razloga građani treba da posmatraju javne prostore kao svoje, da se informišu i prate na koji način organi vlasti raspolažu i upravljaju istima, i da sprječavaju svaki pokušaj otuđenja javnih prostora.
Građani treba da upoznaju prava koja imaju i da ih aktivno koriste, te da ih štite, s obzirom na to da mehanizmi zaštite uvijek postoje. Kako bi bolje upoznali svoja prava, građani treba da čitaju zakone i ostale propise, ali i da zahtijevaju od javnih organa tačne informacije o pravima koja im pripadaju.
Kako bi se informisali o svojim pravima i javnim prostorima, građani za početak mogu da pročitaju publikaciju o javnim prostorima i građanskom aktivizmu na području Grada Banjaluka.
Publikaciju možete pogledati na ovom LINKU.
