Isidora Stanković je naučnica porijeklom iz Srbije, doktorand biomedicinskih nauka, koja radi i usavršava se u SAD. Vrlo je aktivna na društvenim mrežama putem kojih javnost obavještava o najnovijim istraživanjima, daje objašnjenja i svoje viđenje cijele situacije. U velikom intervjuu za BUKU, sa Stanković razgovaramo o vakcinama koje su u završnoj fazi testiranja, antivirusnim lijekovima, testovima, šta nas čeka ove jeseni i zeme, te kada ćemo se konačno vratiti životu bez maski i fizičke distance.
Poštovana Isidora, rad koji otkriva molekularni mehanizam djelovanja SARS-CoV-2 na ljudsku stanicu nedavno je objavljen u jednom od vodećih naučnih časopisa Cell, što ste i podijelili putem društvenih mreža, a potom su to prenijeli portali širom regiona. Rezultati ovog rada će, pretpostavljam, biti ključni ne samo u razumijevanju molekularnog učinka virusnog napada, nego i za kreiranja moguće terapije? Da li smo zbog ovih saznanja bliže do učinkovitog lijeka?
Istraživanje koje su radili naučnici sa Harvarda i Caltech-a pokazuje kako virus ruši prvu liniju odbrane našeg imunog sistema, a to su proteini interferoni. Ovaj virus to radi na čak 3 načina, tako što sprječava i sintezu RNK iz našeg DNK i kasnije modifikacije RNK i transport proteina kroz ćeliju, što je prvi put da vidimo 3 mehanizma koja su vremenski i prostorno razdvojena u ćeliji na djelu istovremeno. Kliničke studije su prethodno pokazale da teška oboljenja izazvana virusom prati jako nizak nivo ili odsustvo interferona, tako da je ovaj rad jako značajan, jer na ćelijskom nivou objašnjava kako dolazi do toga, ali opet samo je jedna kockica u razumijevanju cijele priče. Po mom mišljenju, pravljenje novih antiviralnih lijekova koji ciljaju ove ćelijske procese biće jako teško, upravo zato što su vremenski i prostorno razdvojeni u ćeliji, a virus na njih djeluje istovremeno. Ono što je ohrabrujuće je što se u svijetu trenutno radi skrining hiljade postojećih lijekova koji se koriste kod drugih bolesti i prati se da li oni mogu uticati na virus, tako da tu može biti ohrabrujućih rezultata, nadam se.
A kada je riječ o vakcini? Britanski mediji su objavili da je vakcina na kojoj se radi na Oxfordu pri samom kraju i da bi prve doze protiv Covida-19 mogle stići već krajem decembra. Koliko je ovo realno, pogotovo kada smo svjesni da je ovaj proces drastično ubrzan, u odnosu na uobičajeni, te je samim tim i sigurnost vakcine nešto o čemu se mora razmišljati?
Trenutno je u završnoj fazi testiranja 11 vakcina, ukljlučujući i Oksfordsku. Po mom mišljenju, realno je da vakcina bude odobrena početkom sljedeće godine s obzirom na pozitivne rezultate iz ovih testiranja koji su pokazali da vakcine pružaju imunitet na virus. Ono što mnogi ne shvataju je da kada se vakcina odobri neće biti dostupno milijarde doza u trenutku, već će morati da prođe, u najboljem slučaju, par mjeseci da vakcina bude dostupna u dozama u kojima bi se obezbijedio kolektivni imunitet, tako da očekujem da vakcina ili više njih koje prođu testiranje budu dostupne sredinom ili krajem sljedeće godine.
Ono što mene ohrabruje je sa kolikom pažnjom se testiraju vakcine. Ovaj proces testiranja ide brzo, ali to ne znači da je nebezbjedna. Glavna ograničenja zbog kojih izrada vakcina traje dugo u normalnim uslovima je nedostatak novca i nedovoljno učesnika u studijama, a to je u ovom slučaju prevaziđeno. Ono što me takođe ohrabruje je da su 2 studije bile privremeno stopirane, oksfordska i Johnson&Johnson, jer je po jedan učesnik od 50,000 u svakoj studiji razvio neželjene efekte, za koje se ne zna da li su posljedica vakcine, jer kao što je poznato, učesnici primaju ili vakcinu ili placebo. To govori da naučnici pomno prate učesnike u studijama, kao i da su zastupljeni svi sojevi populacije u testiranju, stari, mladi, trudnice, djeca, što će nam omogućiti da uvidimo prave efekte i neželjena dejstva, jer će različito reagovati na vakcinu baka od 70 godina i tinejdžer od 15. Kada zakonodavna tijela u Evropi i svijetu prouče rezultate testiranja neke vakcine i istu odobre, iskreno vjerujem da će ona biti i bezbjedna i efikasna, s obzirom na to kako se testiranja sprovode.
Ja se inače zalažem za vakcinu u slučaju ovog virusa, jer vidimo da prirodni imunitet koji steknu ljudi koji preleže infekciju ne traje dugo, a neki ga nikad i ne steknu, te se mogu reinficirati. U slučaju vakcine, ona bi nam pružila efektivan imuni odgovor na virus, makar na par mjeseci ili godina, što bi bilo dovoljno da virus praktično iščezne.
U jednoj od svojih objava na društvenim mrežama pokušavate dati odgovor zašto naučnici nemaju još uvijek lijek za koronavirus. Pokušavate zapravo objasniti da nauci treba vrijeme?
Živimo u instant vremenu - imamo instant prenos informacija preko interneta, instant kafu, instant supu iz kesice, nekako je za očekivati da nam i lijek za koronavirus dođe instantno. Nauka je puna neuspješnih pokušaja, samo se za njih nikada ne sazna - da bi se naprimjer jedan lijek napravio i ispitao, potrebno je da se testira na hiljade drugih lijekova i desetine godina o kojima nikad ne čujete. Ovaj virus naučnici istražuju tek nekoliko mjeseci, ali su za tih par mjeseci o njemu saznali onoliko koliko je za virus HIVa trebalo 20 godina. Za par mjeseci počeli smo da sklapamo kockice kako koronavirus inficira ćelije, kako reaguje s imunim sistemom, da pročitamo njegov genom, da evolucionarno otkrijemo odakle je došao tj. kada se ovaj virus odvojio od ostalih koronavirusa u prirodi, da rastavimo virus na atome i posmatramo ga putem mikroskopa na atomskoj rezoluciji, da imamo testiranje hiljade postojećih lijekova i pratimo da li neki od njih može uticati na virus, i jos mnogo drugih otkrića. Svi naši životi su izmijenjeni ovom pandemijom, tako da svi jedva čekamo da naučnici stvore “magični lijek”, ali zaboravljamo da nauka nije svemoguća i magična - potrebno je mnogo rada, neuspjeha, novca i najviše od svega vremena.
Serološka vs PCR testiranja?
Što se tiče testova, neophodno je testirati PCR testovima da bi se dijagnostifikovala infekcija. PCR testovi detektuju prisustvo virusnog genoma u organizmu, dok serološki testovi detektuju odgovor našeg organizma na virus tj. prisustvo antitijela. Problem nastaje jer naš organizam stvara antitijela (IgM/IgG) tek 10-12 dana nakon infekcije, tako da ako testirate pacijenta koji je zaražen virusom u prvih 10 dana, on će biti negativan na testu iako je zarazan tj. može imati sve simptome. Testiranje samo serološkim testovima dovodi do propuštanja velikog broja slučajeva.
PCR test je skuplji za uraditi, ali je i mnogo precizniji i u nauci je tzv. “Zlatni standard” za detektovanje virusa. Takođe, mit je da PCR ne može razlikovati ovaj koronavirus od drugih virusa - PCR je tehnika koja se u nauci i medicini koristi 40 godina, prije ove pandemije, PCR se koristio za detektovanje ebole, zike, HIVa, drugih virusa i bakterija, tada niko nije sumnjao u njegovu preciznost. Tačnost u razlikovanju virusa kod PCR testa je 100% i najnoviji PCR testovi su jako osjetljivi, tako da mogu detektovati čak i kada je u organizmu tek desetak jedinki virusa i on je tek počeo da se razmnožava.
Cijela je Evropa u najavljenom jesenjem talasu epidemije, broj zaraženih je u mnogim zemljama drastično veći nego na samom početku pandemije, raste i smrtnost. Očekujete li da će tako ostati?
Očekujem da će broj zaraženih i umrlih nastaviti da raste. Činjenica je da nas čeka teška jesen i teška zima - počinje sezona gripa, tu je pandemija, sve više ćemo vremena provoditi u zatvorenim prostorijama, ide i sezona praznika, gdje će kontakti među ljudima biti povećani. Sve ovo su faktori rizika. Neke zemlje u svijetu su već u trećem talasu i idu u karantin da bi izbjegle tragediju, kao Irska, gde je cijela zemlja u šestonedeljnom karantinu ili dijelovi Španije - Madrid i okolina. Prema prognozama i modelima naučnika, nažalost se očekuje da ovaj talas bude veći i sa više smrtnosti od prethodnih. Čak i Švedska, koja je u početku zagovarala “imunitet krda”, sprema se za karantin jer im je smrtnost s tom strategijom bila prevelika. Karantin je krajnja opcija i od nas zavisi da li ćemo je izbjeći. Ako se pridržavamo mjera, ako nosimo masku, držimo fizičku distancu, ako čuvamo svoj imunitet hraneći se zdravo i izbjegavjući stres, ako izbegavamo zatvorene, neprovjetrene prostorije izbjeći ćemo talase/pikove/karantin i imati što bezbolniju zimu. Sami se moramo sačuvati od ovog neprijatelja, neće nas niko drugi spasiti.
Kakva je sada situacija u Njujorku, obzirom da su prije par mjeseci odatle stizale uznemirujuće vijesti?
Njujork je na početku epidemije bio grad najviše pogođen virusom. Zbog visoke gustine naseljenosti bilo je nemoguće izbjeći kontakte na početku epidemije, što je dovelo do visoke stope smrtnosti u prvom talasu. Nakon toga, imali su nevjerovatnu javnu kampanju kojom su ukazivali na značaj maske, distance i higijene na suzbijanje virusa, povećali su broj PCR testova, ekonomiju su otvarali polako i epidemiju su suzbili. U Njujorku od aprila broj pozitivnih testova je 0.5-1%, na svakih 100,000 testova koji se urade dnevno, samo 500-1000 bude pozitivno, što je za državu od 20 miliona ljudi impresivno. Kada izađem iz kuće, nemoguće je vidjeti čovjeka bez maske - ljudi ih nose i na otvorenom i u zatvorenom, kafići i restorani uslužuju goste samo napolju, ljudi drže distancu u javnom prevozu, sport se igra bez publike, muzeji i pozorišta rade na 30% kapaciteta. Situacija nije idealna, ali su ljudi zahvaljujući svakodnevnoj javnoj kampanji, koja iskreno zna da dosadi, jer non-stop slušate “maska, distanca, pranje ruku”, shvatili da je ovo najbolje što možemo do pojave vakcine i to poštuju. Njujork je za razliku od ostatka Amerike, pogotovo država u Centralnoj Americi, koje trenutno imaju od 20-50% pozitivnih testova dnevno, za sada izbjegao novi talas i broj oboljelih je konstantan od aprila. Usudila bih se da kažem da je Njujork trenutno najbezbjedniji grad u Americi.
I dok čekamo vakcinu, to je i jedina učinkovita borba protiv 'neprijatelja' koji koristi trojaku strategiju, ali stiče se dojam da su građani posustali, da su na izmaku snage?
Svi smo na izmaku snaga, ova godina je bila teška za sve nas. Svi smo emocionalno, fizički, finansijski iscrpljeni, ali istina je i da nemamo alternativu trenutno - moramo da nastavimo da se borimo kao i do sada. Moramo da nosimo maske - o ovome postoje stotine studija koje pokazuju da maske sprječavaju kapljični prenos virusa, dalje moramo drzati fizičku distancu, jer distanca isto sprječava prenos virusa i moramo održavati higijenu ruku jer sapun razbija virusni omotač i uništava virus. Ono što je moj savjet svima je da iako držimo fizičku distancu, ne moramo biti sami, pogotovo jer idu zimski mjeseci, a ova pandemija je već uzela danak našem mentalnom zdravlju. Pozovite prijatelje i porodicu, pričajte sa njima, provodite vrijeme sa ukućanima - kroz ovo cemo proći poštivanjem mjera, ali i uz emocionalnu potporu nama dragih ljudi. Ova borba s virusom je nažalost maraton, nije sprint, a ja mislim da smo tek na sredini maratona.
Znam da je teško na to precizno odgovoriti, ali ipak ću vas pitati, kada vjerujete da će maske i distanca biti naša prošlost?
Nadam se da će sa pojavom vakcine sljedeće godine život polako početi da se vraća u normalu sredinom godine. Mislim da je to optimistična prognoza, uz pretpostavku da vakcine budu efektivne i da ih ljudi prime. Nažalost, mislim da virus neće nestati sam od sebe, niti će ga ubiti promjena temperature, to je dokazano. Kada bismo primili vakcinu i stekli imunitet, virus više ne bi imao pogodnog domaćina i ili bi iščezao ili bi postao endemski - opstao bi u predjelima gdje ljudi nemaju imunitet. Nadam se da će krajem sljedeće godine život početi da se vraća u normalu - do tada, moramo se truditi da zaštitimo sebe, porodicu, prijatelje, starije.
