U profesionalnom smislu i nije teško reći ko je Nataša Konjević, jer je u proteklih 7- 8 godina svojim muralima uljepšala brojne zgrade u Banjaluci, Gradišci, Prijedoru, Mostaru, Zenici i Pucarima, a osim u BiH, radila je i u Srbiji, Belgiji, Njemačkoj i Italiji.
Posljednji mural, rađen u Gradišci, završen je prije tri dana i ne prestaje oduševljavati, kako građane ovog grada, tako i sve one koji su ga imali priliku vidjeti u medijima ili društvenim mrežama.
Riječ je o muralu “Dom”.
FOTO: Tatjana Čalić
I sama Nataša ne krije da je jako srećna i pomalo zatečena, jer nije očekivala da će mural imati ovako veliki odjek u javnosti već u prva dva- tri dana od objavljivanja fotografija. Za BUKU otkriva da su je još u toku oslikavanja prolaznici bodrili i imali samo riječi hvale za rad.
Upravo je ovaj mural za nju bio i do sada najveći izazov, bilo je zahtjevno raditi uz loše vremenske uslove i na površini koja baš i nije idealna: “Ovo je bio najveći zid koji sam sama oslikala, pa je samim tim bio i najveći izazov do sada. Takođe, kao što smo svi primijetili, protekle tri sedmice vremenske prilike su bile nemoguće. U jednom danu se izmjene tri godišnja doba, pa ni to nije olakšavalo posao. Često bih radila tri, četiri sata i morala sam da stanem zbog kiše. Ponosna sam na ovaj rad i na sebe jer sam pomjerila još jednu ličnu granicu i samoj sebi pokazala da ja to mogu.”
FOTO: Teodora Čikić
Zadatak murala, kako je saznala iz razgovora sa Bojanom Vujinovićem, direktorom Zavičajnog muzeja Gradiška, koji je i glavni inicijator ovog projekta, bio je predstaviti Gradišku i neke od njenih simbola na malo maštovitiji način. Bojan joj je, kaže, ukazao na savski čamac, kao jedan od motiva ovog grada, a ona je od ranije znala za podatak da je Gradiška dom najvećem broju roda u cijeloj BiH. Odlučila se fokusirati na taj podatak, jer smatra da je vrijedan pažnje i da nikada nije previše apelovanja da se čuva i cijeni priroda.
“A djevojka je tu jer volim da slikam ženske likove, a i Gradiška je ženskog roda, pa zašto da to ne bude upravo djevojka”, objašnjava naša sagovornica, trenutno jedina žena u BiH koja oslikava ovako velike površine.
Inače, svaki njen rad je priča za sebe - borba za održivi razvoj i očuvanje biodiverziteta, feminizam, edukacija i društveni odnosi neke su od tema koje su joj zanimljive za slikanje. Smatra da su je upravo iz tog razloga privukli murali, kao i ilustracije po kojima je takođe prepoznatljiva, jer pored čisto vizuelnog pružaju i veliki prostor za narativni dio.
FOTO: Igor Kalaba, "Utočište", Pucari 2017.
Iako se primarno bavi muralima i ilustracijama, ipak, kada se desi da uhvati malo više slobodnog vremena, naslika i poneku sliku, ali su to pretežno manji formati. Definitivno bi voljela, kaže, da više slika - materijal je spreman, ali čeka da nađe malo vremena.
Na kraju razgovora otkriva da će, kada je riječ o muralima, napraviti kraću pauzu, jer nastavlja da radi na unaprijed dogovorenim ilustratorskim projektima.
