<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nastava i škole (dugo) neće ličiti na one stare?

OBRAZOVANJE

Već su vidljivi različiti pristupi u evropskim zemljama po pitanju načina rada u školama posle pandemije; u Danskoj su počeli sa nastavom u novim uslovima, a ovo je tekst o nedoumicama za đake, učitelje, nastavnike profesore, roditelje

18. april 2020, 10:18

 

U sredu 15.04. 2020. godine Vlada Kraljevine Danske počela je da obnavlja nastavu u osnovnim školama, posle odluke da se privremeno obustavi nastavni proces, zbog koronavirusa i da se pređe na učenje na daljinu. U sredu su u osnovne škole (i vrtiće) ušli učenici jedne od kategorija koja je predviđena planom Vlade (od nultog do petog razreda),  sa kojima je najlakše proveriti primenu novih pravila, koja su, u suštini, tražili epidemilozi ove države.

Upravo zbog primene novih pravila, nastava je krenula najpre samo u 55 okruga (od 85 okruga koliko ih ima u Danskoj), dok su ostali okruzi (lokalne zajednice u ovoj zemlji imaju veliki značaj u radu osnovnih škola i vrtića) tražili produženje pripremnog perioda, procenivši da nisu u ovom vremenskom periodu spremni da pripreme objekte, učenike, nastavnike i roditelje za novi način rada. Napravljen je plan da oni sa novim vidom nastave počnu do 20. aprila 2020. godine.

U Danskoj škole su se za ovaj dan obnove nastave intenzivno pripremale već više od 10 dana (neki nastavnici i direktori su radili skoro 20 sati dnevno da bi sve pripremili po zahtevima epidemiologa), od kada je ministarstvo dalo prva upustva rukovodiocima škola. Zatim su nastavnici i zaposleni u školama intenzivno pripremali objekte, i to i u periodu uskršnjih praznika kako bi sve funkcionisalo.

Oni su prvo morali da urade sveobuhvatne planove nastavnog procesa u novim uslovima. Dosta se radilo na pripremi roditelja, učenika, ali i lokalne zajednice, kako treba da izgleda novi proces rada. Napravljena su jasna uputstva, pravila ponašanja učenika u školama, a čak su izvedeni i manji građevinski i sanitarni zahvati (ugradnja većeg broja umivaonika, uređenje sanitarnih prostorija ili posebno pripremanje učionica sa digitalnom opremom itd.). Škole su morale da budu spremne da ispune sve upute epidemiologa, da bi prva (možemo reći da je više u pitanju ogledna ili eksperimentalna) grupa učenika ušla u njih i započela sa nastavom.

Odmah je ovaj prvi, možemo reći ogledni dan pokazao da nastava, pa i sama škola, neće ličiti više na onu staru, bar u jednom dužem vremenskom periodu. I to se pokazalo kroz sledeće izmene i pravila:

Učenici su došli u školu u pratnji roditelja, međutim, roditelji nisu mogli da uđu prostor koji pripada školi, već su morali sa svojom decom da se pozdrave izvan njega i da ih puste da uđu na određeni ulaz gde su ih čekali nastavnici i zaposleni škole.

Učenici su u školu ulazili po posebno određenoj distanci, zatim po već ranije datim uputstvima, išli u prostorije koje su predviđene za njihovu grupu i seli u klupu koja im je određena, a koja je dovoljno udaljena od ostalih mesta. Klupe su u ovom rasporedu postavljene tako da su učenici dovoljno odvojeni jedni od drugih (u Vodiču Nacionalnog odbora za zdravstvo piše najmanje dva metra) i raspoređene su tako u prostoru da je skoro bilo kakav kontakt među učenicima teško ostvariv.

Svaki učenik koji sedi u klupi svoju torbu i opremu striktno drži kod sebe i ne sme da svoje stvari daje drugim učenicima. Učenici su ovako raspoređeni u najmanje dve prostorije. Učenici u školama nemaju ni maske, ni rukavice kada se nalaze u posebnim prostorijama ili u dvorištu. Ključna stvar je distanca između njih i dezinfekcija.

Jedno od rešenja je postavila jedna od škola, kod koje je nastavnik u posebnoj prostoriji i video linkom komunicira sa učenicima u svim prostorijama gde su njegovi učenici (preporuka da se izbegavaju fizički kontakti nastavnika i učenika). Nije mu dozvoljeno da ulazi u te prostorije, pogotovu da prilazi klupama ili učenicima. Nastava ide paralelno za sve i on je u mogućnosti da ih ispituje i proziva uvek uz određenu distancu i prema drugim učenicima.

Posle svakog časa deca izlaze iz prostorija u dvorište, gde mogu da komuniciraju međusobno, ali na određenoj distanci, koju kontrolišu zaduženi nastavnici i zaposleni u školi, po završetku odmora moraju da operu ruke (napravljeni su u nekim školama posebni umivaonici sa više slavina i sa boksovima u kojima učenici mogu da odvojeno peru ruke, a nastavnik pušta toplu i hladnu vodu za sve. I ponovo se vraćaju u one prostorije gde su do sada bili i sedaju na ista mesta.

U slučaju korišćenja toaleta učenici moraju da operu ruke i da ih dezinfikuju, ujedno tehničko osoblje škole posle svakog odmora dezinfikuje toalet i umivaonike.Sve prostorije se dezinfikuju dva puta u toku nastavnog procesa.

Kada nastavnik koji je prethodno držao čas napusti prostoriju u kojoj je vodio nastavni proces putem video linka, ona se odmah dezinfikuje i sve mora biti očišćeno i spremno, pre nego što uđe novi nastavnik. Posebno se dezinfikuje oprema (tastatura, miš, ekran, sto i stolica) koju je prethodni nastavnik koristio.

Za vreme nastavnog procesa nastavnici nisu u mogućnosti da sede u zbornici, niti da imaju sastanke, niti neformalna okupljanja, svi imaju svoja zaduženja i kad završe sa nastavom napuštaju školu. Svi sastanci i dogovori vrše se mimo nastavnog procesa.

U nekim školama učenici dolaze na nastavu po utvrđenoj stazi i na posebno određena ulazna vrata, koja se, kada se oni smeste u svoje učionice, zatvaraju i dezinfikuju, a izlaze na druga vrata, koja se po završetku nastavnog procesa takođe dezinficiraju i zatvaraju.

U čitavoj školi postoje jasna uputstva (napisana i postavljena) koja ukazuju učenicima i nastavnicima kuda da se kreću.

Svi su konstatovali, da je sjajno što je škola počela, ali da više ne liči na onu staru školu i da za to ima opravdanja. Jasno je, da su za ovaj način rada najveći doprinos dali epidemiolozi (okupljeni oko Nacionalnog odbora za zdravstvo), koji su uputili rukovodstva škola i nastavnike kako da se izbegne bilo kakva mogućnost širenja zaraze. Danske škole su ovaj posao očito vrlo savesno uradile, uz pomoć lokalnih vlasti, ali je očito da nastavak rada škola neće ići ni lako, a još manje jednostavno.

Ako uporedimo sa našim uslovima, biće potrebna dodatna sredstva, oprema, obuke i zapošljavanje novog tehničkog osoblja. Isto tako primer danskih škola pokazuje da ovaj posao bez lokalnih zajednica nije moguće kvalitetno uraditi. Drugo je pitanje, možemo li mi uopšte da primenimo ovo iskustvo ili moramo tražiti drugačiji model?

Ovde se radi o našem suočavanju sa upravljanjem sistemom obrazovanja u kriznim situacijama, to nije jednostavan problem, već zahteva uključivanje različitih faktora i visok stepen odgovornosti. Obrazovni sistemi, pogotovu danas sa primenom novih tehnologija, su složeni adaptivni sistemi koji zahtevaju poseban način kriznog planiranja. Nažalost, ni u Evropi, a još manje kod nas nije se mnogo radilo na školovanju stručnjaka za ovakve situacije. Nešto je drugačija situacija u SAD, ili na Dalekom Istoku, gde se više vodilo računa o fleksibilnosti složenih sistema i posebno o komuniciranju obrazovnih institucija u odnosu na okolinu. Pogotovu su u SAD stekli iskustvo prilikom pojave uragana ili poplava (primer uragana Katrin 2005. godine u južnim državama SAD kada je poplavljeno više gradova i poginulo 1.200 stanovnika), kada su školski sistemi morali da se prilagođavaju vanrednim uslovima.

Ono što karakteriše ovaj dan u danskim školama je visoka samodisciplina i dogovor svih aktera, da se poštuju pravila, te je čitav sistem postavljen tako da je ključni faktor distanca, a ne zaštitna sredstva. Ovaj model ima svoje karakteristike koje moramo istaći:

* Potpuno nova organizacija rada u školama, koja zahteva jako puno prostora i za sada je moguća sa manjim brojem učenika (i pored toga u Kopenhagenu su morali da se traže dodatni prostori za početak rada).

* Nova raspodela prostora i opreme, sa posebnim programima nadzora rada škola sa ciljem ispunjavanja svih zahteva zdravstvenih organa: ovaj model zahteva da svaka škola ima mnogo više opreme (počevši od video nadzora, do potrebe postojanja školskih robota kako to najavljuju danski stručnjaci) nego što se do sada mislilo i pretpostavljalo, a to će zahtevati dodatna sredstva od strane lokalne zajednice.

* Postoji potreba povećane dezinfekcije (o čemu smo pisali na Portalu Krug u prethodnim člancima), stalnog čišćenja škola i zapošljavanja dodatnog osoblja. Očito je da će u školama u budućnosti biti potrebno i radno mesto sanitarnog stručnjaka, koji će koordinirati ovaj proces. Međutim, biće potreban dodatni broj tehničkog osoblja (od već popularnih tetkica do laboranata).

* Donošenje novih pravila ponašanja u školi, sa strogim sankcijama za one koji to ne poštuju, odnosno - verovatno će neko morati i online da uči školu, ako nije u stanju da poštuje  disciplinu u školama. Ovaj vid promene načina rada verovatno će se u budućnosti više kombinovati (tzv. hibridna nastava). Nova pravila će se, pre svega donositi,  u cilju zaštite zdravlja dece i nastavnika i moraće da se izrade ovog leta u skoro svim zemljama Evrope.

* Dalji razvoj primene učenja na daljinu, sa formiranjem novih centara, koji će biti osposobljeni da u slučaju ponovne pojave pandemije (a stručnjaci sa Harvarda prognoziraju da ćemo sa korona virusom živeti do 2022. godine) preuzimaju nastavni proces i vrlo ga brzo organizuju. Ono što posebno treba naglasiti, ovo što mi danas radimo sa učenjem na daljinu je još jako daleko od mrežnog učenja kao posebnog sistema.

Ogledni dan u Danskoj (zato što je rađeno samo sa jednim delom učeničke populacije) ne daje još sve odgovore. Prvo, sad je jasno zašto je nemačka kancelarka Angela Merkel odložila otvaranje škola za 4. maj ove godine, bez obzira na preporuku Nemačke akademije Leopoldina. Pripremljenost škola je ključni faktor novog načina rada, a za to je potrebno mnogo dodatnih radnji i pravila, nego što mi mislimo. Slična situacija je i u drugim zemljama, kao što su Češka, Austrija, koje su odlučile da se još uvek prati razvoj pandemije i da ne žure sa vraćanjem na klasičan sistem rada, jer to još uvek ne garantuje sigurnost učenicima i nastavnicima. Mislim da to treba pozdraviti.

Treba naglasiti da su već sada vidljivi različiti pristupi u evropskim zemljama kad je u pitanju novi način rada u školama. Recimo, nemački ministri se zalažu za odlazak u školu sa zaštitom nosa i usne duplje, a Danskoj je veća pažnja na distanci, pogotovu kada su pitanju mlađe kategorije učenika.

Drugo, sada je jasno da će najlakše biti organizovati polaganje ispita, i maturskih, prijemnih, ali i na fakultetima i školama. Tu je vrlo jednostavno obezbediti distancu i ograničiti boravak u školi ili na fakultetu, zato s pravom nemački stručnjaci smatraju da u ovim školama nastavu treba završiti po sistemu učenja na daljinu, a ispite u junu organizovati u školama i na fakultetima.

Ovo je bio prvi dan po novim pravilima u Evropi, biće potrebno da se intenzivno prati dalji razvoj ovog načina rada, zato je zaključke je rano donositi, jer je još mnogo nepoznanica, ali ono što je sigurno sve će biti drugačije.

                       prof. dr Refik Šećibović

Krug.rs