Roditelji su zatražili od Uprave škole da se utvrdi odgovornost i da se saopšti kako je došlo do incidenta, ko je odgovoran i ko je manipulisao djecom. Samo nekoliko dana kasnije desetak učenika srpske nacionalnosti verbalno je provociralo a potom napalo pokrivenu djevojčicu.
Predstavnici roditelja bošnjačkih učenika 25. februara sastali su se sa resornom ministricom Natalijom Trivić, na kojem su, između ostalog, tražili da se doda još jedan član školskog odbora iz reda bošnjačkog naroda, što je uvaženo.
Tom prilikom ministrica Trivić je rekla da će Ministarstvo prosvjete RS-a nastojati zaštiti prava svakog djeteta bez obzira na etničku pripadnost.
Predstavnik roditelja Mirnes Zahirović podsjetio je da su među zahtjevima i pravo na nacionalnu grupu predmeta, kao i pravo upotrebe naziva jezika bosanski, ali oko ovih pitanja nisu naišli na razumijevanje u ovom ministarstvu.
Međutim, ubrzo nakon toga nastala je nova situacija. Djeca srpske nacionalnosti nisu došla u školu, jer su im upućene prijetnje na društvenim mrežama. Uslijedio je poziv nadležnim organima "da preduzmu sve potrebne mjere kako bi se što prije utvrdila odgovornost osoba koje im prijete. Njihovi roditelji tvrdili su kako su njihovoj djeci nakon objavljivanja sporne fotografije upućene prijetnje, te da su to prijavili policijskoj stanici Srebrenica.
"Mi smo nezadovoljni sa načinom na koji je ministarka prvo pozvala pojedine roditelje, a mi smo uputili neke zahtjeve, međutim, o tim zahtjevima se nije raspravljalo. Također smo nezadovoljni činjenicom da su djeca okrivljena za bojkot nastave i ne znam kada će djeca krenuti u školu. Očekujemo od ministrice da se javi, da dođe i razgovara sa svima", kazala je Slađana Bojić, predstavnica roditelja za RSE.
Iz Ministarstva Prosvjete i kulture Republike Sprske uslijedilo je novo saopštenje u kojem se navodi kako će zaštiti svakog učenika i neće dozvoliti da učenici budu predmet političkih zloupotreba.
“Ministarstvo poziva nadležne organe da preduzmu sve potrebne mjere kako bi se što prije utvrdila odgovornost lica koja su putem komentara na društvenim mrežama i putem pojedinih medija iznosila prijetnje učenicima srpske nacionalnosti.”
Zaključeno je da će Ministarstvo prosvjete i kulture zajedno sa lokalnom zajednicom i Prvom osnovnom školom učiniti sve da zaštiti svakog učenika od bilo kakvog oblika diskriminacije.
“Na zahtjev srpskih roditelja, usaglašeno je da se u Savjet roditelja biraju iz svakog razreda po jedan roditelj iz reda Srba i jedan roditelj iz reda Bošnjaka. Nije udovoljeno naknadnom zahtjevu bošnjačkih roditelja da se uvede nacionalna grupa predmeta u centralnoj školi od prvog do petog razreda jer to nije u skladu sa Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju. Nije udovoljeno ni zahtjevu da se uklone iz hola Prve osnovne škole umjetničke slike sa likom Petra Petrovića Njegoša i Vuka Karadžića jer je riječ o istorijskim ličnostima koje se izučavaju u nastavi a ne o uvredljivom sadržaju”, saopšteno je iz Ministarstva.
Đaci srpske nacionalnosti danas vraćaju u školske klupe.
Ipak, činjenica je da su djeca ponovo izmanipulisana u političke svrhe i da se tema podjela u Srebrenici nameće od “malih nogu”. Upozorava na to i psihologinja Nermina Vehabović Rudež koja za BUKU kaže kako se politika odražava na sve aspekte života pa tako i na pokušaj manipulacije ljudima, posebno djecom i adolescentima, što nikako nije dobro za njihov psihološki razvoj.
„Mi bismo kao odrasli ljudi trebali raditi na razbijanju predrasuda kod mladih ljudi kako bi živjeli srećniji život bez obzira gdje živimo. Da mlade ljude učimo da smanjuju predrasude, a naročito prema ljudima koji žive u njihovoj okolini. To je važno zbog opšte sigurnosti i sazrijevanja mladih osoba u odrasle ljude.“
Dodaje kako je nama na Balkanu zadaća raditi na tome da živimo u zajedništvu bez predrasuda. Zašto to odrasli ne rade, razna su tumačenja.
„Neki to rade zbog neznanja, a neki uče djecu da će biti sretni samo ako se povuku od drugih. A neki to rade zaista svjesno kako ne bi bio moguć život ovdje, u zajednici. Moramo prvo da shvatiti razloge, a onda preći u borbu protiv toga.“
Naglašava kako traumatizacija roditelja iz rata, utiče na prenos traume i zbog toga strah može biti “pratilac života”.
“Treba raditi na retraumatizaciji kroz psihološki rad i podršku. Ali i kroz umrežavanje mladih koji rade pozitivne stvari zajedno. Strah nikako nije dobar za mlade ljude koji odrastaju u vjerujući da će im neko nauditi. Onemogućava psihološki normalan razvoj, a sve to ima trajne posljedice na budućnost“, zaključuje.
Činjenica da djeca preuzimaju šablone ponašanja od starijih iz svog okruženja, prvenstveno roditelja, trebala bi nas sve alarmirati da ih pokušamo konačno usmjeriti tamo gdje podjele ne predstavljaju prvobitno obilježje jednog naroda. A naročito ne djece, koja bi prema svim zagrantovanim ljudskim pravima trebala imati bezbrižno djetinjstvo.
