Mostarski kafedžija Jasmin Elezović: Ružan je osjećaj gledati kako vam posao propada, ali nadamo se boljim vremenima

Moji roditelji su se bavili kafom do samog rata. Mašina koja je korištena u njihovoj radni je ista mašina kojom ja danas pržim kafu u svojoj radnji.

Ernest Bučinski / 04. Oktobar 2020

Foto: SAMIR ŠEHOVIĆ

 

"Ćejf ili merak koji ide uz kafu je nešto što se odvija na ličnom nivou. Bez ozbira na to što ja dajem upute o pravilnom ispijanju kafe, dok god neko uživa u svom načinu, mi nemamo ništa protiv. Isto vrijedi i za periode ispijanja. Znam da je većini najdraža ona prva jutarnja. Neko će ih popiti dvije, neko pet danas i to je njihov ćejf", kazao je Jasmin u razgovoru s novinarom Buka magazina.

Već dugi niz godina Jasmin Elezovović je turistički vodič za grad Mostar. Kroz komunikaciju sa gostima shvatio je da je komuniciranje dosta jednosmjerno, pa je dobio želju da i on čuje nešto o njima i o zemljama iz kojih dolaze. Došao je na ideju da bi dobro bilo imati neko mjesto u Starom gradu gdje bi mogao dovesti svoje goste i pretvoriti monolog turističkog vodiča u dijalog. Jasmin je tada pronašao odgovarajući prostor u Starom dijelu grada Mostara i 2014. godine je krenuo sa uređivanjem radnje.

 

"Moji roditelji su se bavili kafom do samog rata. Mašina koja je korištena u njihovoj radni je ista mašina kojom ja danas pržim kafu u svojoj radnji. Ta mašina je kod nas već trideset godina. Nekako smo je sačuvali sve ove godine i od ideje o prostoru za dijalog i uz pomoć mojih roditelja, rodila se tradicionalna prižionica kafe „Café de Alma“. Kafa kao medij za razgovor i kafa kao stari tradicionalni zanat sve se ukopilo nekako samo od sebe", objasnio je Jasmin u razovoru s novinarom Buka magazina. Puni naziv Jaminove radnje je Tradicionalna pržionica kafe „Café de Alma“ i svako ko posjeti ovo mjesto osjeća se kao da je sat stao u nekim davnim vremenima kada ljudi nisu bili u vječitoj žurbi i haosu.

"Moja mama se zove Alma što u ovom kontekstu simbolizira porodicu i naslijeđe, a pored toga alma na španskom i portugaskom jeziku znači duša što opisuje naš pristup i kafi i ljudima u našoj radnji. Simbolika sa španskim i portugalskim je povezana sa samim porijeklom kafe. Brazil, kao najveći izvoznik kafe na svijetu i njegova Minas regija iz koje dolazi naša kafa, sinonim je za dobru kafu i u našem narodu. Svi pitaju je li Minas?", našalio se Jasmin.


Jasmin voli da kaže da se on i njegove kolege bave kafom od zelenog zrna do konumentovog stomaka.

"Mi pržimo, meljemo, pakujemo, prodajemo, pravimo, pijemo, mirišemo i udišemo kafu. Postoje dvije verzije kafe na svijetu iz aspekta same biljke kafe: Arabica i Robusta. Naša kafa je mješavina ove dvije sorte. Arabica, koja se u najvećem postotku nalazi u našoj mješavini, dolazi iz Brazila iz Minas regije, takozvana Minas kafa, a Robustu dobijamo iz Indije. Iako u svijetu postoji mnogo specijalizovanih malih plantaža kafe, do nas dolazi kafa koja se izvozi na veliko iz tih zemalja. Kafu biram i mješam po receptu mojih roditelja. Pržim i prodajem istu kafu koju su oni radili prije nekih trideset godina.", objasnio je Jasmin.  On dodaje da svaka mušterija u njegovoj radnji dobija demonstraciju o kafi i načinu uživanja iste.

 

"To je ključni dio našeg tradicionanog zanata. Pored toga, radimo i edukacije o tradicionalnoj bosanskoj kafi. Razgovaramo sa ljudima o procesu prženja, mljevenja, pripreme i uživanja kafe. Radimo radionice na ovu temu u trajanju do dva sata sa grupama do petnaest ljudi. Pružamo učenje kroz iskustvo gdje je svak u mogućnosti da napravi kafu, ali i ponese sa sobom kafu koju je sam sebi mljeo i pakovao. Također, kroz edukativne radionice pričamo i o porijeklu kafe, historijskom putu kafe do nas i o razlikama bosanske kafe u usporedbi sa njenim varijacijama: turska kafa, grčka kafa i slično. Razlika u šmeku svih tih kafa je u samoj pripremi i postupanju sa kafom kroz proces pravljenja kafe. Što se samih predmeta pripreme tiče, nisu presudni u definiranju okusa kafe, ali definitivno jedan od uslova dobre kafe je i sam ugođaj ambijenta oko tog svakodnevnog rituala, tako da i džezve i fidžani daju taj dodatni okus.", tvrdi sagovornik.

Jasmin za sebe tvrdi da je umjereni potrošač kafe, te da je kafu počeo piti u srednjoj školi kad je postalo popularno prije ili poslije škole sjesti sa rajom na kafu.

"Jutarnja kafa mi je najvažnija i najčešće popijem samo tu jednu. Kada sam počeo raditi u radnji, znao sam popiti i po petnaest kafa na dan kako bi se ljudi smjenjivali, dok se sa svakim „saberem“. Onda sam shvatio da je loše po zdravlje piti toliko kafe, jer sam se tresao i osjećao slabo nakon tolike količine. Kroz godine rada sa kafom, shvatio sam da više uživam raditi sa kafom nego piti kafu. Volim osjećaj prolaska zrna kroz ruke, a različiti mirisi kafe u procesu prženja, mljevenja i pripreme su nešto što mi nikada neće dosaditi. Kako bilo, s vremena na vrijeme se volim počastiti nekom egzotičnom kafom pripremljenom na neki neobičan način", rekao je Jasnim.

Iako u radnji svakodnevno priča o tome kako treba pravilno piti kafu i koji je najbolji način njene pripreme, Jasmin je mišljenja da je kafa ipak individualno iskustvo.

"Ćejf ili merak koji ide uz kafu je nešto što se odvija na ličnom nivou. Bez ozbira na to što ja dajem upute o pravilnom ispijanju kafe, dok god neko uživa u svom načinu, mi nemamo ništa protiv. Isto vrijedi i za periode ispijanja. Znam da je većini najdraža ona prva jutarnja. Neko će ih popiti dvije, neko pet danas i to je njihov ćejf", objasnio je Jasmin.

Ono što će pijenje kafe učiniti ugodnijim jesu topli tonovi sevdalinki koji tanano lelujaju radnjom mladog kafedžije.

"Sevdah je sam po sebi više od muzike. To je jedna posebna atmosfera koja dovodi ljude u posebna stanja. Jedno od tih stanja koje vezuje kafu i sevdah je upravo taj ćejf ili merak. Cijeli koncept moje radnje jeste da pružim jedno autentično i originano iskustvo, a da stranim posjetiocima dam uvid u stanje života lokalnih ljudi. To je onaj dio putovanja koji se ne može prenijeti riječima i samom posjetom znamenitostima", tvrdi Jasmin.

On dodaje da postoje različiti načini pripreme kafe u svijetu, te da je espresso u Italiji isto što je bosanska kafa kod nas, njihovo naslijeđe i tradicija.

"Trendovi instant kafa i kafa koje se nose u ruci dok se vozi auto ili hoda po gradu je pojava koja je samo u korak sa vremenom u kojem živimo. Brz način života je postavio takve trendove u kafi. Jedan od ciljeva radnje „Café de Alma“ jeste da pokažem, pogotovo stranim posjetiocima, da je dobro odvojiti vrijeme za sebe i uživati u kafi i odmaknuti se od silnog razmišljanja o problemima i obavezama", kazao je Jasmin.

Iako je Mostar poznat po tome ga godišnje posjeti na stotine hiljada ljudi to ove godine nije bio slučaj.

"Sezona je prošla u najmanju ruku neprimjećeno. Posla gotovo pa nije ni bilo. Koronavirus je učinio svoje i ne samo meni, nego i cijeloj BiH nanio jako velike štete i gubitke, pogotovo u turističkom sektoru. Kako su granice BiH bile zatvorene većinu ljeta, dominirali su domaći gosti iz BiH i gosti iz Srbije i Hrvatske koje su dosta često bili samo u prolazu kroz Mostar", objasnio je Jasmin.

Zbog svega toga posao ugostitelja i turističkih radnika je doveden u pitanje i ako ovako nastavi biće jako teško nastaviti posao. Sagovornik je ipak bio optimističan na kraju razgovora.

 


"Snalazimo se nekako i ne znam iskreno koliko dugo će moći ovako. Kao i svi mali obrti nadam se poticajima, subvencijama i smanjenju dadžbina. Ružan je osjećaj gledati kako vam posao propada zbog nečega što nije u vašoj moći, tako da se iskreno nadam da će se turizam oporaviti u sljedećoj godini i koliko toliko, vratiti u onu normalu kao i prije korone", rekao je Jasmin na kraju intervjua.

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.