O univerzalnosti ljudskih prava još se govori na razini idealističkog mišljenja. Ona su, najjednostavnije rečeno, i dalje uvjetovana društvenim, ekonomskim, kulturnim i političkim okolnostima. I to je ono zbog čega još širom svijeta svjedočimo nemogućnosti da svaki čovjek živi jednako, ravnopravno, bez ugnjetavanja i bez bilo kojeg vida torture i agresije. Ni Bosna i Hercegovina, iako je nominalno demokratska zemlja u kojoj je poštivanje ljudskih prava imperativ, budući da je njihovo temeljno poštivanje utkano i u najviše pravne akte, ne može se pohvaliti ljudsko-pravaškim ozračjem. Razlozi za to su višestruki, počevši od patrijarhalnoga nasljeđa preko ekonomskog disbalansa, sve do praznina u kolektivnom znanju o tome šta demokracija kao društveno-političko okruženje podrazumijeva. A jedno od demokratskih učenja je i društvo bazirano na rodnoj ravnopravnosti.
Demokratija, pravo glasa, žene na listama
Koncept zastupljenosti je u srcu moderne demokratije, što znači da se opći interesi ljudi izražavaju putem demokratski izabranih zastupnika i zastupnica. A kako se ističe u polaznoj studiji o barijerama političkom učešću žena u Bosni i Hercegovini, pravo na zastupljenost i pravo na odabir zastupnika i zastupnica postala su univerzalna i osnovna prava zagarantovana ustavom. Međutim, univerzalno pravo glasa, koje je postupno uvedeno, najprije je bilo rezervisano za muškarce. Pravo glasanja i kandidovanja na svim izborima je bio primarni zahtjev pokreta za ženska prava tokom devetnaestog vijeka i prve polovine dvadesetog vijeka, što je rezultiralo time da je većina zemalja osigurala univerzalno pravo glasa žena i muškaraca.
Centralna izborna komisija ovjerila je 425 kandidata za načelnika/gradonačelnika od čega 29 (6,82 posto) žena i 396 (93,18 posto) muškaraca.
Govoreći riječima Ruth Bader Ginsburg, ženama je mjesto tamo gdje se donose odluke. Ali u Bosni i Hercegovini do mjesto (parlamentarne klupe) još je najvećim dijelom rezervirano za muškarce, a politika se i dalje, slijedom patrijarhalne logike, tumači kao muški posao. Tome svjedoče i aktuelni podaci da je za predstojeće Lokalne izbore 2020. godine tek 29, odnosno manje od sedam procenata kandidatkinja na listama za načelnice i gradonačelnice, što ukazuje na alarmantnost “rodnog karaktera” bosanskohercegovačke demokratije.
Stanje u Bosni i Hercegovini, prema ranije navedenoj studiji (UNDP) nije puno drugačije od 1995. godine, budući da je evidentno kako su žene nedovoljno zastupljeni rod u politici. Stanje se nije promijenilo ni od Općih izbora 2018. godine sa 21,4% izabranih žena u Parlamentarnoj skupštini.
“Rezultat je takav uprkos kvoti koju propisuje Izborni zakon za manje zastupljeni rod na listi kandidata/kinja i unatoč broju aktivnosti usmjerenih ka izgradnji kapaciteta i promovisanju žena u politici. Takav procent je ispod prosjeka od 26,4% i ispod praga od 40% iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, standarda Vijeća Evrope pa čak i ispod temeljnog pekinškog mjerila od 30%”, navedeno je u studiji UNDP-a.
Ova polazna studija je, kako se u njoj izričito i navodi, potvrdila da strukturne barijere političkom učešću žena postoje u Bosni i Hercegovini. Taj zaključak se zasniva na holističkoj procjeni aktuelnog stanja i analizi međunarodnih i domaćih standarda, izbornog dizajna, aktivnosti koje provode kontekstualni omogućitelji, stanja rodne ravnopravnosti u političkim strankama i uloge medija: “(…) pored toga, na ove napore je do danas uveliko uticala rodna neravnopravnost i rodni stereotipi koji imaju najvažniji uticaj na trenutni nivo učešća žena u Bosni i Hercegovini”, navodi se u Zaključcima studije.
Stereotip o politici kao muškom zanatu
Iako su u Bosni i Hercegovini na snazi zakonski mehanizmi za rodnu izbalansiranost, brojke pokazuju da stereotipna predodžba o politici kao muškom zanatu i dalje ubjedljivo vodi nad ljudsko-pravaškim i rodno-senzitivnim praksama koje slijede zemlje Evropske unije, one zemlje s kojima vladajuće strukture Bosne i Hercegovine, gotovo utopijski, namjeravaju biti unutar EU porodice. Prema istraživanjima, kolektivna svijest ljudi u BiH konstruirana je pod velom tradicionalizma i stereotipnog shvaćanja; stavlja ženu u položaj majke, supruge, domaćice. Kako u jednoj od svojih publikacija navodi Global Analitika, muškarci – političari u medijima još govore o ženama koristeći se stereotipnim modelima kao onih koje u većoj mjeri padaju na teret države (studentkinje, majke/porodilje), a manje kao osobe koje doprinose razvoju zemlje (poduzetnice, stručnjakinje, naučnice). Stoga je neophodno preuzeti sistemske korake s ciljem postizanja dugoročnih promjena.