Gotovo da ne prođe ni godina da zagonetna žena tajanstvenog osmjeha, koju je naslikao renesansni majstor Leonardo da Vinči, ne ispuni novinske stupce širom svijeta. Ovog puta, “Mona Lizu” je u žižu interesovanja vratila kampanja koja se vodi u Italiji da se čuvena slika vrati u Firencu iz Francuske, gde se nalazi skoro pet vijekova.
Peticiju za vraćanje Leonardove slike pokrenuo je Nacionalni komitet Italije za istorijsko i kulturno nasljeđe. Predsjednik Komiteta Silvano Vinčeti uputio je molbu novoj francuskoj ministarki kulture Oreli Filipeti, koju je podržalo oko 150.000 potpisnika.
Vinčenti je svjetskoj javnosti poznat po tvrdnji da je Mona Liza muško, odnosno da je na slici portret Leonardovog učenika i asistenta Đan Đakoma Kaporota da Orena, poznog kao Salaja, koji je i nasljedio čuvenu sliku, uz ostala Leonardova djela.
Najstarija i najrelevantnija teorija govori da je “Mona Liza” portret Lize Đerardini del Đokondo. Dokaz je bilješka Agostina Vespučija iz 1503. godine. Leonardo je Đokondu slikao između 1503. i 1505. godine, a tri godine prije smrti ponio ju je sa sobom u Francusku i do kraja života se nije rastajao od nje.
Vjeruje se da ju je francuski kralj Fransoa Prvi kupio od Leonardovih nasljednika u prvoj polovini 16. vijeka. Portret je čuvan u kraljevskom zamku Fontenblou, a potom ga je Luj Četrnaesti odnio u Versaj.
Poslije Francuske revolucije slika je odnešena u Luvr, koji je pretvoren u muzej i tamo se čuva do današnjih dana. Prije nego što se uselila u Luvr, bila je neko vrijeme u Napoleonovoj spavaćoj sobi.
Tokom Francusko-pruskog rata iz Luvra je prenijeta u arsenal u Brestu, a Vićenco Peruđa je 21. avgusta 1911. ukrao iz čuvenog muzeja. Luvr je bio nedjelju dana zatvoren zbog istrage, a lopov je dvije godine krio remek-djelo u svom stanu. Peruđa je uhapšen i osuđen na šest mheseci zatvora, a slika je tokom 1913. bila izložena u nekoliko gradova Italije.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata skrivana je na nekoliko adresa u različitim francuskim dvorcima. Na najpopularniju sliku kugle zemaljske 1956. ponovo je izvršen “atentat”: jedan vandal je poprskao kiselinom, a potom je mladi Bolivijac gađao kamenom. Poslij toga je prekrivena neprobojnim staklom.
Nema umjetničkog djela koje se može mjeriti sa “Mona Lizom” po broju teorija u vezi sa njenim nastankom i značenjem. Priča o ženi sa zagonetnim osmjehom koju je Leonardo naslikao u 16. vijeku svakog dana dobija novi nastavak. Spisak novinskih naslova koji otkrivaju “nove istine” svakoga dana je sve duži.
Arheolozi sa Univerziteta Bolonja vjeruju da su u jednom samostanu u Firenci pronašli kostur Lize Đerardini, supruge bogatog prodavca svile, Frančeska del Đokonda. Među čuvene “teoretičare zavjere” upisao se i umjetnik Ron Pičirilo koji tvrdi da je riješio misteriju.
On je na slici uočio glavu lava, majmuna i bika u oblacima iznad Mona Lizine glave, što ga je uputilo na “pravo značenje djela”, odnosno da je posredi metafora o ljudskoj zavisti. Osim lava, majmuna i bika, Pičirilo je uočio zmiju koju je Mona Liza sakrila u svoj dekolte i koja joj grize srce.
Španski kustosi otkrili su nedavno u muzeju Prado, najraniju poznatu kopiju “Mona Lize”, za koju se vjeruje da je nastala kad i original, a da je u umjetnikovom studiju naslikao jedan od Leonardovih učenika.
VJEČITA INSPIRACIJA UMJETNIKA
“Mona Liza” je bila inspiracija mnogim umjetnicima. Francuski slikar Žan Mecinger na slici “Ukus” (1911), predstavio ju je nagu, kao ženu dok pije čaj. Ta slika je često nazivana “Mona Lizom kubizma”. Salvador Dali napravio je “Autoportret kao Mona Liza” 1954, a dok je slika gostovala u Americi Endi Vorhol je uradio seriju printova u vidu umnoženih reprodukcija koju je nazvao “Trideset je bolje od jedne”.
Fernando Botero naslikao ju je buckastu, a Karen Savel napravila je najveću reprodukciju na svijetu, “Mega Monu”. Oldos Haksli napisao je kratku priču “Đokondin osmjeh”, a Amilkare Pakijeli komponovao je operu o Đokondi. Net King Kol je pjevao o Mona Lizi u velikom hitu iz 1950. godine, a Marsel Dišan joj je docrtao brkove i jareću bradicu. Zanimljivo je da su se tajnama Mona Lize bavili i stručnjaci iz Srbije. Predrag Milosavljević iznio je teoriju koja o “Leonardovom kodu” govori sa stanovišta geometrije.