<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Miroslav Gojković: RIJEČ DVIJE O LJUBAVI I PRIJATELJSTVU

CRTICE

U svijetu kakav jeste ljubav je opkoljena, uhvaćena u škripac. Gotovo potpuno uništena i obesmišljena.

20. novembar 2020, 12:38

 

From je davno pisao da su kapitalizam i savremena kultura doveli do toga da se na partnere gleda isključivo kao na zamjenjivu robu. Ljudski odnosi su odnosi automata, a automati ne mogu da vole. Naša kultura se zasniva na žudnji za kupovinom. Tako posmatramo i ljude, potencijalne partnere.

Bauman je to utemeljio i proširio do krajnje bolnih granica. Do toga da smo u postkapitalističkom svijetu jedni drugima samo roba koja se kupuje i mijenja, kao što se mijenjaju patike, telefoni, gume na autu. Pitanje je, naravno, i koliko smo uopšte i sposobni za osjećanja.

Na početku Pohvale ljubavi Bađu upravo to kritikuje. Takozvanu „ljubav bez rizika“, partnera koji je roba kojeg ćete naći preko agencije za posredovanje – što naravno nije moguće, i što nije život ljudi, već život mašina. Naravno, tako nešto nije moguće, ali ljudi su toliko zavedeni i nesvjesni sebe da po automatizmu usvajaju modele ponašanja koji im se serviraju preko medija. O istoj stvari govori i Bauman u Fluidnoj ljubavi pominjući istraživanje o načinu uspostavljanja veza u sadašnjem vremenu, preko sajtova za upoznavanje (dejtanje) ili fejzbuka, u kome npr. pri samo jednom kliku na tastaturi obrišete onog ko vam se ne dopada/ne dopadne. Dakle, partner, ljubav i odnos su samo roba na tržištu.

Zbog svega toga Bađu, zajedno sa Remboom kaže kako ljubav treba nanovo izmisliti i boriti se za nju. Treba ju oteti od zombiranih i vratiti joj mjesto koje zaslužuje. Jer ona je i ontološko obraćanje biću Drugog. Ljubav koja je trajanje, a ne susret, kao u Tristanu i Izoldi i sličnim umjetničkim djelima, koja su samo lijepi umjetnički mitovi, ali bez ikakve dublje vrijednosti, jer istroše i temu i motiv ljubavi u samom susretu.

U svijetu imati izvor svog postojanja, i u njoj iznova nalaziti radost, posebno njenu, radost voljene osobe. I Prijateljstvo, koje je najintelektualniji čin po Bađuu, jer ne traži fizičku potvrdu odnosa.