<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: VUČIĆ KOJI JE VIKAO VUK

KOLUMNA

Na tribinu povodom dvadesetogodišnjice od NATO bombardovanja RTS, Miloševićev ministar informisanja i jedan od odgovornih za pogibiju radnika televizije, Aleksandar Vučić, nije došao.

24. april 2019, 10:58

 

Zbog iznenadne, ozbiljne i teške bolesti. Otupeli od beznađa, naivni su se ponadali kako je možda zaista reč o bolesti, koju je Car Lazar poslao na najjadnijeg od svih među nama, da prekrati muke i njemu i nama, međutim, mogli su se uveriti u suprotno jutros, kada je, u erdoganovskom sakou, srpski predsednik izbauljao na pekinški aerodrom, svečano započevši svoj put pokušaja da u poslednji čas izvuče bulju iz predavanja Kosova Ujedinjenim nacijama.

Živ je, zdrav i debeo, naš predsednik i jedina bolest koja je mogla da ga uhvati bio je mamurluk posle nekog od perverznih slavlja koje redovito priređuje za odabrano društvo, blago povišeni pritisak od sklonosti zabranjenim i poluzabranjenim supstancama ili akutni blam od ishitrenog pristajanja na učetvovanje na tribini, na kojoj je njemu poslednjem mesto. Ovo nije prvi put da se javno ili polujavno govorka o njegovim teškim bolestima, dakle, do sad smo morali da zaključimo kako je reč o redovnoj medijskoj strategiji,  lažima o samome sebi koje povremeno pušta, kako bi se jedan deo naivne publike ponadao, a drugi deo uplašio, u zavisnosti koliko ga ko mrzi.

Ovaj monstrum će se, kroz svoje tabloide, ali i kroz ulične tračeve, rado oprobati u svakoj vrsti izmišljotine nad samim sobom. Tako smo, još pre tri godine, imali priliku da „iz proverenih izvora“ čujemo kako kenja u pelene, iz nekog jezivog razloga koji izvolite sada zamisliti. Pa se onda pričalo kako ima rak, a u poslednje vreme su te priče prešle i na njegovog brata. Prema dobro obaveštenim izvorima, ulične glasine o bratovljevom raku plasirao je Dr Smrt lično, a zašto, možemo sesti pa nagađati.

Verovatno se u firerovom bunkeru nalokaju rujna vina i našibaju čarobnoga praha pristiglog Dunavom iz Rumunije i onda kreće brejnstorming. „Hajde da kažemo kako serem u pelene, gle kolika mi je buljeskara“, izgovara Vučić, a prisutni ne znaju da li da se smeju, pošto znaju da šef nije vičan dobrim vicevima, poput ovog, ali jeste vičan neprekidnim provokacijama usmerenim ka proveri odanosti podređenih. „Nije šefe, dupence ti je kao bebino, ta priča nikad neće proći“, zamišljam kako se javlja Dr Slina, a Vučić ga tapka šakom po glavi, dovoljno grubo da doktor bude u strahu kako će umesto sledećeg tap-tapa popiti šamarčinu.

„Zašto ne bismo objavili kako se sprema novi atentat“, javlja se zatupasti DJV i svi mu se smeju. „To bi bio osmi ovog meseca, hvala, ali ne hvala“, ljubazno ga odgovara Vučić. „Šefe, turiću te u sam centar najnovijeg svetskog rata, oko tebe će se potući Tramp i Putin, staviću tvoju sliku u sredinu, ljutitog Trampa desno i odlučnog Putina s vojničkom kapicom levo!“, zapenio je DJV, a Vučić ga upozorava: „Ne zaboravi da je to moja ideja, koju smo već sedam puta sproveli u delo, smisli nešto bolje ili Andreju ide devedeset odsto od hladnjačarskih poslova.“

Ili, ko zna, možda tu sedi neko iz agencije Tonija Blera, te lukavo progovara: „Definitivno rak. Vaše babe vole vesti o raku. A dobio si ga od osiromašenog uranijuma kada si izbavljao radnike iz zgrade RTS“. Onda se svi smeju, ha ha ha, ovaj Bler dobro radi, čak i kad radi pro bono. „Šefe, a da pustimo buvu kako je moj burazer zapravo ćale mog deteta“, javlja se neiskusni Brnaba i svima se kvari raspoloženje. Vidi se da je nov u ovim rabotama, a ovaj gnusni trač se ubrzo posle ovog zamišljenog tajnog sastanka, na nesreću svih nas, zaista i pojavio.

I tako dalje, ko zna kako to zaista izgleda, mogu samo da zaključim da je odvratno, odvratnije od Milijane i Milojka, odvratnije od najnovijih šokantnih otkrića u vezi s istragom ubistva Jelene Marjanović, odvratnije od glasina koje sam Vučić pušta još od 2015, kako mu je pun kurac svega i kako samo što nije, sa blagom i porodicom, pobegao u Urugvaj, ponovo ostavljajući jedan deo javnosti u jalovoj nadi kako ćemo ga se nekako ipak otarasiti, dok će drugi deo primača ove lažne uzbune zaposednuti opravdana panika, pošto će na trenutak zamisliti sebe u Srbiji bez Vučića, a sa svima nama okolo.

Tako je to kad ti je predsednik rijaliti. Red Zadruge 2, red Vučićeve misteriozne bolesti, red Parova, red Vučićevog istorijskog govora, red Miljane Kulić, red atentata na predsednika, red Zorana Marjanovića, red raka Vučićevog burazera, red strave, red užasa, red kenjanja u pelene, red Mikija iz Kupinova. Već godinama Vučićeva vladavina podseća na priču „Dečak koji je vikao vuk“, o malom čobaninu koji je iz dosade vikao kako mu vuk napada stado, celo selo se digne na noge, pa im se on smeje. A onda, jednog dana, stvarno naiđe vuk.

I u ovoj našoj tužnoj priči, koju smo prinuđeni da živimo, naići će pravi vuk jednog dana. Nešto će se jednom zaista desiti, od svega čime su nas Vučićevi medijski magovi tovarili godinama. Jednom će se zaista razboleti. Jednom će zaista pobeći iz zemlje. Ali, slaba vajda, svi mi, i naši i njegovi, potrošili smo poslednje rezerve emocija na Vučićeve lažne vesti još 2016, pa ćemo tog dana, kada vuk zaista dođe, imati snage samo da kažemo: „Šteta što nije došao ranije“.