<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: SRBI I DEVETI MAJ

Iz Srbije Sredom

Možemo da biramo šta ćemo da slavimo – Dan pobede nad fašizmom ili Dan Evrope.

09. maj 2018, 12:00

Evo, ajde, slavićemo Dan pobede nad fašizmom. Slavićemo ga, željno iščekujući odluku suda o rehabilitaciji đenerala Milana Nedića, srpskog heroja, koji je spasio tolike Srbe od ustaške kame, a istovremeno dao sve od sebe ne bi li se nacistička Srbija odbranila od komunističke pošasti, te pomogao Nemcima u istrebljivanju jebenih Jevreja, koji i danas prete da unište celu Planetu, odvratni gadovi.

U stvari, možda je bolje da slavimo Dan Evrope. Ipak smo mi kandidat za Evropsku uniju, čak imamo i potencijalnu godinu priključenja, 2025. Pritom se ne pridržavamo nijedne evropske vrednosti, kakav divni apsurd. Živi kurac smo u svim društvenim oblastima, pa je zaista ključno pitanje koliko smrdi ta Evropska unija kad želi da ovakvo govno od zemlje bude njen član.

Dobro, ipak ćemo slaviti Dan pobede nad fašizmom. Najlepša pojava vezana za ovaj praznik jeste velika vojna parada u Moskvi, odnosno, Vulinovim očima gledano, prodajna izložba ruskog naoružanja. Crvenim trgom defiluju tenkovi, mornari, protivvazdušni sistemi, nuklearne rakete, a iznad lete helikopteri i suhoji, pa čak i poneki mig, sve ono čime bismo konačno mogli da jebemo majku odvratnim Hrvatima.

Ipak, možda da se vratimo na proslavu Dana Evrope. Kad se pogleda sloboda medija u Srbiji, jasno je da Srbija predstavlja groblje medijskih sloboda i deponiju slobode izražavanja. Naša zemlja, međutim, predstavlja meku dupeuvlakačkog novinarstva, tabloidnog plasiranja laži i uvreda, te neprekidnog spinovanja pažnje javnosti ka nebitnim ološima koji se jebu pred kamerama rijaliti programa.

U stvari, definitivno je Dan pobede nad fašizmom pogodniji za slavlje. Kako bi bilo lepo da Kosovo opet bude srpsko, ali bez Šiptara. Proklet bio Slobodan Milošević! ...jer ih nije sve proterao i pobio pre nego što je počelo bombardovanje. Sutra neko da nam ponudi ’oćete nazad Kosovo, mi bismo rekli, može, ali bez ogavnih Šiptarčina! Koji kurac su se tu naseljavali kad je, još u osamnaestom veku, kada smo odatle složno zbrisali, bilo jasno da ćemo se kad-tad vratiti.

Okej, Dan Evrope. Pogledajte samo prosečne plate u Srbiji. Pa, one su preko četiristo evra! Prevedeno u nemačke marke, to je osamsto marona! Ej, znate li vi koja je to lova! Poslednji put tolike plate bile su u vreme Ante Markovića! Zapravo, nisu, bile su u doba Vojislava Koštunice, ali to se ne računa, jer su tada tolike plate imali svi zaposleni, a danas toliku prosečnu platu imaju samo zaposleni u budžetskim institucijama, jer samo su oni u Srbiji zaposleni, a skoro svi ostali su ili nezaposleni, ili su pobegli iz zemlje.

Hm, možda je ipak bolje vratiti se na Dan pobede nad fašizmom, uz poseban osvrt na Rome, odnosno, daj da se ne zajebavamo, Cigane. Cigani imaju sva prava u Srbiji – imaju pravo da ti dođu pred šoferšajbnu, a ti da ih oteraš u kurac. Ima li lepšeg načina da izbaciš stres iz sebe, nego da smrdljivoj Ciganšturi koja prosi, kažeš: „Odjebi, nađi posao“, ili još prostije „Marš u pizdu materinu!“. Ponekad, kad je baš težak dan, mali Ganac stvori se kao poručen, kaže: „Imaš neki dinar“, a ti možeš čak i nekažnjeno da ga išutiraš!

Hm, Dan Evrope je možda ipak podesniji za slavlje. Samo da razmislim zašto. Šta nam je to Evropa pružila, zbog čega bi trebalo da slavimo? Ah da, ustoličila nam je monstruma koji je obećao da će priznati nezavisnost Kosova, a zauzvrat mu je ponudila da nam radi šta hoće. Usput, evropske korporacije se utrukuju sa azijskim, koja će za manje love kupiti ono malo što nam je preostalo, ili otvoriti fabrike, u kojima će, za još manje love, biti zaposleni članovi SNS-a, koji nisu ušli „na budžet“. Ako i svi pocrkamo, nije važno - biće kvalitetnijeg naroda da nas zameni, upravo pristižu iz Bliskog Istoka, Srednje Azije i severne Afrike.

Ej, daj onda ipak da slavimo Dan pobede nad fašizmom! Jebeš Evropu! Živeo Draža Mihailović! Jasno je da je ravnogorski pokret zapravo bio jedini pravi antifašistički pokret u Srbiji, kad se zna da su komunjare rat iskoristile samo za svoje prljave komunističke ciljeve. Gde su crvendaći bili dok su Hitler i Staljin komadali Poljsku? Rušili su demokratiju, jer to je sve što komunjare umeju da rade. Čiča je bio antifašista u fulu, jedino što su se Čerčil, Ruzvelt, Staljin i Kralj Petar Drugi urotili protiv njega, pa je onda, jebiga, morao da sarađuje s ustašama, Italijanima i Nemcima.

Hm, jasno je da smo diskvalifikovani iz proslave Dana pobede nad fašizmom, što znači da nam ostaje samo jedno – da slavimo Dan Evrope. Ali, kako, kad je mrzimo, majku li joj evropsku jebem i njoj i njenim evropskim vrednostima! Nas, čiste i neukaljane, mame u pakao takozvanih građanskih sloboda i pederskih brakova! Serem ti se ja na Evropu, kad ne smem da pečem rakiju bez licence, kad moram da pazim gde ću da bacam đubre, kad moram da gledam pedere kako paradiraju, a da ih ne secnem nožem! Ionako smo u celo to sranje sa EU ušli zbog para, a gde su sad jebene pare?! Isparile! Serem ti se, Evropo, u usta, onako srpski!

Zašto, jebote, ne bismo slavili dan kada je Atanasije Veliki 328. izabran za patrijarha Aleksandrije? Kaže Vikipedija da je to bilo devetog maja!

Ili proglašenje nezavisnosti Rumunije, isto na današnji dan, 1877. god.?

Ili osnivanje „Crne ruke“, 1911. god.? A, niste znali da je i to bilo devetog maja, priznajte!

Ili prvo preletanje avionom preko Severnog pola, 1926. god.?

Ili dan kada je 1955. god. Zapadna Nemačka postala član NATO?

Ili početak rata između Muslimana i Hrvata u Mostaru, 1993. god.? Da, to zvuči do jaja. To i osnivanje „Crne ruke“. Ili možda oba.