<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: &quot;GOSPODI PODILUJ&quot;

IZ SRBIJE SREDOM

Osamdeset pet odsto građana Srbije izjašnjavaju se kao vernici Srpske pravoslavne crkve.

21. mart 2018, 12:00

Ogromno je to stado, a kakvo je, možemo se uveriti svakoga dana, na svakom koraku. Tolikom i takvom stadu potrebni su adekvatni pastiri. Možete o popovima da mislite šta god, ali činjenice govore da sveštenici SPC predstavljaju uverljiv odraz svojih vernika.

Svi znaju da Srbinu najviše stalo do dobrog automobila. Pošto nema većih Srba od sveštenika SPC, logično je da njihova kola moraju biti veća i novija od onih kojim se vozi stado. Bogu je ugodno kad se njegov izaslanik po letnjim vrućinama vozi u limuzini sa kožnim sedištima i dobrom klimatizacijom, uz vufere iz kojih se ori „Glas crkve“. Isto važi i za zimu: veliki je greh da visoki sveštenik vitla po nekoj ledari, u sred božićnog posta, bez pogona na sva četiri točka i grejača za sedišta.

U našoj jadnoj zemlji svaki kurton ima vozila sa rotacijom, pa predlažem da ih imaju i vladike. Osim plavih i crvenih svetala, koja javljaju retrovizorima smrtnika  da drumom juri božiji pastir, svešteno vozilo moglo bi sa razglasa emitovati „Oče naš“. Na semaforima – zna se. Drugi daju prosjacima, a u svešteno vozilo se novac ubacuje. U krajnjoj liniji, sam Bog zna koliko vladiki dobro dođe jurnjava pod rotacijom, kad ga na dvoru čekaju goli mladići, spremni za kupanjac.

Budući da je narod odvratan i licemeran, greh Božiji bi bio kad takvi ne bi bili i popovi. Ima Srba koji odlaze u crkvu da bi zapalili sveću za mrtve živom komšiji. Ima ih koji pale sveću da Zvezda ne ispadne iz Kupa od Mačve. Ima ih koji se mole Bogu da im ljubavnica doživi spontani pobačaj, a ima ih i koji su umeli da, pre odlaska na pucanje zarboljenim civilima u leđa, zatraže božiji blagoslov.

Pa kakva su onda mogla biti sveštena lica - ljudi koji dobro razumeju svoj narod, alave izelice, koje preko kurca čitaju opelo, poštujući želju ožalošćenih, da se što pre pređe na klopu. U zavisnosti od toga koliko je pojeo i popio, pop neretko na parastosu mrmlja, muca, kašlje, štuca ili prdi. Ako je bilo puno posla, pop se, poput pravog Srbina, već posle druge sahrane razbio od rakije, a na treću ga voze u taljigama, oslonjenog guzicom na mrtvački sanduk. Nisu se ljutili ožalošćeni. Znaju oni kakvi su, a znaju i kakvi su popovi. Slikali su ga i okačili na instagram kako blaženo spava u zaprezi, klackajući se ka groblju. Svi su se smejali tom prizoru, cela zemlja, smejao bi se i pokojnik, da nije mrtav.

I vrapci iz žbuna znaju da ovo nije država nego mafijaška organizacija. Shodno tome, imamo i mafijaške duhovnike. Kao što je i red u svakoj pravoj bandi, tokovi novca SPC su neuhvatljivi. Poreza nema, kontrole nema, čašćavanja ima, divlje gradnje takođe, sumnjivih priloga ihahaj i kada ne bi znao kakvi su, možda se i ne bih kladio na to da sveštenici SPC igraju već više od dve i po decenije važnu ulogu u pranju prljavog novca, pristiglog iz svetovnog organizovanog kriminala.

Od svih oblika kriminala koji u njoj cvetaju, Srbija je ipak raj za narkotike. Narkotici dolaze u kolonama sa juga i nastavljaju put zapadne Evrope, zadržavajući se priličnim delom i kod nas. Kao što se ceo svet čudi tome što imamo najbolje košarkaše, tako se i agenti DEA čude kako je moguće da su, posle Meksikanaca, baš Srbi najuspešniji u dilerskom zanatu.

Ne samo što su u dobrim odnosima sa celokupnom dilerskom zajednicom, sa kojom su zajednički učestvovali u prebijanju pedera i lezbejki u nekoliko navrata, ne samo što organizuju narkomanska odvikavališta, u kojima štićenike mlate lopatama, naši popovi i diluju.

E, sad, zna se da je trgovina kokainom godinama državni poslovni projekat broj jedan, pa o tome nećemo, jer je sav kokain koji se nađe na tržištu, ujedno i državni, tako da ga treba konfiskovati samo kad treba blatiti Biljanu Srbljanović ili ukoliko neko od „poslovnih partnera“ počne da krajcuje. S druge strane, nije sva vutra koja se nađe na tržištu državna, to jest albanska, nešto gaje i pojedinci, koji se nalaze van državnog sistema za proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga.

Upravo takve dilere država hapsi. Konkurentske. Sve one koji se odvaže da u svom malom kupatilu naprave laboratorijicu za mdmu, ili koji u iznajmljenom stanu, pod šatorom, gaje vutru. Svaka gudra koja ometa državno valjanje gudre spada u zabranjenu gudru, pa tako i popovska. Ovde mislim, naravno, na slučaj sveštenika i veroučitelja iz slobodarske Požege, koji padoše zbog 27 kila skanka.

Ceo internet se obrušio na ovu dvojicu careva, ružeći ih poluduhovitom opaskom „Gospodi podiluj“. Mislim da su ova dvojica nešto najkvalitetnije što je SPC izbacila, posle vladike Gligorija i sveštenika Nenada Ilića, iskrenih gotivaca. Oni su pravo osveženje na našoj popovskoj sceni. Ne samo što su švercovali brdo skanka, već se veroučitelj prerušio u ženu, što su neki pogrešno povezali sa modernim trendovima koje prati Srbija, oličenim u Ani Brnabić.

Reklo bi se da su ova dvojica na svoju ruku gajili skank, pa su, u paranoji od murije, „odglumili“ bračni par koji se vozi na izlet. Avaj, neko ih je odrukao, panduri su ih zaustavili i našli im tri tovara blaga. Koliko puta vam se desilo da vas na sred puta, u sred Srbije, zaustavi policija koja vam neće poturiti alkometar ili merač brzine pod nos? Nikada. Kad se uzme u obzir da u Srbiji tokom rutinske kontrole policija može da zapleni eventualno buksnu od tinejdžera, dolazimo do zaključka da su sve ostale zaplene, pa tako i ova, rezultat drukanja.

Nisu svi popovi govna, ali dobar deo jeste. U šarenoj laži maskiranoj u SPC logično je da su se našla i dva ortaka koja gaje skank.  Ko zna koliko ih ima, koji još nisu uhvaćeni (braćo, pričuvajte se). Nisu oni ni prvi koji su završili u vestima, setite se samo monaha Jovana, koji je valjao trodone i vutru, pre nekih deset godina. Marihuana treba da bude legalna. Sveštenik iz Požege treba da bude sa svojim stadom. Veroučitelj neka se oblači kao žena zato što to voli, a ne zato što se plaši policije. Vladike treba da se voze puntom. Patrijarh da se iseli iz predsednikovog dupeta.  

Na kraju, parafraziraću Isusa Hrista: „Koji od vas nije navučen na nešto, neka prvi na fejsbuku napiše „Gospodi podiluj“.