<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: OPUSTITE SE, VEĆ STE GLASALI. NE I VI U ŠAPCU I PARAĆINU

KOLUMNA

Iako sam 1997. gajio neskrivene simpatije prema ostatku demokratske opozicije, bojkot, odnosno predaja bez borbe, bila je nešto najstrašnije što sam mogao da zamislim.

18. juni 2020, 12:32

 

Opoziciona koalicija koja je izgubila na neravnopravnim i nedemokratskim beogradskim izborima, 2018, iste večeri, po zatvaranju birališta, umesto da se osvrne na (očekivani) poraz, poručila je Vučiću da se od te sekunde spremaju za lokalne i republičke izbore 2020, videće on šta će ga na njima snaći. Kao nepopravljivi optimista, koji je očekivao da te večeri krenemo u protest protiv očigledne izborne krađe, tačnije nameštanja izbornih rezultata, potonuo sam. 2020, jebote, gde je to. To su još dve godine strave i užasa.

Vrlo brzo, zatim, dobio sam informaciju kako strategija opozicije za izbore 2020. neće biti ujedinjeni front protiv SNS na svim nivoima, već bojkot, na svim nivoima. Setio sam se predsedničkih i republičkih izbora, 1997, na kojima se demokratska opozicija nije kandidovala, već je apelovala na bojkot, zbog ulaska SPO u koaliciju sa SPS, u Beogradu. Tu koaliciju doživeo sam kao da je Vuk Drašković uzeo nož i s leđa me zaklao. Najmarkantniji deo opozicije postao je sinonim za izdaju, a ostatak okupljen oko DS i GSS opredelio se za bojkot izbora.

Tih dana išao sam na časove vožnje. Ono čega se najjasnije sećam bile su svađe sa bradatim instruktorom oko Vuka Draškovića. Izbeglica iz Dalmacije, velikog trbuha i uglavnom nasmejanog lica, imao je feler da je Draškovića i dalje smatrao opozicijom. Svaki put kada bi pokušao u to da me ubedi, divljački bih gazio po gasu, a on bi vikao: „Polako, Markino, nemoj zbog Vuka da izginemo!“ i pritiskao kočnicu.

Iako sam 1997. gajio neskrivene simpatije prema ostatku demokratske opozicije, bojkot, odnosno predaja bez borbe, bila je nešto najstrašnije što sam mogao da zamislim. Ubeđivao sam sebe da neću izaći na izbore, neću, neću, bojkotovaću, nisam ja magarac koji izlazi na glasanje. Na dan izbora, u poslepodnevnim časovima, ipak sam otišao do biračkog mesta. Na predsedničkom listiću sam zaokružio opskurnog Miodraga Vidojkovića, koji je na bio kandidat grupe građana. Ne sećam se za koga sam glasao na republičkim izborima. Poznavajući sebe, bila je to neka od mađarskih stranaka. Bile su mi 22 godine.

Vlada koja je sastavljena posle tih izbora, odvela nas je pravo u bombardovanje, okupaciju Kosova i Metohije i otvorenu diktaturu, praćenu neprekidnim policijskim nasiljem i medijskim mrakom. U toj vladi sedeo je i Aleksandar Vučić. Tri godine posle bojkota, Slobodan Milošević pobeđen je na izborima, a onda je na ulici nateran da prizna poraz.  Imajući sve te traume u vidu, kosa mi se digla na glavi od najavljenog bojkota izbora, 2020. Da se ujedinjena opozicija, ista ona sa beogradskih izbora, kandidovala na ovim, glasao bih za nju. Ovako, prisiljen sam na bojkot.

S jedne strane to mi donosi i izvesno olakšanje, zato što glasam na Paliluli, na istom biračkom mestu, gde stanovnike favele u Vuka Vrčevića dovoze kombijima i popisuju ih, a onda oni oberučke glasaju onako kako im je naređeno, dobijajući zauzvrat paštetu, ulje, brašno i pare. Sve što izbori ne smeju da budu, dešava se na mom izbornom mestu.

Ako, međutim, postoji još jedan Ja, koji živi u Šapcu ili Paraćinu i koji se dvoumi oko toga šta da radi u nedelju, poručujem mu: „Ni u ludilu nemoj ovoj bandi da predaš svoj grad bez borbe! Ti makar imaš mogućnost da učestvuješ na demokratski organizovanim izborima. Na lokalnim glasaj protiv SNS, a na republičkim ili precrtaj listić, da otežaš režimskoj opoziciji da dosegne tri posto, ili glasaj za Miodraga Vidojkovića.“

To je to što se tiče izbora u nedelju i mene. Imam duplo više godina nego 1997 i makar sam naučio da saberem dva i dva, ako već ne umem da provalim kada ćemo i na koji način prekinuti svoju aktuelnu  političku i životnu bruku. Imajući to na umu, zastrašujuće je, ali i razumljivo, koliko birača mi se javlja sa pitanjem za koga da glasaju. Šta misliš o listi „Jedan od pet miliona“? A „Dosta je bilo“, Radulović priča neke pametne stvari. Jel ti se čini kako će Sergej u poslednjem trenutku reći ipak ne izlazimo na izbore? Ako to uradi, za koga da glasam?

To su Vidojkovići iz 1997. Njima poručujem: „Ovo u nedelju nisu izbori, već unapred odlučena imitacija izbora. Svejedno je za koga ćete glasati, neko je već zaokružio onog koga treba na vašem listiću.“

A sad, da se pomolimo da u naredne tri godine ne bude bombardovanja.