Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso smatra da organizovanje referenduma u RS o legalnosti i ustavnosti Suda i Tužilaštva BiH nije samo pokušaj oduzimanja nadležnosti ovim institucijama, nego i direktan udar na državu BiH. Ona upozorava da bi hapšenja mogla biti jedna od posljedica ukoliko se građani RS pozovu da ne poštuju sudske odluke.
Kreso u razgovoru za srbijansku „Politiku” osporava primjedbe na račun dosadašnjeg rada Suda BiH, priznaje da je neke od predmeta ratnih zločina, kao što je to „slučaj” Dobrovoljačka, trebalo brže rješavati, objašnjava zašto misli da je cijeli region zatočenik Tužilaštva za ratne zločine Srbije i negira tvrdnje da pravna praksa ne poznaje retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona koja se praktikuje u Sudu BiH.
Kakvo je Vaše mišljenje o organizovanju referenduma na kojem bi se građani RS trebalo da izjasne i o potrebi postojanja Suda i Tužilaštva BiH?
Ako se pozove stanovništvo RS da ne poštuje odluke ovog suda u tom slučaju moglo bi se dogoditi da, SIPA na primjer, uhapsi nekog po našem nalogu, ili nalogu Tužilaštva. Tada bi došlo do sukoba nadležnosti entitetskog i državnog pravosuđa, pogoršala bi se bezbjednosna situacija i nastala bi jedna opšta pometnja. Referendumom se ruši sudska vlast, jedan od temeljnih stubova na kojem počiva država, i to je, praktično, udar na državu.
Građani RS, kao i njeni političari, već dugo iskazuju nezadovoljstvo radom Suda BiH, smatraju da je pristrastan, neobjektivan i da sudi samo Srbima.
To su zlonamjerne tvrdnje i upućene su na pogrešnu adresu. Sud BiH postupa po optužnicama Tužilaštva i ne može da bira kome će suditi, niti vodi evidenciju koje nacionalnosti su lica koja se procesuiraju. Dakle, koliko optužnica – toliko suđenja. Ako neko već govori o pristrasnosti i neobjektivnosti bilo bi korektno da napomene i to da je zaključno sa 2010. godinom pred ovim sudom za krivična djela genocida procesuirano 10 lica od kojih je pet oslobođeno odgovornosti i svi su Srbi.
Da li Vi, možda, kad kažete koliko optužnica – toliko suđenja, želite da prebacite odgovornost na Tužilaštvo BiH?
Ne mogu ja odgovornost prebacivati na Tužilaštvo, oni imaju odgovor zašto i kako rade. Pretpostavljam da su pretrpani predmetima, da imaju problem nedostatka kadrova, ali u svakom slučaju mi ne možemo uticati na dinamiku njihovog rada.
Izjave iz Tužilaštva BiH da je „istraga u toku” ili radi se o „vrlo složenom i komplikovanom predmetu” postale su iritirajuće za javnost, posebno za porodice žrtava koje čekaju pravdu.
U potpunosti razumijem reakciju javnosti, kao i žrtve koje dugo čekaju zadovoljenje pravde. Ja ne želim ni pravdati, ni optuživati Tužilaštvo, ali smatram da je neke predmete, Dobrovoljačka na primjer, trebalo brže rješavati. Naglašavam da Sud BiH ne može birati predmete i kome će suditi. Što se tiče ratnih zločina, mi nemamo nikakvih zaostataka, nemamo predmeta na „čekanju”, svi su u radu.
Izjavili ste da je BiH odnosno cijeli region zatočenik Tužilaštva za ratne zločine Srbije? Na osnovu čega to zaključujete?
To je naprosto tako, jer su građani u cijelom regionu postali žrtve jednog sistema. Imamo situaciju da ljudi ne smiju putovati, jer mogu biti uhapšeni. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije i njegov šef Vladimir Vukčević ne postupaju iskreno ni u pregovorima, ni u potpisivanju sporazuma. Primjer jeste Sporazum o pružanju pomoći u krivičnim stvarima koji je BiH potpisala sa Srbijom.
Za taj sporazum kazali ste da je „teretan” za BiH. Šta to znači?
On nije riješio problem paralelnih istraga, a dokaz za to jesu slučajevi Purda i Divjak. To je sporazum u kojem su neprecizno formulisane odredbe koje se odnose na ustupanje predmeta kad su u pitanju paralelne istrage. Naznačeno je da će se kod ustupanja kaznenog gonjenja ceniti državljanstvo, prebivalište i gde se nalazi većina dokaza, ali reč ceniti nije obavezujućeg karaktera, i to je ono što je problem i što je gospodin Vukčević iskoristio. Malo je vjerovatno da će neki od osumnjičenih ili optuženih za ratne zločine iz Srbije pobeći u BiH, ali su zato mnogi iz BiH pobjegli u Srbiji i nedostupni su. U ovakvoj situaciji samo bi naše pravosuđe ustupalo kaznene progone za „pobjegulje” i zato smatram da je sporazum jednostrano teretan za BiH.
Jedan broj osuđenih za ratne zločine tužio je BiH Evropskom sudu za ljudska prava zato što im je kazna izrečena na osnovu Krivičnog zakona iz 2003. godine, a ne na osnovu Krivičnog zakona bivše SFRJ koji je važio u vreme kad su djela počinjena. Očekujete li reviziju presuda?
Ne bih ništa prejudicirala, sačekaćemo presudu. Međutim, potpuno netačna je tvrdnja da se pred Sudom BiH donose presude bez upuštanja u ocjenu o vremenskom važenju zakona, jer to je obavezan dio svake presude za ratne zločine. Netačna je i tvrdnja da je retroaktivna primjena Krivičnog zakona BiH iz 2003. godine neobjašnjiva u pravnoj praksi. Brojni su primjeri u zemljama Evrope u kojima se za djela počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata sudilo devedesetih godina po novim zakonima. Osim toga, Sud BiH od osnivanja drži se standarda i normi Međunarodnog humanitarnog prava i Evropske konvencije koje imaju prednost nad domaćim zakonodavstvom.
Zašto je Strategija za procesuiranje ratnih zločina već dvije godine mrtvo slovo na papiru?
Zato što nosioci strateških obaveza, a to su entitetski sudovi i tužilaštva, nisu ovom sudu dostavili podatke o ratnim zločinima koji su u njihovom posjedu. Mi nemamo mehanizme da ih prisilimo da to urade.
Je li politika ušla u Sud BiH i da li ima pritisaka?
Politika nije ušla u Sud BiH zbog činjenice da su naša veća multietničkog sastava. Što se tiče pritisaka ja nemam informaciju da ih ima, ali mogu da kažem da je jedino uskraćivanje budžeta naš najveći pritisak.
Predsednik RS Milorad Dodik izjavio je da je spreman da i nakon referenduma razgovara o Sudu i Tužilaštvu BiH. Da li biste pristali na razgovor?
Ja sam uvek za to da se razgovara. Kad je gospodin Dodik izabran za predsjednika ja sam mu čestitala i pozvala ga da poseti Sud BiH, ali nije se odazvao.
Politika
