Neki ljudi su doživjeli ovaj period kao prisilni godišnji odmor koji će im biti uskraćen čim se stanje normalizuje, stoga su vrijeme posvetili sebi. Koriste ga da pročitaju knjige, stripove koje imaju već neko vrijeme, preslušaju radio emisije i podcaste, pogledaju neke od preuzetih filmova koji čuče u raznoraznim folderima, privedu kraju obaveze koje već neko vrijeme odlažu. Neki drugi su odlučili posvetiti vrijeme edukativnim kursevima koje mogu pronaći na internetu. Nekima čak ni ove okolnosti nisu pogodne za takve aktivnosti, ne mogu natjerati na to ili objektivno nemaju uslove. No, kada je u pitanju javna komunikacija, uslov je isti za sve: morate biti online. Osim ako ste u Tel Avivu, gdje više od dvije hiljade ljudi iskazuje protest protiv pokušaja Benjamina Netanyahua i njegovog bivšeg rivala Bennya Gantza, poštujući socijalnu distancu.
Specifično je to što u ovim okolnostima internet nije ekstenzija nego jedini siguran i dostupan prostor za komuniciranje u široj društvenoj grupi – jedina javna sfera. U onom momentu kada nisu prisiljeni biti dio prizora konzumerističkog, potrošačkog društva gonjenog potrebom za nesmetanom reprodukcijom svakodnevice, tj. gužvama pred bankama, poštama, trgovinama i apotekama. Što je, ipak, mnogo neprijatnije nego dronske snimke pustog Milana na uskršnjem koncertu koji je Andrea Bocelli održao u praznoj katedrali Duomo di Milano. Ovaj prvi prizor je epohohalan, dok je ovaj drugi - uporede li se - epski.
S obzirom da čovjek ne može a da ne komunicira, ljudi na različite načina pokušavaju sačuvati utisak realnog vremena u javnom komuniciranju, tj. mogućnost razgovora u široj društvenoj grupi. Te okolnosti navele su korisnice i korisnike interneta da mrežu najšireg društvenog komuniciranja istraže i ispitaju ne samo kao sredstvo masovnog komuniciranja i kao medij javnog komuniciranja, nego kao tehniku i aparat opstanka mase, gomile. Drugim riječima, jedinu sponu pojedinca i društva u kojoj je dvosmjerna, simetrična komunikacija moguća i u kojoj je javno mnijenje vidljivo.
Trenutno, na kušnji su sadržaj i forma poruka koje dopiru do čovjeka, sam postupak refleksije, metod saznanja u kontekstu interesa, a prvenstveno fantomi čulnosti, osjetilnosti i osjeta. S tim pitanjem suočavaju se – svjesno ili podsvjesno – svi oni koji ovih dana virtuelno obilaze galerije, muzeje, izložbene prostore, gledaju online predstave, svi koji pokušavaju na bilo koji način sačuvati dio svog istinskog svijeta opstanka.
U takvim uslovima pokušava opstati javna komunikacija, na neki način. Barem u trenucima kada nekoliko hiljada ljudi, gledajući istovremeno snimak neke predstave, prenos nekog koncerta,ili nastupa, ima mogućnost da komunicira u realnom vremenu. Tu ulogu preuzele su na sebe obrazovn i institucije kulture koje djeluju u domenu javnog komuniciranja, poput pozorišta.
Berliner Ensemble, pozorište koje je osnovao Bertolt Brecht, na društvenim mrežama svakodnevno potiče diskusije na određeno pitanje. Između ostalih, postavljena su i ova pitanja: Da li biste ostatak života proveli sami po svojim vlastitim pravilima ili u grupi u kojoj svakodnevno treba donositi zajedničke odluke? Možete li na duže vrijeme zamisliti život u kome ste sami sebi dovoljni i kako bi on izgledao? Jeste li spremni pomoći lokalne produkcijske procese kroz takes? Koliko vam je zajednica potrebna i šta bi ona morala moći uraditi? Pod kojim uslovima ustajemo za druge i za zajedničke ciljeve? Šta očekujete od književnosti u ovom periodu?
Bitef teatar priredio je na svom YouTube kanalu digitalno izdanje filozofskog teatra. Pod sloganom “Smislimo svet iz početka umjetnici i umjetnice razgovaraju o izazovima s kojima se suočava umjetnost, pozorište, šira javnost, razmatrajući budućnost društvenih odnosa nakon pandemije. Neke web stranice nude pristup snimcima pozorišnih predstava iz cijelog svijeta, za nevelik iznos – poput digitaltheatre.com. U ovom govornom području, izuzeci su ona pozorišta koja snimke predstava ne nude besplatno online publici. Teatri su se mahom opredijelili za dvije prakse: ili premijerno emituju snimak koji će potom biti trajno dostupan na YouTube kanalu ili te snimke prikazuju uz reprize.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Zagrebačko kazalište mladih, Kazalište Kerempuh, Narodno pozorište u Beogradu, Beogradsko dramsko pozorište, Jugoslovensko dramsko pozorište, Bosansko narodno pozorište Zenica, Narodno pozorište Sarajevo, Kamerni teatar 55, Narodno pozorište Republike Srpske, neka su od pozorišta koja su objavila dio snimaka predstava koje su ranije bile na repertoaru, a i predstava koje su se donedavno izvodile. To je praksa i brojnih drugih pozorišta, poput Nacionalnog teatra u Londonu.
Od 15. aprila do 15. maja održava se Internacionalni online pozorišni festival. U njegovoj produkciji učestvuje 25 kolektiva – između ostalih: Reckless Sleepers, TR Warzsawa, Stanislavsky Electrotheatre, Schaubühne. Na inicijativu Gradskog pozorišta Podgorica održan je prvi regionalni internet festival teatra za djecu.Pojedina pozorišta su, umjesto emitovanja snimki predstava, izabrala radio drame. Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti, na primjer, odvijaju se na Radiju Crne Gore (16h, 23h), Radio Televiziji Herceg Novi (11h) i Studentskom radiju KRŠ (19h) svakog radnog dana do kraja aprila, emitovanjem radio drama iz regiona. Radio adaptacije dramskih tekstova, zbirki pripovjedaka i romana emituju i druge javne, nacionalne radio stanice u regionu, što je u većoj mjeri dostupno i na njihovim internet stranicama.
To su samo neki od načina na koji se može provesti slobodno vrijeme u preporučenoj samoizolaciji, tj. tokom višednevnih zabrana kretanja. Naravno, ni jedan od tih načina ne podrazumijeva potpuni doživljaj sadržaja, kao uostalom ni gledanje serija i filmova na ekranu kućnog računara, laptopa ili televizora. Pitanje je kada će to opet biti moguće, odnosno kada će se igra, zabava, razonoda i rekreacija vratiti u grad. Drugim riječima, pitanje je na koji način će oživjeti urbani javni prostor.
Kada se steknu uslovi mobilnosti, svako će za sebe odgovoriti na pitanje koji je prostor u kome će moći manjoj ili većoj grupi moći komunicirati javno, bez rizika od širenja zaraze. Odgovor na pitanje mogu li to biti koncertne dvorane, bioskopi, galerije, muzeji, izložbeni prostori, pozorišta, uopšte javni prostor - ne treba dati samo pojedinac, nego i vlast. Kako ćemo živjeti zajedno? – to je pitanje koje postavlja i ovogodišnje Venecijansko bijenale arhitekture, koje će se održati u periodu od 29. avgusta do 29. novembra 2020. godine.
Do tada, ostaju otvorena pitanja na koji način se javni prostor može učiniti sigurnim za nastavak redovnih životnih aktivnosti i kako poboljšati prevenciju širenja zaraze. Pojedinci i pojedinke već su učinili neke prve korake.
Uroš Marković i Isidora Kisin iz projektnog biroa DrugaDimenzija (Užice) razvila je sistem Magla Covid 19. Sistem dimenzija 40/60/250cm radi po principu mlaznica koje raspršuju dezinfekcionu tečnost, sprečavajući prenošenje virusa putem garderobe. Njegova cijena je oko 220 eura, bez poreza na dodatnu vrijednost.
Beogradska firma Composite Technology Team (CTT), tj. njeno odjeljenje “Lastavica” po uzoru na kontejner bolnicu u Vuhanu razvila je mobilnu jedinicu koju je moguće koristiti u svrhu terenske ambulante, dijagnostičkog centra i hirurških sala. Njihova modularna bolnica sklapa se od lakih čeličnih profila proizvedenih na CNC mašinama i ima, tvrde, veoma dobru protivpožarnu i seizmičku otpornost.
Fei Tang Precht, Chris Precht, Andreas Stadlmayer, arhitekti iz Studia Precht, predstavili su projekat Parc de la Distance. Park u obliku otiska prsta, inspirisan francuskim barokom i japanskim zen vrtovima je projekt kojim se nastoji urediti ispražnjeno zemljište u Veneciji i pogodan je – kažu arhitekti – za sve gradove.
Na kojii način će na ove izazove odgovoriti vlasti u bivšim jugoslovenskim republikama – to još uvijek nije poznato. Ipak, evidentno je da će u narednom periodu online prostor odnosno web 2.0 ostati dominantni mediji za zagovaranje civilnih, građanskih i umjetničkih inicijativa. U jednu ruku, to je test kojim se ispituju limiti demokratije, u drugu ruku je to test transparentnosti upravljanja javnim dobrima. Ako je moguća online nastava (ne samo u region), zašto ne bi bile moguće i online javne rasprave? Jedini uslov je – zaista – da ih vlasti odobre na svojim zvaničnim internet stranicama.
