Ukoliko vas šetnja navede prema banjalučkoj zelenoj oazi koja se nalazi u Kampusu određenim danima, zavisno od vremena, možete vidjeti malu djecu kako rade u maloj bašti. Naime, mališani se okupljaju u okviru projekta „Mali baštovani“ koji je zamislio i realizovao Petar Nikolić koji je zaposlen kao viši laborant na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, a na Institutu za genetičke resurse ima zvanje istraživač - viši saradnik. Iako je njegovo naučno interesovanje fokusirano na oblast istraživanja divljih pčela i njihovom upotrebom u poljoprivrednoj proizvodnji, mališanima je želio približiti ljepote baštovanstva i kontakt sa prirodom.
Projekat ''Mali baštovani'' zamišljen je tako da se djeci približe najosnovnije životne stvari: gajenje povrća i zdrava ishrana uz sve one prateće rezultate: drugarstvo, priroda, igra i slično.
Petar nam kaže da se ideja o ovom projektu javila slučajno, dok je posmatrao svoju djecu kako uživaju na selu kod bake u bašti i razmišljao sam kako da im to priuštim i u Banjaluci.
„Sama ideja i ne bi bila dovoljna da nije bilo kolega sa Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Banjaluci koji su mi pomogli da tu ideju razradim i uobličim. A za realizaciju je bila presudna i podrška rukovodstva Instituta za genetičke resurse na čelu sa dr Marinom Radun koja nam je ustupila prostor u botaničkoj bašti i tako omogućila da djeca u Banjaluci praktično u dvorištu imaju ovakav kutak“, rekao je za BUKU Nikolić.
On kaže da aktivnosti projekta za cilj imaju da nauče djecu kako se gaji voće, povrće, cvijeće i začinsko bilje.
„Kroz radionice, djeca će proći sve od sjetve i sadnje biljaka, preko zalijevanja, prihrane, do branja plodova. Najveći dio plodova djeca nose kući dok dio ostaje za dobijanje sjemena koje vraćamo u Banku gena Instituta za genetičke resurse čime i najmlađi polaznici postaju dio ekipe koja se brine o opstanku autohtonih sorti voća i povrća. Pored direktnog gajenja biljaka djeca uče i o interakcijama koje vladaju između biljaka, insekata i biljaka i slično. Jednostavno stiču utisak o kompleksnosti ekosistema kojeg su i sami dio s nadom da će kasnije bolje razumjeti da svi njihovi potezi u prirodi mogu da imaju neograničeno pozitivan ili neograničeno negativan efekat na veliki broj živih bića“, pojašnjava Nikolić.
Prema njegovim saznanjima ovo je prva i jedina školica ovog tipa i sa dozom nemira je iščekivao prvu radionicu, jer nije znao kako će se djeca ponašati u bašti i da li će im sve brzo dosaditi.
„Sad, nakon održanih desetak radionica mogu da kažem da djeca uživaju u bašti. Prema biljkama se odnose sa puno pažnje, a i prema glistama i bubamarama koje već prepoznaju kao korisne organizme. Prateći reakcije rekao bih da im se sve podjednako dopada, od sadnje i zalivanja pa do pravljenja klopki za puževe i hranilica za ptice. U bašti je posebna radost kada se, nakon radionice, dobijaju pokloni, a trenutno su ti pokloni u vidu luka i salate. Ubrzo se nadamo i jagodama, pa čekamo paradajz, papriku, suncokret i ostalo“, ističe Nikolić.
On kaže da naša djeca rastu okružena reklamama, privlačno upakovanim slatkišima i grickalicama i sasvim je razumljivo da umjesto paradajza biraju čips.
„Ako od najmlađeg uzrasta počnu da stvaraju uspomene iz bašte, upoznaju se sa načinom gajenja povrća i voća, prateći njihov rast i pružajući svu potrebnu pažnju biljkama dok ne dočekaju njihove plodove onda će i ta zdrava hrana da im bude privlačna ili još privlačnija jer je doživljavaju kao svoju, prepoznaće da je iz njihove bašte i svaki ručak će biti povod za poneku priču i uspomenu iz bašte“, kaže naš sagovornik i dodaje da za sreću djeci ne treba mnogo i čini mu se da najviše vole da se igraju sa kamenjem, drvetom, zemljom, vodom...
„Preporučujem roditeljima da djeci priušte ono u čemu su oni najviše uživali: boravak u šumi, bašti, što više barica i blata, penjanja na drveće. Banjaluka važi za zeleni grad i treba to da koriste. Ovaj koncept bašte može da se prepiše u svaki grad, ne zahtjeva mnogo prostora ni sredstava, a pozitivni efekti su brojni“, kaže Nikolić.
Početni plan je bio da u sezoni 2021. održe po dvije radionice sedmično za 15 polaznika starosti 3-7 godina, međutim, već u prvih mjesec dana rada, dodatnih 60 polaznika je prijavljeno, a starosne granice su potpuno izbacili.
„Svi su dobrodošli, a mi ćemo iznaći načina da svi polaznici dobiju priliku da budu dio male bašte. Već dobijamo upite i od vrtića koji su zainteresovani za posjetu maloj bašti pa ćemo uskoro, pored redovnih polaznika, imati i veći broj gostiju“, kaže Nikolić i dodaje da sve što je do sad izgrađeno, odnosno sve projektne aktivnosti su finansirane od strane Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini, s tim da je budžet bio predviđen za 15 polaznika.
„Danas, sa 75 polaznika, a i taj broj se iz dana u dan povećava, kapacitete moramo da proširujemo. Iskoristićemo svaki slobodan kutak male bašte da posadimo što više i što raznovrsnijih biljaka. Nadam se da će javnost da prepozna značaj i potencijal ove priče kako bismo ovakve aktivnosti sprovodili i u budućnosti, nadograđivali i kopirali u svaki grad u BiH“, ističe Nikolić.
Željka Perišić Ninković, majka dječaka od četiri godine iz Banjaluke rekla je da je sretna što postoje Mali baštovani u našem gradu, jer je to mjesto gdje djeca mogu da provode vrijeme u bašti, a ujedno i da uče o biljkama, alatu za obrađivanje zemlje, sjemenu i raznim drugim stvarima.
„Na neki način ovo im je kao prirodno igralište. Oni se prije svega druže, ali im je ujedno i sve što vide u bašti jako interesantno. Rade sve prilagođeno njihovom uzrastu, od kopanja, okopavanja, zalijevanja, do sadnje i ubacivanja sjemena u zemlju“, rekla je za BUKU Željka.
KAMPUS
Petar Nikolić kaže da je banjalučki kampus ili Univerzitetski grad, kako god ga zvali vjerovatno najljepši urbani zeleni kutak naše zemlje.
„Institut za genetičke resurse uprkos manjku radne snage i mehanizacije uspjeva da održava kampus i botaničku baštu unutar njega, ali i da je nadograđuje i uljepšava iz godine u godinu. Nadam se da će Banjalučani u budućnosti biti svjesniji šta njihov grad posjeduje. S obzirom da u botaničkoj bašti uvijek ima posla pokušaćemo da uspostavimo redovne aktivnosti u koje ćemo da uključujemo i volontere-entuzijaste u poslove košenja trave, čišćenja kamenjara, sadnje i slično i da na taj način promovišemo botaničku baštu ali i da građani Banjaluke prihvate baštu kao svoje vlasništvo i da se prema njoj odnose domaćinski“, kaže Nikolić.
