U „Banjalučkoj gradskoj bašti“, koja se nalazi u naselju Rakovačke bare, biljke su već narasle, a mnogi su ubrali i svoje prve plodove. U više od 50 parcela, Banjalučani svakodnevno dolaze da bi na ekološki način uzgajali povrće. Jedno popodne proveli smo sa pokretačima Gradske bašte i onima koji su se priključili ovoj pozitivnoj ekološkoj priči. Oni su nam rekli nešto više o cijeloj zamisli, koja se sad već uspješno realizuje.
Goran Pivašević, koordinator “Banjalučke gradske bašte", rekao je da je projekat „Banjalučka gradska bašta“ pokrenut od strane Udruženja građana „Gradske bašte“, a njegov glavni cilj je taj da se društvenoj zajednici ponudi projekat koji će direktno raditi na zbližavanju građana, gdje bi se na neiskorišćenim zelenim površinama formirali novi sadržaji i nove vrijednosti.
„Ovo je prvi projekat ovog tipa u Bosni i Hercegovini, a po svojoj formi je jedinstven u regionu. Jedinstvenost se ogleda u tome da se kroz ovaj projekat korisnicima nudi mogućnost da u svome gradu imaju mjesto na kojem će kroz stručnu podršku mentora formirati svoju baštu i ući u zanimljiv svijet baštovanstva. Takođe, kroz 12 radionica steći će osnovne vještine i znanja koja su im potrebna kako bi u budućnosti bili nezavisni u proizvodnji hrane za svoje lične potrebe. Pored toga 'Banjalučka gradska bašta' je mjesto na kojem će se spojiti različiti profili ljudi – različitih godina, obrazovanja, zvanja i karaktera. Za svakog od njih to će biti mjesto u kojem će steći nove prijatelje i razviti nova iskustva“, rekao je Pivašević za BUKU.
Pivašević se prisjeća samih početaka ovog projekta i kaže da je u tom trenutku prvo bilo neophodno da nađu zemlju na kojoj bi bila oformljena jedna takva baštovanska zajednica.
Milka Tamamović, Goran Pivašević i Biljana Banović
„Mi smo u startu htjeli da ovaj projekat odmah bude postavljen na višem nivou i da u njega uključimo Gradsku upravu koja bi nam ustupila gradsku zemlju na korišćenje. Grad je prihvatio našu ponudu i od njih smo u Rakovačkim barama za sada dobili 5 dunuma (5000 m²) zemljišta na korišćenje, na kojem smo formirali 56 parcela. Danas na svakoj toj parceli prosječno imamo uključenu po jednu porodicu, tako da ukupan broj direktnih korisnika 'Banjalučke gradske bašte' broji od 100 do 150 ljudi“, ističe Pivašević i naglašava da je jedan od ciljeva bio da ovaj projekat u finansijskom smislu bude samoodrživ.
„Sve finansijske potrebe riješili smo isključivo od novca koji smo dobili iz članarina 'Banjalučke gradske bašte'. Imali smo dosta problema oko pripreme prostora i zemljišta, koje nikada nije bilo obrađivano i koje je bilo neophodno kultivisati. To kultivisanje se i danas radi, jer je to proces koji traje. Mi se jednostavno direktno upoznajemo sa kvalitetom tog zemljišta kojeg dalje kultivišemo za naše potrebe. Pored toga, da bi ovaj projekat funkcionisao, potrebno je bilo uvesti i vodu za potrebe navodnjavanja. U finansijskom smislu, napravili smo svojevrsni poduhvat jer smo uspješno započeli projekat, a da ni jedan fening nismo uzeli iz bilo kojeg budžeta institucija, niti bilo kojeg sponzorstva. To nam garantuje da će ovaj projekat uvijek funkcionisati, a da će se prilivom dodatnih finansija steći uslovi za unapređenje i poboljšavanje uslova u 'Banjalučkoj gradskoj bašti'. Sve ovo smo uspjeli jer smo u svojoj maloj baštovanskoj zajednici okupili izuzetne ljude, koji imaju želju, volju i razumijevanje da svaki problem koji nastane riješimo i na takav način stvorimo nove vrijednosti“, priča nam Pivašević.
U gradskoj bašti promoviše se proizvodnja po principu bio uzgoja u skladu sa prirodom, a Biljana Banović, mentorka „Banjalučke gradske bašte“, priča nam da je bio uzgoj nastao kao posljedica velike zabrinutosti za resurse naše planete, koji su ugroženi i već sada ograničeni.
„Priroda je divna i u stanju je da revitalizuje resurse nakon naših pogrešnih postupanja, ali i to je ograničenog kapaciteta. Mi kroz bio uzgoj postavljamo jasna pitanja o našim ciljevima, nasleđu i duhovnom naporu da pristanemo na naš put promene. Bio uzgoj i sklad s prirodom u svom nazivu sadrže ono biološko, što podrazumeva da mi sve resurse prirode prepoznajemo i koristimo za uzgoj biljaka, dok sklad s prirodom znači da sve ono što preuzimamo na tom kultivisanom delu prirode - našoj bašti, voćnjaku, imanju u celini - ima za cilj ostvarivanje harmonije predatorskog lanca, odnosno podizanje sistema koji sam sebe održava. Mi u tom delu prirode koji kultivišemo negujemo ideju zajedništva: mi nismo gospodari biljkama i životinjama, već smo s njima braća. Svaki bio baštovan je potpuno svestan naše celovite povezanost u lancu ishrane, u kome mi doslovno zavisimo od mikroorganizama, jer od njih zavise jedini proizvođači u lancu ishrane, biljke. Ta svest o besmislenoj antropocentričnosti je ono što svakog bio baštovana stimuliše u svom duhovnom rastu, jer bio uzgoj to zapravo i jeste – celovit duhovni rast“, kaže za BUKU Biljana Banović i dodaje da su danas planeti potrebni dosljedni pomagači.
„Nije dovoljno samo ekološko postupanje, nije dovoljno da umesto veštačkih đubriva koristite koprivu, a umesto otrova puževe lovite mamcima. To je važno, ali nedovoljno da spasi planetu. Danas je potrebno da se uzdignemo mnogo lestvica iznad samog ekološkog postupanja i da uvedemo i biološke metode koje nas vode do revitalizacije tla i ostvarivanja samog predatorskog lanca, u okviru kojeg se bolesti drže pod kontrolom. Mi smo svesni da je samo živo tlo i plodno. Na radionicama učimo upravo o tom životu u tlu koji je jedini mehanizam ishrane biljaka organskim putem. Tu su mikroorganizmi i krupniji organizmi koji simbiotskim odnosima, međusobno i sa korenom, hrane biljku. Ukoliko ova bića ne održimo u životu, naše tlo, a samim tim i proizvodnja, zavise od hemijske industrije i mi postajemo trajno zavisni od nje. Zato na našim radionicama učimo o biološkim metodama nege tla jer sve što preduzimamo u našoj bašti je zapravo revitalizacija tla. To radimo kroz nekoliko bioloških metoda: kompostiranje, malčiranje, organska prihrana biljnim tekućim đubrivima, prepoznavanje saradnika u biljkama i životinjama oko nas i mešovita sadnja“, pojašnjava Biljana.
Ona kaže da su na radionicama uspjeli da savladaju mješovitu sadnju kao jedan od osnovnih metoda njege tla i prevencije bolesti i da su učesnici stekli nove spoznaje koje su im promijenile percepciju same prirode. Postali su svjesni da je u prirodi sve što im je potrebno, da je potrebno da uče kako bi prepoznali resurse koje će upotrebiti za uzgoj vlastite hrane.
„Naši učesnici na projektu su ujedno i emiteri ove jasne ekološke i biološke ideje i metode jer o tome prenose svoja iskustva okolini, menjajući njihovu svest i sami postajući mentori u sopstvenom okruženju. Banjalučka gradska bašta je trenutno školski primer bio uzgoja i mesto gde učimo da je čovek deo prirode. Prvo moramo da volimo samog čoveka da bi ga ljubavlju vratili prirodi. Zakone prirode nije doneo čovek i na nama je samo da ih ispoštujemo. Zato bio uzgoj, kao naš atavizam, kao usnulost koja zahteva buđenje, nije zahtevan ni u jednoj sferi rada osim u sferi strpljenja. Moramo strpljivo da posmatramo prirodu, da učimo od nje i da nam u prvim sezonama, dok još nije uspostavljena kontrola predatorskog lanca, naši gubici budu lekcije, jer nas vodi jasan cilj koji podrazumeva doslednost u postupanju“, ističe Biljana.
Milka Tamamović, mentorka „Banjalučke gradske bašte“, kaže nam da u današnje vrijeme čovjek jede ono što mu je marketinški dobro predstavljeno i lijepo upakovano, a još ako je na akciji ili je cijena niska, onda je to "pun pogodak".
„Naš organizam akumulira štetne materije koje blokiraju odbrambeni mehanizam, imuni sistem postaje nemoćan i gubi kontrolu, organizam postaje žrtva bolesti. Teško je tada pomoći iako je čovjek tad spreman sve da radi da nađe izlaz i prolazi putevima pakla sa neizvjesnim krajnjim ishodom. Da bi bio toga pošteđen čovjek mora da razmišlja na vrijeme dok je još u dobroj kondiciji i zdrav. Svaki pojedinac mora da razmisli o svojoj prehrani, da pita i istražuje odakle stiže hrana koju kupuje, gdje i kako je gajena, čime je tretirana od sjemena do njihove trpeze. To je vrlo naporno, ali jedini ispravan način“, kaže za BUKU Milka Tamamović.
Ona ističe da naši ljudi moraju shvatiti šta je to zdrava hrana, da razumiju pojmove konvencionalno, organski, ekološki i bio uzgojeno, da znaju kakva je razlika u tim pojmovima.
„Čovjek mora da nauči da prepozna i da shvati da 'domaće' ne znači i 100% ispravno, da to govori samo o mjestu proizvodnje, ali da nije garancija kvaliteta i ispravnosti hrane. Kad sve to savlada, mora da traži i zahtijeva najbolje za sebe i za svoje dijete, kako u kući, tako i u vrtiću, školi, bolnici. Kad sve ovo bude jasno i primijenjeno, stvoriće se balans potražnje i ponude, čovjek neće moći biti lako prevaren i cijeli lanac će se uklopiti u skladu sa potrebama. Kupac traži najbolje, prodavac će mu morati to nabaviti, a proizvođač će se truditi da to na najbolji način proizvede u skladu sa traženim standardom“, kaže naša sagovornica.
Na pitanje koje se sve biljke uzgajaju u ovoj bašti, Biljana Banović nam kaže da su im njihove biljke ujedno i najveći pomagači u analizi samog tla.
„Kao indikatori tla su nam od najveće koristi divlje biljke, ali onda kada odradimo kultivisanje tla, tu ulogu preuzimaju uzgojene biljke. Tlo, s kojim smo se susreli u bašti, je za nas nepoznanica i tek u ovoj sezoni, posmatranjem rasta biljaka, mi se međusobno upoznajemo. U bašti se uzgajaju sve vrste povrća i poneko voće. U ovoj fazi vegetacije neke od vrsta nam jasno govore o promeni strukture tla na nekim lokacijama i o neophodnosti da mi lično u narednoj sezoni obratimo pažnju na raspored biljaka i pojačamo mere bioloških metoda. Na jednom od predavanja smo pričali o tome kako se uspostavlja odnos između čoveka i ledine koja je obrađena prvi put, kako se mi energetski postavljamo prema živom svetu čija smo gnezda razrušili i koliko je važno da nas rukovode jasni ciljevi bio uzgoja. Te prve sezone su čudesne, jer su i faze najboljeg učenja o tlu, biljkama i nama. Trenutno je u bašti počela berba krastavaca, tikvica, luka, salate i blitve, a uskoro očekujemo i berbu mahunarki i paprika. Ono što je jedino važno su usklici zadovoljstva kada naši članovi ugledaju svoje prve plodove i postaju svesni da su praktično ostvareni, da su naučili i da je uzgoj vlastite hrane lak i neophodan. Već sada imamo značajan procenat ljudi koji će nakon našeg edukativnog poligona da zasnuju bašte na svojim imanjima na selu, pri čemu sama Banjalučka gradska bašta daje veliki doprinos ruralnom razvoju. To i jeste jedan od ciljeva projekta“, pojašnjava ona.
Milka Tamamović godinama u okolini Banjaluke uzgaja stare, ali i egzotične kulture, pa je sa tim uzgojem nastavila i u gradskoj bašti.
„Bašte su pune strarih naslednih sorti svih povrtnih kultura. Najveći dio sjemena tih sorti smo im Biljana Banović i ja iz svojih kolekcija izdvojile. Krajem ljeta će sve to biti vidljivo. Biće veselo kada baštovani budu brali svoje plodove različitih sorti paradajza, svih mogućih boja i oblika, žutih, zelenih, crnih, šarenih, krupnih, sitnih, srcastih, jajastih, okruglih, takvih paprika, čilija, tikvica, kukuruza, krastavaca, mahunarki, lubenica, dinja, kupusarica, cvijeća. Većina baštovana prvi put gaji povrće za svoje potrebe i prvi put će se susresti sa gajenjem za naše prostore nove egzotične biljke fizalis, tomatillo, kivano, batat, lufa, tikva, kikiriki, čičoka... Mnogi od njih prvi put gaje te biljke, a da nikad plod uživo nisu ni vidjeli. Biće to zanimljivi susreti i komentari“, rekla nam je Milka.
Biljana Krndija, članica i korisnica „Banjalučke gradske bašte“, priča nam da je za rad u gradskoj bašti potrebno dosta vremena i mnogo truda, naročito ove godine, jer su oni pioniri projekta.
Foto: Čišćenje terena
„Zemlja je prvi puta sada obrađivana i trebalo je dosta zasukati rukave. A sezona ovakva kakva je, sa 45 dana neprestane kiše, sve je još više začinila. Sastalo se pripremanje zemljišta sa sađenjem inače ranoproljetnih kultura, kao što su mrkva, peršun, i skoro pa ljetnim kulturama poput paradajza. Ali sve se stiglo. Sljedeće godine se nadamo mnogo lakšem poslu“, rekla je za BUKU Biljana.
Ona kaže da se u ovu priču sama upustila, pa je potrebno da se dosta sama angažuje.
„Sedmično sam u bašti preko 10 sati. A u početku, dok sam pripremala zemlju i sve posadila, bilo je i više od 15 sati sedmično. S tim da se sada manje radi i možemo se i družiti. Meni je bašta mjesto fizičkog umora, ali psihičkog odmora. Krenula sam prvenstveno sa idejom i ciljem uzgoja zdravog povrća za svoju porodicu. Sada, pored tog cilja, proizašlo je puno više ciljeva i dobrobiti. Kao što sam već rekla, ovdje se psihički odmaram, povezanost sa zemljom i biljkama ima terapeutsko djelovanje, druženje i pomaganje ljudima iz baštenske zajednice i naravno radost pri svakom novom plodu su samo neke od dobrih stvari ovdje u bašti. Bašta je postala mjesto duhovnog rasta, druženja, upoznavanja, sticanja novih, velikih znanja i povratka prirodi“, kaže Biljana.
Na kraju našeg susreta, Goran Pivašević nam kaže da možemo primijetiti da projekat bašte nije samo baštovanstvo.
„Baštovanstvo je konkretno tematika ovog projekta, a da bi svaki projekat uspio, pored tematike moraju se ubaciti i međuljudski odnosi. Zato kroz ovaj projekat radimo i na izgradnji kvalitetnih odnosa među ljudima koji su sada aktivni u ovom projektu. Taj odnos se ogleda u njihovim međusobnim odnosima, a i njihov odnos prema tom prostoru u kojem stvaraju svoje bašte. Gledajući van ovog projekta, potrebno je raditi sa građanima i uticati na to da im se pokaže na koji način oni lično mogu raditi na razvijanju svog okruženja, kako da 'izađu' iz svojih privatnih prostora i zajedno sa drugim građanima 'uđu' u javni prostor i učine ga kvalitetnijim“, rekao nam je na kraju našeg susreta u bašti Goran Pivašević.
