Priča o otrovnom piralenu je ponovo aktuelizovana prošle sedmice kada je na konferenciji za novinare Tatjana Nišić, kooridinatorica ekološke inspekcije, saopštila da u Banjaluci imamo ekološku katastrofu. Kako je rekla, najnovije istraživanje je pokazalo da su dozvoljene količine piralena 0,2 miligrama u suhom tlu, a da su na pojedinim dijelovima zemljišta u Banjaluci pronađeno vrijednosti od 2.800 miligrama!
Međutim o priralenu, kancerogenom ulju koje izaziva genetske mutacije, koji je prirodno neuništiv i hemijski i fizički nerazloživ, se već godinama govori i zna u užim krugovima. Ali je ova priča zataškavana.
I nije prisutan samo u Banjaluci već i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, ali i regiona.
Pokazao je to i izvještaj, rađen u periodu od od 2002. do 2004. godine, u kom, između ostalog, stoji da su najveće količine piralena (PCB-a) u zemljištu, u našoj zemlji, pronađene na lokacijama u okolini Tuzle (96 178 000 ng/g) i Tešnja 178 954 000 ng/g, dok je kao treća lokacija po zagađenosti zemljišta označena Banjaluka, sa pozamašnim količinama piralena od 400 000 ng/g.
Napomenimo i da je Banjaluka u istraživanju uzeta kao pilot projekat, zbog sumnje na prisustvo većih količina piralena.
Glavni cilj istraživanja rađenog u sklopu projekta "Procjena odabranih perzistentnih organskih zagađivača u atmosferi i vodenim ekosistemima od otpadnih materijala nastalih usljed rata u bivšoj Jugoslaviji" (Assessment of the selected POPs (PCBs, PCDDs/Fs, OCPs) in the atmosphere and water ecosystems from the waste materials generated by warfare in former Yugoslavia) finansiranog od strane Evropske komisije (European Commission – Fifth Framework Programme), bio je da se identifikuju kritične tačake (hot spots), da se urade laboratorijske i terenske studije biotransformacije piralena (PCB-a), te da se daju sugestije za remedijaciju zagađenih zemljišta.
Istraživanje je potvrdilo i početnu premisu – da je tokom prošlog rata, spaljivanjem ili oštećenjem industrijskih i vojnih ciljeva u zemljama bivše Republike Jugoslavije, došlo do oslobađanja velikih količina različitih perzistentnih organskih zagađivača (POPs). Postoje dokazi da su značajne količine polihlorovanih bifenila (PCB), raznih usporivača plamena i eksplozivi, pored ostalih supstanci, ispuštene u okolinu.
Posebna pažnja posvećena je prikupljanju podataka o mogućim izlijevanjima PCB-a u životnu sredinu u zemljama bivše Jugoslavije, posebno u ranjivim krškim područjima u BiH, gdje su oštećeni ili uništeni vojni komunikacijski releji i sva ostala mjesta gdje su električni transformatori i stanice i kondenzatorske baterije oštećene ili uništene.
Oko 500 transformatorskih stanica i kondenzatora u Bosni i Hercegovini, uglavnom unutar Federacije, oštećeno je ili uništeno tokom rata, 1992–1995.
Istraživanja su pokazala da su visoke koncentracije piralena (PCB-a) pronađene na sljedećim lokacijama:
1. Zadar – 1991. uništena kondenzatorska baterija, sadržaj baterije se izlio u okolinu i zagadio zemljište i sediment morske obale kod naselja Jazina
2. Rijeka Dubrovačka – u toku rata teško oštećena transformatorska stanica u Komolcu, analize pokazale niske koncentracije PCB, ali prema tvrdnjama stanovništa da se metalni otpad iz stanice uzimao i nosio u Sustjepan i daljim analizama sedimenta, utvrđene su visoke koncentracije PCB
3. Zapadna Slavonija – uz utvrđene izrazito visoke koncentracije PCB u uzorcima zemljišta, od 442 000 to 1 784 000 ng/g predloženo je da se na ovo područje posebno obrati pažnja i izvrše detaljnija istraživanja
4. Tuzla i Tešanj– izrazito visoke koncentracije PCB su utvrđene u uzorcima zemljišta sa ova dva područja usljed oštećenih transformatrorskih stanica. Tuzla 96 178 000 ng/g i Tešanj 178 954 000 ng/g a s obzirom na karaketr zemljišta aluvijalnog tipa, u izvještaju se govori o mogućnosti zagađenja rijeke Usore. Takođe postoji veliki broj bunara u okolini Tešnja koji mogu biti ugroženi
5. Banja Luka – Istraživanja su provedena samo na uzorcima zemljišta u vidu pilot projekta zbog sumnje da se radi o žarišnoj lokaciji. Izrazito visoki nivoi PCB-a uzoraka zemljišta na nekoliko lokacija (ne navodi se kojih) u Banja Luci su iznosili do 400 000 ng/g
6. Željava (Bihać) – u bivšem vojnom tunelu su u uzorcima zemljišta pronađene količine od 164 000 i 106 000 ng/g što ukazuje na to da se ulje sa PCB izlilo unutar tunela odnosno da do zagađenja nije došlo iz vana. Postoji mogućnost da zagađenje dođe podzemnim vodama karstnog područja do izvora oko Bihaća i do rijeke Une stoga je predloženo da se posebna pažnja posveti i ovom području i urade se detaljnija istraživanja.
7. Kragujevac – na lokaciji fabrike auta Zastava uz kontaminaciju PCB-a zemljišta utvrđeno je i najveće aerozagađenje ovim polutantnom od svih ispitivanih lokacija.
Na nekoliko lokacija u Bosni i Hercegovini, određeni su izuzetno visoki nivoi 7 ključnih PCB-a u sedimentima rijeka: Miljacka 929 ng/g i rijeka Zujevina 2691 ng/g na području Sarajeva; ribnjak Klokot 2 kod Bihaća 361 ng/g; u rijekama Tuzle: Gostilja (Han Nevrenča) 377 ng/g i Spreča (Puračić) 483 ng/g. Analiza 6 jedinki riba iz ribnjaka Klokot 2 nije pokazala povećan sadržaj PCB u mišićnom tkivu.
Pored ovih mjernih profila, istraživanja su vršena i na drugim lokacijama što se može detaljno pogledati u Aneksu 2 (Work Packages, 2nd Annual report).
I na kraju ponovimo da je piralen bukvalno prirodno neuništiv i hemijski i fizički nerazloživ. Uništava se jedino veštački pri žarenju u specijalnim pećima na temperaturama iznad 1.700 stepeni, ali tada kao uzgredan proizvod do konačnog uništenja se oslobađa fozgen i difozgen koji spadaju u grupu najstrašnijih bojnih otrova.
Riječ je o tečnosti koja dospjevši, npr, u zemlju, ostavlja neotklonjive posljedice. Slično je, naravno, ukoliko bi piralen dospio i u vodu i vazduh.