Trebinjac Đorđe Vučinić ima samo 21 godinu, a do kraja sedmice će sjesti u Skupštinu grada Trebinja, kada će postati najmlađi odbornik u istoriji tog grada. Svojim sugrađanima je odavno poznat zbog svog aktivizma, a pisao je i poeziju, zbog koje su mu nagrade uručivali oni koje danas vidi kao glavne krivce za sve loše poteze vlasti u gradu na Trebišnjici. Ima svoj blog pa ga možemo predstaviti i kao građanina novinara. Na listi Nebojše Vukanovića „Za pravdu i red“ osvojio je 530 glasova, što je više čak i od političkih veterana poput Slavka Vučurevića nekadašnjeg gradonačelnika. On je pravo političko osvježenje i dokaz da građani traže nadu u novim, neukaljanim licima koja obećavaju. On u razgovoru za BUKU obećeva da nikada neće podržati SNSD, kao što su to uradili politički poltroni nakon godina kritikovanja Milorada Dodika.
Cijeli razgovor poslušajte kao BUKA PODCAST:
BUKA: Uskoro je prva sjednica novog saziva. Šta je ono na čemu ćeš insistirati i koji su tvoji prvi potezi?
Nestrpljivo čekajući sjednicu Skupštine, mogu da kažem da ću i ja i svi odbornici liste „Za pravdu i red“ Nebojše Vukanovića insistirati na tome da se stane u kraj kriminalu. Taj kriminal se, nažalost, dešava od rata i nije bilo sjajno u mandatu nijednog gradonačelnika, ali ono što radi SNSD na čelu sa Mirkom Ćurićem, ili da se ne lažemo Lukom Petrovićem, to je prešlo sve mjere. Probaćemo tome stati u kraj, ako ništa, biće javni pritisci, mi nemamo skupštinsku većinu, djelovaćemo kao opozicija. Mislim da će se u Trebinju pojaviti prava opozicija koja će da reaguje na sve probleme.
BUKA: Drugi ste politički subjekt u budućem sazivu Skupštine po broju mandata, hoćete li sarađivati sa opozicijom?
Mi jesmo druga stranka po jačini. Prije izbora nismo potpisali koaliciju ni sa SDS-om, ni sa PDP-HNP, ali sigurno da ćemo sarađivati sa njima u opozicionom djelovanju. Ono što je ključno je da se konačno probudi opozicija. Ruku na srce, jedini je Saša Borjan pokazao opozicionu snagu u lokalnom parlamentu u protekle četiri godine. Moramo mnogo jače i ozbiljnije da djelujemo.
BUKA: Šta to ne valja u radu SNSD-a u Trebinju?
Ono što SNSD dobro radi, vjerujte mi, mali je spisak. Šta god da su uradili, a da je naoko lijepo, svako predizborno asfaltiranje, oni su se ugradili u taj projekat. Trećina novca ide na projekat, a 2/3 novca ide u džepove Luke Petrovića i saradnika. Trudićemo se da javnost informišemo o svakom njihovom koraku. Moraće dosta opreznije sve to da rade. Ne mogu reći da ćemo zaustaviti sav taj kriminal, oni imaju potpunu vlast. Ne možemo da reagujemo na sve, ali ovo je dobra uvertira da se za dvije godine promijeni vlast. Kad policija i sudstvo budu radili svoj posao, onda možemo da pričamo o konkretnim potezima.
BUKA: Imaš tek 21 godinu, otkud želja da uđeš u politiku?
Iskreno, nisam ni sanjao da ću se naći u skupštinskim klupama ovako mlad. Imao sam želju da se politikom bavim u budućnosti kad budem ostvarena ličnost, trenutno sam student treće godine Pravnog fakulteta u Novom Sadu i u dobrim sam odnosima i prije svega, prijateljskim odnosima s Nebojšom Vukanovićem. Samo zbog njega i opšte stvari sam se uključio u politiku. Nikada nisam bio član nijedne stranke, niti bih, niti je ideja da Pokret za pravdu i red postane stranka, ali kad vidite borbu i šta sve proživljava Nebojša Vukanović, sramota je ne uključiti se u sve ovo. Dobio sam ponudu da budem na listi i zahvalan sam na tome. Nadam se da ću opravdati očekivanja birača. Sramota me je tražiti glas, nedajbože kupiti, a imao sam 530 glasova.
BUKA: Možeš li za sebe reći da si hercegovački Stanivuković, s obzirom na način vašeg javnog komuniciranja? I on je poprilično mlad postao gradonačelnik, a krenuo je iz lokalnog parlamenta.
Draško Stanivuković je krenuo sa 23 godine s aktivnim političkim životom iako je prije prvog ulaska u Skupštinu krenuo u političku borbu. Draška podržavam, poznajem i cijenim, ali ne možemo se porediti. Draško ima cijeli tim iza sebe, ja nemam. Draško ima veće ambicije, ja nemam, možda ću imati.
BUKA: Šta misliš o odnosu Milorada Dodika i Rodoljuba Draškovića? Od velikih prijatelja do neprijatelja.
Iskreno, čitava priča oko Rodoljuba Draškovića i njegove politike je mutna. Ja to pričam kao neko ko je bio u zajedničkoj borbi sa tim Rodoljubom. Zajedno smo podržali gradonačelničkog kandidata. Pitanje je zašto Rodoljub Drašković u Udruženju građana i privrednika drži Luku Petrovića na čelu. Zašto nikada tokom svog disidentskog rada prema Dodiku nije spomenuo Petrovića? Nešto tu smrdi. U privrednom smislu, hvala mu što zapošljava stotine Trebinjaca, ali mislim da nikada nije trebalo da se bavi politikom. Što se tiče njegovih ljudi sa liste, dosta ih poznajem i tamo ima časnih ljudi. Njih mi je najžalije.
BUKA: Često se političke partije nazivaju, pa i vaš pokret, alternativama vlasti. Ipak, vi ste alternativa kada se govori o skupštinskoj većini. Možete li vi postati ideološka alternativa SNSD-u i SDS-u ili želite nastaviti isti kurs?
Iskreno, ideologije možemo reći da nema. Partije se više ne dijele na partije ljevice i partije desnice. Sada se partije dijele na one koje zanima lični interes i one koje zanimaju građani.
BUKA: Gdje biste sebe svrstali?
Naš pokret je pokret centra. Mi smo za saradnju sa svima koji žele promjene i dobro narodu. U ratnim zbivanjima stradao je i srpski i bošnjački i hrvatski narod. Nisam ni bio rođen u ratu, pa ne mogu da pričam o nekim stvarima. Oni manipulišu narodom putem izražene desnice, koja to zapravo nije, jer svaki potez je za lični džep, a ne za nacionalni interes.
BUKA: Možemo li uopšte očekivati u Trebinju da se pojavi neka građanska stranka, da li bi ti bio u jednom takvom pokretu ili možete li se vi transformisati i biti stranka svih građana, a ne samo Srba?
Mi nikada nismo imali nacionalističke ispade. Mi smo čak branili pripadnike manjine, Nebojša Vukanović je branio hodžu kada je napadnut u Trebinju. Čojstvo, prije svega. Ne treba da se šiljimo nad manjinom, baš kao što ne damo Srbe u Sarajevu, ni u bilo kojem drugom gradu. Tako treba da na svom primjeru pokažemo i branimo one koji nisu Srbi. Mi nikada vjerovatno nećemo napraviti stranku, mi smo građanski pokret i nepredvidljivi, a da napravimo stranku vjerovatno bi služba ubacila neke ljude da nas diskredituju kao što su pokušali sada kada su u Šipovu pokušali ubaciti neke ljude. Najveća boljka Milorada Dodika je što smo nepredvidljivi i što nas pokreće želja.
BUKA: Koliko ste sigurni u toj želji o kojoj govoriš? Građani BiH su često imali povjerenje u opozicione stranke koje su ih izdale, vidjeli smo to na primjeru NDP-a i Dragana Čavića koji je bio najveći kritičar Milorada Dodika i onda ga izabrao za partnera u vlasti, da li biste ikada otišli sa SNSD-om?
Nema tih para za koje bih ja glasao, a kamoli otišao sa SNSD-om. Puno ljudi je otišlo s SNSD-om i to su kukolji opozicije i svake izbore je sve teže. I narod misli da smo svi isti.
