Prema najnovijim podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, u Republici Srpskoj danas je zabilježeno novih 25 slučajeva zaraženih korona virusom, od čega je 20 u Banjaluci. Broj inficiranih osoba u Banjaluci tako se popeo na 156, od ukupnih 226 na teritoriji Republike Srpske.
O novonastaloj situaciji u Banjaluci, sa naglaskom na trenutno epidemiološko stanje u gradu, o svim mjerama koje je Grad donio u vezi sa suzbijanjem širenja virusa korona, ali i o ekonomskim posljedicama razgovarali smo sa Gradonačelnikom Banje Luke Igorom Radojičićem.
G-dine Radojičiću, kakvi su trenutni podaci, kada je riječ o epidemiološkoj situaciji u Banjaluci?
Sa jutrošnjim danom imamo 20 novih pozitivnih, to nas vodi na ukupnu cifru od 156, ali ako posmatramo duži vremenski period od 19. marta, kada su istekle prve dvije sedmice, mi imamo linearan rast u prosjeku od 10 novooboljelih dnevno, što je, s obzirom na okolnosti, dobro. Nismo imali eksplozivan broj novooboljelih, već imamo otprilike 10 dnevno, što je podnošljivo i još uvijek se može kontrolisati. Možemo konstatovati da je situacija u gradu, a i u Republici Srpskoj, jer mi smo najveće žarište u ovom momentu, i dalje pod kontrolom i da možemo da pratimo svaki od postojećih klastera i svakog od postojećih pacijenata. Mjere se u najvećoj mogućoj mjeri poštuju, kako gradske, tako i republičke, i s obzirom na okolnosti možemo da budemo, teško reći zadovoljni, ali situaciju držimo pod kontrolom.
Banjaluka je među prvim u regionu prešla na veoma striktan režim, još od 5.3. kada su se pojavili prvi slučajevi korona virusa. Prvo izolacija jednog odjeljenja u školi, pa dva dana prestanka nastave, dezinfekcija čitave škole, jeste li mogli pretpostaviti da ćemo, evo, skoro mjesec dana od tih prvih mjera, imati ovakvu situaciju u gradu?
Mi smo prve mjere preduzeli 26. februara. Dakle, sjednica Gradskog štaba za vanredne situacije sa pripremom za epidemiju je održana 26. februara, sedam dana prije nego što je u Banjaluci utvrđen nulti pacijent. Mi smo pretpostavili da će epidemija da se prelije na ove naše prostore, dakle, da je to nešto što mora da se desi. Bilo je nemoguće predvidjeti u kom obimu, ali bilo je jasno da se mora djelovati, i vi već 26. februara imate nalog Domu zdravlja da se pripremi za prihvat oboljelih, da se organizuju, prvu javnu informativnu kampanju za javnu higijenu, za pranje ruku i slično, kao i nalog osnovnim i srednjim školama i vrtićima da u slučaju pojave bilo čega, da se odmah promptno reaguje. Znači, 5. marta, kad se pojavio nulti pacijent, mi smo već sedam dana imali pripreme mjera, a na nultog pacijenta, odnosno na roditelja i dijete, odmah smo reagovali zatvaranjem škole, dezinfekcijom objekta, slanjem djece na pregled i u kućnu izolaciju, kao i nastavnika na idućih četrnaest dana, tako da je taj prvi klaster bio nešto na čemu smo svi naučili, ali na čemu se odreagovalo vrlo oštro i vrlo ispravno. O tome svjedoči i činjenica da iz tog nultog klastera nije bilo kasnije oboljelih, jer je presječeno u startu. Inače, da je dijete nastavilo da ide u školu, da je škola nastavila normalno da radi, sigurno bi iz tog klastera eksplodiralo i imali bismo ogroman rast. Blagovremenim reagovanjen, prvo pripremom, i na ovaj nulti slučaj, kasnije se uspjelo puno uraditi. Ima jedna stara izreka koja kaže: Svaka mjera preduzeta prije epidemije djeluje radikalno, svaka mjera preduzeta kad se epidemija razvila djeluje zakašnjelo.
Na sreću, taj prvi klaster je ostao miran, kao i drugi, međutim, za taj treći banjalučki ste i sami rekli da je zabrinjavajući, jer su lica imala više društvenih kontakata. Da li i dalje strahujete od razvoja tog trećeg klastera ili mislite da je i on blizu svog smirivanja?
U suštini je bitno pravovremeno djelovanje i posljedice su vidljive nakon četrnaest ili više dana. Kad je riječ o tom trećem klasteru, osnovni problem je što je tu bilo mnogo socijalnih kontakata, znači, do momenta dok se utvrdilo da je neko lice oboljelo, ostvaren je veliki broj kontakata i inficiran je veći broj ljudi. Većina i danas zaraženih i onih koje detektujemo su kontakti kontakata iz trećeg klastera. U većini se radi o članovima porodice ili bliskim saradnicima i slično i skoro svi su vezani sa tim trećim klasterom, s tim što moram reći da se i taj treći klaster uspio iskontrolisati, jer da je iz njega bila eksplozija oboljelih i da nisu presječeni prvi kontakti slanjem u kućnu izolaciju, ili na hospitalizaciju, onda bismo u Banjaluci imali puno drugačiju i lošiju epidemiološku situaciju. Trenutno je najveći broj oboljelih, pa i ovih novih iz kontakata sa tim zadnjim ili trećim klasterom, i imamo još određen broj lica koji se sad miješaju, obzirom da je cijela Republika sada zahvaćena, ima miješanja sa klasterom iz Bijeljine i Ribnika. Sad ima kontakata gdje je teže utvrditi odakle je to došlo, jer se pojedini klasteri preklapaju.
Mnogi se pitaju da li je trebalo poduzeti više nakon što se desio slučaj u školi „Branko Ćopić“ tog 5.3., jer su se odmah vikend iza toga dešavale brojne proslave povodom 8. marta. Da li su se tad mogle izreći makar preporuke da se ne događaju ovakva okupljanja?
Mi danas, 31. marta, te datume imamo iza sebe. Dakle, sve što se dešavalo šestog, sedmog ili osmog marta je već prošlo, jer je 14 dana vrijeme koje se smatra vremenom inkubacije. I prvi i drugi, a praktično i treći klaster su ugašeni. Znači, svi oni prvi i neposredni kontakti. Tako da iz današnjeg ugla pričati o osmom martu je potpuno passe, jer je 8. mart prošao i od njega nije ostalo nikakvih posljedica. Ono što možemo reći jeste da smo mi proučavali djelovanje svih ostalih, od koga god smo mogli naučiti nešto korisno i kako su oni reagovali, države i gradovi, i nastojali preuzeti sve ono što je moguće primijeniti u određenom momentu, razmišljajući da će za određenu mjeru posljedice biti vidljive za dvije sedmice i više…
Kada ste donosili mjere zatvaranja prodavnica, kafića, zanatskih radnji, šoping centara, mogli ste pretpostaviti da će to imati teške posljedice. Koliko je teško donositi odluke za koje znate da će imati teške posljedice?
Veoma teško. Prvo morate staviti prioritete. Zabranjujući rad ili ograničavajući rad nekome, vi njega sprečavate da stekne svoju platu i da zaradi za sebe i za svoju porodicu. Znači, nanosite konkretnu ekonomsku štetu. Ali ako stavite kao prioritet zdravlje ljudi, a u stvari živote ljudi, a virus je pokazao da može biti fatalan za pojedine kategorije stanovništva, onda to predstavlja prioritet broj jedan, iza čega redate sve ostalo. Prema tome, donošenje teških mjera, ako doprinosi onome što je sada cilj, to je da se sačuvaju zdravlje i životi, ima svoju opravdanost. Nije bilo lako odlučivati ni za jednu zabranu, pogotovo što morate voditi računa oko toga da svaku mjeru koju donosite, nju morate sprovesti. Jer ako je ne možete sprovesti, onda niste ništa napravili i samo pokazujete nemoć nekog organa vlasti. Moram kazati da su sve mjere koje smo dosad donosili provedene sa više ili manje razumijevanja građana i da je vremenom dolazilo do sazrijevanja svijesti – ljudi su vidjeli šta se dešava u drugim zemljama, pomalo se uplašili, naravno od svega što se dešava, i u najvećoj mjeri poštovali preporuke i naredbe.
Možete li uopšte pretpostaviti sa kakvim će se Banjaluka ekonomskim posljedicama suočiti ?
U ovom momentu je potpuno nemoguće izračunati ukupne razmjere ekonomske štete. Jedan broj djelatnosti je potpuno zabranjen, kao što je ugostiteljstvo, zanati, usluge, drugima je ograničen rad, treći su se sami od sebe zaustavili – recimo, turizam je potpuno mrtav. Neki pojedini proizvodni subjekti su zbog prekida lanca uvoz-izvoz obustavljeni ili su jako redukovali rad. Tako da se razmjere štete mogu samo naslućivati. Ukoliko ovo potraje dva mjeseca, šteta će biti velika, ali će se veliki dio privrede uspjeti vratiti i revitalizovati i ponovo stati na noge, pogotovo što smo, nažalost, na ovim našim prostorima u raznim kriznim situacijama, i moram reći, navikli na krize i uspijevamo se nekako snalaziti. Međutim, ukoliko ovo duže potraje, ukoliko potraje mjesecima, onda se bojim da će jedan dio subjekata biti bespovratno izgubljen. Znači, neće moći da se vrati, jer će akumulirati dugove, prekinuti lance dostave ili izvoza i bukvalno nestati. Prije same krize, imali smo vrhunac pozitivnih vijesti. U Banjaluci smo prebacili broj od 75 000 zaposlenih, što je bio rekord, a stopa nezaposlenosti spala je na nekih 8,8%, što nije bilo ni pred sam rat. Tako da je početna tačka ili linija bila dosta optimistična u samom gradu. E sad, koliki će razmjer ovoga biti, pogotovo sa ljudima koji se vraćaju iz inostranstva, to je potpuno nepredvidivo, jer je hiljade ljudi otišlo vani, tražeći posao, i isto tako se hiljade ljudi vraća ili pokušava da se vrati, jer su tamo izgubili posao. Znači, to su sve posljedice koje je jako teško predvidjeti.
Dosta se u javnosti govori o tome da su se po lijepim danima pojačali odlasci na izletišta i šetališta, vidjeli smo i policiju u Parku Mladen Stojanović na konjima, koja opominje građane da ne sjede u grupama? Bilo je dosta priče u javnosti i oko upotrebe helikoptera prvog ili drugog dana policijskog časa. Kakav je vaš komentar, jer građani su mahom komentarisali da ih je to dodatno prestrašilo?
Najkritičniji dio svih preporuka ili naredbi je upravo ovo druženje ili okupljanje ljudi na javnim mjestima. Najkritičnije upravo zato što su sve mjere koje se preduzimaju u proteklih mjesec dana usmjerene na to da se spriječi kontakt građana i prenošenje sa čovjeka na čovjeka. Svako okupljanje u većem broju nosi veći rizik i dešavanja kojih ima u proteklim danima – da su ljudi masovno na izletištima, da su uz obale Vrbasa, da su na šetalištima i slično je nešto što treba po svaku cijenu izbjeći, jer dolazak u kontakt osobe koja ne zna da je pozitivna, a nađe se na jednom takvom mjestu sa velikim brojem lica, isto je kao da ste organizovali veliku fudbalsku utakmicu, a vidjeli ste i sami u drugim zemljama da je to bila bukvalno epidemija koja je eksplodirala. Sa jedne strane, prenesete velikom broju lica, sa druge strane vi ste možda ubili nekoga, jer ako je lice koje je sa oslabljenim imunitetom ili osoba sa nekim komorbiditetima, odnosno sa nekim već prethodnim hroničnim oboljenjima srca ili pluća zaradilo virus od vas, vi ste mu bukvalno presudili. Grubo zvuči, ali je tako. Neko svojim komotnim ponašanjem može da ubije nekog drugog ako je slabijeg imuniteta i dođe u kontakt sa njim. Ono što se mora spriječiti, prvo se utiče na svijest građana i preporučuje se, ali ako ne uspije ,onda se moraju u potpunosti zabraniti sva javna mjesta, i to nas vodi ka nekom policijskom satu koji traje 15 ili 20 sati.
Koja bi bila preporuka Grada vezano za rekreativno kretanje i pridržavanje mjera izolacije?
Treba razlikovati ono što ljekari preporučuju, da se prošeta ili da se malo izađe iz kuće, barem za osobe koje nisu starije od 65 godina, ali igranje basketa, roštiljanje ili pravljenje žurki sa više ljudi je zaista izuzetno opasno po zdravlje ljudi.
Prije dva dana je predstavljen ekonomski set mjera, onaj u domenu Grada. Šta je to što je predstavljeno, a što bi moglo pomoći ljudima?
Mi smo, pored ovoga što je primarna borba oko zdravlja stanovništva i zaštite života, već desetak dana u širem krugu diskutovali o tome koje ekonomske mjere u nadležnosti grada uvesti, dakle, mi ne odlučujemo ni o porezima, ni o doprinosima, ni o zakonima, to je nivo iznad nas. Ali ono što je u našim rukama, mi smo za one kojima su djelatnosti ograničene ili zabranjene, gotovo sve oprostili, odnosno otpisali. Dakle, otpisuje se komunalna taksa na firme koja se plaća gradu, otplaćuje se zakupnina za one koji su zakupci u našim prostorima, za one kojima je zabranjen rad, za one kojima je ograničen rad 50%, otpisuje se plaćanje javnih površina za sve ugostitelje oglašivače, kod kojih je djelatnost ili potpuno obustavljena ili ograničena i dodatno još Grad kroz svoj Garantni fond može da ponudi subvencionisanje kamate za one subjekte koji moraju uzimati kredite da bi nastavili dalje djelovanje. Dakle, grad bi potpuno preuzeo na sebe da plati kamatu za kredit do recimo 50 000 KM u iznosu od 3,5% na tri godine. To je prvi paket mjera, pošto ljudima dospijeva plaćanje, 31. mart je i sad svi moraju da rade neke obračune. Ovo je napravljeno namjerno da prije prvog aprila svi ovi subjekti znaju na šta mogu da računaju kada su u pitanju gradski nameti i dadžbine, odnosno šta mogu da otpišu i da onda računaju sa nekim drugim obavezama. Očekujem da ćemo u narednih mjesec dva dana imati i dalje mjere, dalje pakete sa gradskog nivoa, naravno, moraćemo ići na potpuni rebalans budžeta jer ćemo imati sigurno veliki pad javnih prihoda, ali prema poslovnoj zajednici i poslodavcima će biti otvoren upitnik, elektronski, gdje će oni moći popuniti svoje prijedloge, kako bismo u interakciji sa građanima dobili još prijedloga šta je to što grad u okviru svojih nadležnosti može u narednih mjesec dva da uradi.
Da li se razmišlja npr. o tome da se otvore restorani sa dostavom uz strogo poštivanje higijenskih mjera?
O tome smo dosta raspravljali, to je jedna od djelatnosti, a vjerujte da ih je desetine koje su postavljale pitanje "a zašto mi". U suštini, išli smo sa vrlo restriktivnim mjerama kako bi se opet spriječilo prenošenje sa čovjeka na čovjeka. Pošto je grad velik, mi smo imali bojazan da bi se otvaranjem desetina novih objekata, a to su opet ugostiteljski objekti sa pripremom hrane i sa dostavom prema kućama i prema licima, to bio potencijal novih žarišta. Bilo bi jako teško kontrolisati desetine vozila koje se u ovom momentu kreću. Dovoljno bi bilo da vam jedna osoba koje je bila pozitivna kod kuće naruči hranu, dođe u kontakt sa dostavljačem, i da taj dostavljač postane prenosilac. Dakle, bojali smo se tih stotina ili hiljada novih kontakata, koji bi se ostvarili dostavom kućne hrane, sa ne znam koliko desetina vozila i lica koji bi se tu našli u kotaktu sa nepoznatim brojem drugih lica. Dakle, moglo bi se kreirati novo žarište koje ne želimo.
Prije nekoliko dana, MUP Republike Srpske je objavio kako je u Banjaluci oduzeta oprema za projekciju poruka podrške na zidu jedne od banjalučkih zgrada, navodno po zahtjevu Administativne službe grada. Imate li neki komentar u vezi sa tim?
Dakle, svako ko postavlja oglase, reklame, radi kino projekcije, mora imati dozvolu. Dakle, bilo kakvo oglašavanje, na bilo kojem mjestu, bilo kojoj površini, mora imati urbanističko tehničke uslove i mora plaćati određenu taksu. Tu nema nikakve mudrosti. Zamislite da sad bilo ko po gradu počne postavljati bilborde, siti lajtove ili po javnim površinama emitovati neke reklame. To je opšte pravilo, kada je riječ o oglašavanju.
Koliko mislite da će trajati ovaj striktni režim u Banjaluci i šta će gradska administracija preduzeti da život organizovan pod pandemijom ipak ide dalje. Jeste li optimista?
Optimista jesam. Nakon mjesec i više dana preduzimanja mjera, mi smo uspjeli suzbiti eksploziju širenja i izbjeći najgori scenario, s tim što jedna neodgovorna osoba sutra koja izađe u Park „Mladen Stojanović“ kao pozitivna, napravi deset ili sto novih kontakata, vodi do nove eksplozije. Sve dobro što smo dosad uradili, neodgovornim ponašanjem u narednim sedmicama može ponovo biti srušeno na koljena i biće izuzetno važno kako se svi ponašamo i koliko će trajati,odnosno, da li će popustiti disciplina, jer su ljudi vrlo skloni kad traje neka situacija, a evo mi smo već drugi mjesec, da se ležernije ponašaju. Optimista jesam, držimo situaciju pod kontrolom, preduzimamo mjere koje su neophodne, ali je prije svega važno da građani nastave sa poštovanjem preporuka i naloga da naredne dvije sedmice koje su pod ograničenjem prođemo sa minimalnom štetom i minimalnim brojem novooboljelih, kako bismo stvorili preduslove za ulazak u neku normalizaciju.