I MI SMO NEKOME ZAPAD Stranci dolaze da rade poslove koje naši radnici ne žele. I biće ih sve više.

Zvornička firma Invest-Jokić, koja je krajem avgusta prošle godine na gradilište u Višegradu dovela 10 radnika iz Bangladeša, trenutno radi na tome da dovede još 30 radnika iz ove zemlje.

Tatjana Čalić / 14. Februar 2020

 

Potvrdila je ovo za BUKU Marijana Milović, izvršna direktorica Jokić-investa.

Svi potrebni papiri su obezbijeđeni i sada je na institucijama BiH da odobre vize i radne dozvole za novih 30 radnika iz Bangladeša.

Na ovaj korak su se, kao i prvi put, odlučili jer na domaćem tržištu nisu našli radnu snagu - na oglase se niko nije javljao, a na biroima za zapošljavanje nije bilo adekvatne, kvalifikovane radne snage - tesara, zidara i armirača.

Milović kaže da je za angažmanom stranih radnika veliko interesovanje, da su im se obraćali iz drugih građevinskih firmi kako bi se raspitali za proceduru i neophodne korake, ali  da joj nije poznato da li se još neko upustio u ovu priču.

Ipak, uvjerena je da će, i prije nego što mnogi misle, strani radnici biti redovna pojava u BiH.

„Sa nedostatkom radnika smo se morali suočiti i pronaći neko rješenje, jer domaća radna snaga anagažovana u građevinskim firmama je obično na par godina od penzije. Mladi, ako i rade,  to traje 2- 3 mjeseca, nešto nauče, uzmu povrdu i odu put Evrope“, priča Milović i otkriva da je sa 10 radnika iz Bangladeša ugovor potpisan na godinu i po dana, te da se još uvijek nalaze na gradilištu u Višegradu. 

Za razliku od zvorničke firme, neke se odluče posegnuti za ilegalnim radnicima. Takav slučaj je zabilježen krajem prošle godine na gradilištu u banjalučkom naselju Lazarevo, kada su inspektori Službe za poslove sa strancima BiH otkrili 28 ilegalnih radnika iz Turske.

Takođe su, potvrdili su za naš portal, početkom 2020. godine inspekcijskom kontrolom na području grada Banja Luka i opštine Gradiška pronašla četiri državljana Hrvatske i dva državljana Srbije koji su radili bez prethodno pribavljene radne dozvole i regulisanog boravka u BiH.

Da se domaće firme sve češće odlučuju na “uvoz” radne snage pokazuju i podaci Zavoda za zapošljavanje RS, prema kojima je tokom prošle godine u Republici Srpskoj izdato 1069 radnih dozvola, dok je taj broj godinu ranije iznosio 918. Najviše novih radnih dozvola je izdato za državljane Republike Srbije (309), NR Kine (39), Albanije (34), Turske (20) i Hrvatske (18). Prema podacima iz radnih dozvola, to su najčešće radnici različitih profila u oblasti prerađivačke industrije, građevinarstva i obrazovanja. 

Dobro je da nam dolazi strana radna snaga

Ekonomista Admir Čavalić ističe da dolazak inostrane radne snage nije ništa neobično, niti se treba posmatrati takvim, već prije svega rezultat globalizacijskih procesa, otvaranja granica, potreba domaćeg tržišta rada i slično. 

Dodaje da slučajevi poput ovog u Banjaluci, sa otkrivenim ilegalnim radnicima, treba da budu alarm da nešto nije uredu, te da treba detaljno ispitati šta je problem sa sistemom, pa se inostrani radnici nisu evidentirali kao takvi.

Kaže i da u Bosnu i Hercegovinu, u odnosu na susjednu Hrvatsku, dolazi zanemariv broj inostranih radnika. Sa jedne strane, ovo je rezultat niske stope ekonomskog rasta i nerazvijene ekonomije, dok sa druge strane postoji niz barijera, od niskih kvota za radne dozvole, do nekih drugih proceduralnih razloga, ali i samog poslovnog okruženja koje je destimulirajuće za rad – kako za domaćeg, tako i za inostranog radnika. 

“Dobro je da nam dolazi strana radna snaga, naročito ako su spremni prihvatiti poslove koje naših radnici, opravdano, ne žele da obavljaju. Visina nadnice i uslovi rada su veoma relativni u globalnoj ekonomiji – od Sjeverne Amerike preko Evrop,e pa sve do Azije i Afrike – radnici se bore kako bi unaprijedili svoj status, tako da migracije u tu svrhu ne treba da iznenađuju. Inostrana radna snaga je dobra za povećanje potencijala ekonomskog rasta, ali i unaprijeđenje drugih ekonomskih indikatora, poput produktivnosti rada. Alternativa ovome je dalja automatizacija rada, uvođenje mašina, ali domaći poslodavci nemaju dovoljno sredstava za takva kapitalna ulaganja. Zbog toga je ovo bolje rješenje. Zato i ne iznenađuje što poslodavci uglavnom najglasnije lobiraju za lakše zapošljavanje stranaca”, izjavio je za BUKU Čavalić.

Iznajmljivanje radnika

Nedostatak radne snage poslodavci pokušavaju riješiti  i “iznajmljivanjem” radnika. Inicijativa je potekla od Udruženje poslodavaca FBiH, a krajem decembra su predstavili  i Prijedlog zakona o ustupanju radnika koji bi, između ostalog, omogućio da firme unutar jedne grupacije mogu ustupati radnike, a olakšalo bi se i zapošljavanje prilikom sezonskih poslova poput berbe voća i sječe šume.

„Firma koja ima višak vozača mogla bi ih ustupiti drugoj kojoj nedostaje taj kadar. Zašto bi im dali otkaz umjesto da ih ustupe“, istakao je Mladen Pandurević, direktor Udruženja poslodavaca FBiH, obrazlažući prednosti ovog zakona.

Sindikati su kategorično protiv, jer smatraju da je zakon povratak robovlasništvu. „Iznajmljuje se radnik kao kombi. Radnik postaje stvar“, poručili su iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Komentarišući za BUKU ovu inicijativu, ekonomista Faruk Hadžić kaže da iznajmljivanje radnika postoji u mnogim razvijenim evropskim zemljama pod određenim uslovima i da nužno ne mora biti na štetu radnika, ako se kompletna oblast reguliše dobrim zakonom i ako se, naravno, zakon poštuje. Ipak, na samom početku najbitnije je, ističe, da kroz dijalog ovo pitanje riješe poslodavci i sindikati, jer danas živimo u dinamičnom vremenu, gdje se moramo prilagođavati promjenama.

Država više ne smije biti nijemi promatrač

Nažalost, ovaj zakon, bez obzira da li će biti usvojen ili ne, neće puno toga promijeniti. Promjenu neće donijeti ni 1000 ili 5.0000 inostranih radnika koji će doći iz siromašnijih zemalja od naše. Nužna je intervencija države - ne kozmetička, već suštinska. 

Svako ko danas razmišlja da domaći poslodavci, na makro nivou, mogu ponuditi plate koje bi zadržale radnike u BiH i parirale onima u Evropi, u ozbiljnoj je zabludi. I to prije svega zbog nepovoljnog poslovnog okruženja.

„Samo ekonomski rast ultimativno diže standard radnika, sve ostalo je u domenu populizma. Država, ako hoće da pomogne radniku i zadrži ga, treba da smanji fiskalni teret na rad - ovo je ocjena struke i svih međunarodnih aktera u priči o našoj ekonomiji“, zaključuje Čavalić.

Koliko se situacija na domaćem tržištu rada promijenila u odnosu na prethodne godine najbolje pokazuje lista trenutno najtraženijih zanimanja. Prema podacima stranice Posao.ba, to su: trgovac/prodavač, konobar, građevinski radnici, radnik u proizvodnji, call-agent (agent u pozivnom centru), komercijalista i unapređivač prodaje, vozač, programer/Software developer, kuhar i električar.


Buka preporuka

Ekonomija

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.