Direktora Centra za globalno zdravlje Univerziteta u Edinburghu i direktor saradničkog centra Svjetske zdravstvene organizacije u Edinburghu, Igor Rudan u novoj objavi na Facebooku pojasnio je ima li opravdanosti za goleme karantene poput odluke talijanskih vlasti da u izolaciju stavi 16 miliona ljudi.
Kada epidemije izmaknu početnom nadzoru epidemiologa i počnu se širiti eksponencijalno, a pritom nemamo baš nikakve druge načine obrane od novog virusa, sve što doista možemo kako bismo spriječili smrtne ishode jest povući se u zatvorene prostore i onemogućiti virusu skakanje sa zaraženih na zdrave osobe. No, kada postaje razumno proglasiti karantenu?
Poznati naučnik pojašnjava kako u ranoj fazi širenja virusa među ljudima, epidemiolozi prate njegov put i nastoje izolirati sve zaražene, kao i sve osobe koje su s njima bile u kontaktu, od svih drugih ljudi. Na taj način navode virus u "slijepe ulice" iz kojih se više nema kamo širiti, jer svi koji ga možda nose u svom organizmu izolirani su tako od drugih ljudi.
Ovim se pristupom - tj., brzom identifikacijom svih zaraženih, kao i izolacijom zaraženih i svih njihovih kontakata - epidemije mogu značajno usporiti, pa čak i suzbiti već u ranoj fazi. Međutim, katkad te mjere "prve linije obrane" bivaju probijene.
"Neki zaraženi ljudi uspijevaju znatno raširiti virus među drugima prije no što sami razviju simptome, te prije no što budu smješteni u izolaciju. U nekom će trenutku tada postati očigledno da se zaraza brzo širi među stanovništvom, a virus skače na sve veći broj zdravih ljudi, bez mogućnosti epidemioloških timova da mu dalje prate sve puteve prijenosa. Tada nam najveći problem počne predstavljati eksponencijalna narav tog širenja", tumači Rudan.
Ako svaki oboljeli dnevno zarazi samo još jednu osobu, tijekom rane faze širenja će broj oboljelih narasti s 2 na 16 u četiri dana, što se ne čini kao zabrinjavajuće brz ni velik rast, napominje, no potom objašnjava kako dalje dolazi do eksplozije širenja bolesti.
"Nešto kasnije, sa 128 zaraženih će tijekom iduća tri dana skočiti na 1024 zaražena, a ni to možda još uvijek ne zvuči toliko strašno. Ali, doći će zatim i trenutak u kojima će broj novozaraženih u samo četiri dana narasti sa 100.000 na 800.000. Primjera radi, u Hrvatskoj bi pri potencijalnoj brojci od 20.000 zaraženih već idući dan trebalo dodati još 40.000 zaraženih, pa zatim idući dan još 80.000, pa idući još 160.000. U samo četiri dana, lako se stiže od 20.000 do 160.000 novozaraženih slučajeva, plus 80.000 od prethodnog dana, plus 40.000 od prethodnog dana, plus onih početnih 20.000. Dakle, porast s 20.000 na 300.000 ukupno zaraženih u samo četiri dana", izračunao je naučnik.
Kada je Kina vidjela da je epidemija COVID-19 izmakla kontroli i ušla eksplozivnu fazu odmah je od ostatka zemlje odsjekla Wuhan, a već dan kasnije i petnaestak drugih gradova. Deseci milijuna ljudi tjednima su bili u karanteni, no ta se metoda pokazala učinkovitom.
"Broj novozaraženih počeo je iz dana u dan stalno padati. Nakon što je bio dosezao i nekoliko tisuća dnevno, tijekom protekla tri dana počeo se mjeriti dvoznamenkastim brojevima za cijelu Kinu. A ako se i najnovija brojka potvrdi, čini se da je cijela Kina u nedjelju zabilježila samo 8 novih slučajeva. Nadajmo se, stoga, da će se uskoro epidemija u Kini i sasvim ugasiti. Kina bi se tako mogla zaustaviti na broju umrlih manjem od 5,000 kada svi još uvijek bolesni ozdrave ili umru, kako sam i predvidio u emisiji "Nedjeljom u 2", iako ju je epidemija zatekla nespremnu i virus se bio proširio u baš sve pokrajine", naveo je Rudan.
Čovječanstvo bi u današnje doba znalo preživjeti čak i znatno opasnije zarazne bolesti od COVID-19 mjerama stroge karantene, u kojima bi ljudi ostajali sve dok znanstvenici ne razviju cjepiva i testiraju lijekove kako bi pronašli i sofisticiranija rješenja od izolacije.
- Ovo je doista nova situacija koja nam je to pokazala. No, to znači da kao vrsta više nismo toliko ranjivi na opasne epidemije zaraznih bolesti koliko smo povijesno uvijek bili. Karantena Wuhan funkcionira i ispunila je očekivanja. Virusi nas više ne mogu desetkovati kao čovječanstvo, čak i kad bi bili bitno opasniji od COVID-19 – smatra Rudan te potom pojašnjava opravdanost velikih karantena.
"Sada je i Italija odlučila slijediti primjer Kine. Proglašenje karantene nije nimalo laka odluka za političare. Paraliziranje mnogih ekonomskih aktivnosti i rada obrazovnih institucija, kao i šteta za turizam, nisu zanemarive posljedice ovakve odluke. Međutim, radi se o vrlo humanoj odluci gdje se zaštita ljudskih života, posebno onih starijih i najugroženijih, postavlja kao prioritet nad očuvanjem ekonomskog rasta. U Kini, gdje je veliko poštovanje prema starijim ljudima ukorijenjeno u kulturi, političarima nije bilo teško donijeti takvu odluku. Italija sada slijedi njihov primjer", navodi Igor Rudan dodajući: "Hoće li i ostale zemlje trebati pribjeći ovoj odluci, vidjet ćemo u idućim tjednima. S obzirom na trenutni razvoj situacije, prve će o tome morati razmišljati države srednje i sjeverne Europe, kao i SAD".
Koliko je smrtonosan i je li opasniji od gripe
Ovo pitanje o tome može li se COVID-19 uspoređivati sa sezonskom gripom stalno se iznova nameće, navodi naučnik u objavi, jer mnogi gledaju u razne brojke koje se nude bez dubljeg razumijevanja njihove pozadine, pa uspoređuju neusporedivo.
Najprije, ističe, javnost općenito potcjenjuje koliko je gripa, zapravo, opasna i teška bolest, posebno za najosjetljivije, stare i već bolesne.
"U svijetu gripa godišnje izazove između 250.000 i 650.000 smrti, ovisno o soju virusa koji cirkulira. Razni sojevi mogu izazvati blaže ili teže simptome, a virus iz godine u godinu mutira. Međutim, na gripu se nastojimo pripremiti tako da te najugroženije procijepimo prije sezone gripe. Zbog toga broj umrlih od gripe smanjujemo preventivnom zdravstvenom intervencijom, tj. cijepljenjem, a to kod širenja COVID-19 ne možemo učiniti. To je prvi razlog zašto bi gripa dovela do znatno manjeg broja umrlih kada bi te dvije bolesti bile jednako opasne. Ali razlog pritom ne bi bio što je gripa manje opasna, već što smo se zaštitili cijepljenjem. Uz to, zbog procjepljenosti gripi se teže širiti, jer ima manje opcija za skakanje na zdrave i neimune, čime joj se i usporava širenje", tumači Rudan.
Drugi problem, dodaje, u odgovoru na ovo pitanje jest što je broj izravno umrlih od gripe, zapravo, nekoliko puta manji od broja posredno umrlih od gripe. U statistikama o uzrocima smrti, pojašnjava, gripa se često ne navodi kao izravan uzrok ako je dovela do pogoršanja nekih već dugotrajno prisutnih kroničnih, podliježećih bolesti. Tada se te kronične bolesti navode kao primarni uzrok smrti, a ne gripa. Zbog toga je stvarna uloga gripe u ukupnoj godišnjoj smrtnosti stanovništva zapravo značajno potcijenjena u zdravstvenim statistikama, pa brojke koje ljudi ovih dana uvrštavaju u svoje jednadžbe kao "smrtnost od gripe" nisu točne. One bi, vjerojatno, bile nekoliko puta veća kada bi se krajem svake godine provela ponovna klasifikacija uzroka smrti s obzirom na povećanje umiranja od kroničnih bolesti tijekom epidemije gripe. Ako ne znamo jesu li statistike za smrtnost gripe provele takvu korekciju ili nisu - a vjerojatnije je da nisu - onda se te stope za gripu ne smiju koristiti u izračunima, već ih treba pomnožiti s 4 ili 5.
Kao treći problem navodi taj, što o ukupnom broju stvarno zaraženih od gripe u zajednici imamo znatno bolju ideju nego o ukupnom broj zaraženih za koronavirus.
"To je stoga što je gripa bolest koja se u svijetu tipično zbrinjava u okviru primarne zdravstvene zaštite, nakon čega se oboljeli upućuju na kućnu njegu, a samo najteži slučajevi završe u bolnici. Zbog obveze prijave središnjem registru, kao i zbog bolovanja koja se otvaraju, ukupni broj zaraženih od gripe u populaciji, tj. nazivnik za stope umiranja, znatno nam je bolje poznat za gripu nego za koronavirus. Za razliku od gripe, COVID-19 se do sada dijagnosticirao i liječio isključivo u bolnicama kod najtežih slučajeva, a u njegove procjene stopa umiranja uključeni su oboljeli od bolničkih epidemija, koje su se širile među starim, bolesnim i imunokompromitiranim ljudima", pojašnjava naučnik navodeći da iz svega ovoga treba zaključiti da su stope umiranja od gripe, kao vrlo opasne virusne bolesti, matematički umanjene u odnosu na trenutne izvještaje o stopama umiranja od koronavirusa zbog spomenuta tri razloga.
Prvi je, što najugroženije od gripe procijepimo prije dolaska gripe. Drugi je razlog neusporedivosti stopa umiranja gripe i COVID-a što zdravstvene statistike većinu umrlih zbog gripe ne bilježe kao umrle od gripe, već zbog pogoršanja svojih već odranije postojećih, podliježećih bolesti, poput kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti, zloćudnih tumora i drugih. Treći je, što je nazivnik kojeg koristimo za računanje stopa umiranja od gripe znatno bliži ukupnom broju stvarno zaraženih od gripe među stanovništvom, dok nazivnik kod koronavirusa još uvijek ne znamo s dovoljnom sigurnošću.
Također, epidemiolozi temeljem iskustava s ostalim respiratornim virusima znaju kako se svi događaji u bolnicama, među najugroženijima, nikako ne smiju preslikavati i na očekivanja o događajima u zajednici, među zdravima. Međutim, šira javnost kojoj to nije struka ne može imati dobar osjećaj za tu veliku razliku. Zato sve stope umiranja od gripe u odnosu na broj zaraženih trenutno nisu usporedive sa svim stopama umiranja od koronavirusa kojima se trenutno barata.
Dok šira javnost, s jedne strane, navodi, potcjenjuje opasnost od gripe, istodobno je lako precijeniti opasnost od novog koronavirusa zbog intenzivne medijske usredotočenosti na njega. Kada bi se dolazak gripe u Hrvatsku svake godine pratio na ovakav način, da se izvješćuje o svakom zaraženom i njihovu testiranju na gripu, pojašnjava, gotovo svaki dan bi barem neka osoba u Hrvatskoj izravno umrla od gripe tijekom zimskih mjeseci, a još tri ili četiri posredno. Tada bi javnost shvatila koliko je gripa zapravo opasna bolest i kako se protiv nje razumno cijepiti.
"Stoga mi se i dalje ne čini mogućim, barem u ovoj fazi pandemije, decidirano tvrditi koja je od ove dvije bolesti inherentno opasnija za ljude, niti koja će izazvati više smrti ove godine. Gripa će, barem naizgled, uzrokovati manje smrti jer su najugroženiji procijepljeni, a mnogi smrtni slučajevi koje gripa izaziva ne pripisuju joj se u zdravstvenim statistikama. COVID-19 će, pak, uzrokovati manje smrti no što bi mogao zbog mjera epidemiološkog nadzora, sprečavanja širenja i karantena, a također bi mogao imati svojstva sezonstva i jednostavno nestati s kasnim proljećem. Dakle, radi se o vrlo dinamičnoj situaciji, gdje neke stvari idu na ruku gripi, druge COVID-19.
Zato nije jasno ni pitanje "što čini jednu od ove dvije bolesti smrtonosnijom"? Odnosi li se ono na inherentni potencijal ubijanja ljudi kada ne bismo primijenili bilo kakve intervencije koje planiramo primijeniti (tj., cjepiva za gripu, a mjere izolacije za COVID-19)? Broje li se pritom i posredne smrti u prethodno bolesnih, ili samo one izravne? Odnosi li se usporedba na ukupan broj smrti koji će biti pripisani svakoj od njih tijekom godine dana, bez obzira na bilo što drugo? Jer, to su tri sasvim različita pitanja. Na neka od njih odgovor može biti "gripa", na druga "COVID-19"", zaključuje Igor Rudan i dodaje na kraju objave vezane za poređenje koronavirusa i gripe: "Središnje pitanje na koje epidemiolozi žele znati odgovor je nazivnik, tj. ukupan broj zaraženih od COVID-19, i tek tada ćemo moći podijeliti broj umrlih s nazivnikom. Iskustvo nas uči da su ove bolničke epidemije, koje su dominirale ranom fazom širenja, potpuno neusporedive u stopi umiranja s epidemijama u zajednici, tj. među zdravim stanovništvom. Točno to se u Kini i pokazalo, zatim i u Južnoj Koreji, a vremenom bi moglo i u Italiji. Međutim, ako je ovaj virus doista vrlo bitno različit od većine drugih, a mogao bi biti jer ga još uvijek ne poznajemo dovoljno, onda je štošta i moguće. No, za takav zaključak trebat ćemo ipak još čvrstih dokaza. Na temelju sadašnjih podataka, nisam još uvijek siguran da je na ovo pitanje moguće jednoznačno odgovoriti. Zato nastavljamo pratiti podatke i zadržavamo razuman oprez prema COVID-19".
