Stanje u zdravstvu, odgovor na pandemiju korona virusa, plate, stimulacije i odlasci medicinskih radnika samo su neke od tema kojih smo se dotakli razgovoru sa hirurgom Goranom Bjekovićem iz Bolnice u Zvorniku i članom Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine RS.
Komentarišući na samom početku razgovora za Buku početak isplate 1.000 KM svim zdravstvenim radnicima, Bjeković kaže da mu i dalje nisu poznati kriteriji po kojima se određuje ko će dobiti tu jednokratnu pomoć.
– Stav Strukovnog sndikata doktora medicine je jasan- ako se zaista želi pomoći zdravstvenim radnicima, treba usvojiti Zakon o platama, čime će biti riješeni svi problemi sa zdravstvenim radnicima. Mi smo time poručili šta je rješenje na kojem već godinama insistiramo. Pitanje je i po kojim kriterijima će se odrediti ko treba da dobije ovu pomoć, te ko će uopšte određivati ko je šta radio, koliko je radio i kada. Evo, ja sam, primjerice, radio svaki dan, ali se to vodilo kao nerađeni dani (kompenzacija) i tada nisam trebao biti na poslu, a jesam. Sada ne znam da li ću dobiti tih 1.000 KM. Kako će odrediti to, pogotovu ako odrede da ja taj novac ne dobijem, a dobije, recimo, administrativac koji je radio. Stoga smo se i oglasili saopštenjem da bude jasan naš stav, ali nismo htjeli dizati neke tenzije, jer vrlo dobro znamo koliko jednoj spremačici znači dobiti 1.000 KM.
Nadalje, Zakon o radu koji imamo govori da ljudi koji su izloženi zaraznim materijalima imaju stimulaciju na platu. To kaže zakon, a ne ja. Samim tim, mikrobiolozi, patolozi, medicinski radnici koji su izloženi zračenju, i drugi niz stvari koje su pobrojane, imaju procenat na platu. Mi to nismo dobili nikada u zadnjih 10 godina.
Spomenuli ste Zakon o platama na kome ste radili sa predstavnicima institucija, spominjali su se prošle godine i protesti. U kakvom je stanju medicinske radnike zatekla pandemija virusa korona?
Mi smo u septembru prošle godine imali pregovore i dogovore u kojima je premijer RS Radovan Višković rješenjem i zaključkom Vlade RS, koje je on lično potpisao, naložio Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS, te sindikatima, da naprave presjek Zakona o platama do decembra prošle godine, što smo mi praktično i napravili. Moram istaći da je ministar Šeranić sa nama dosta solidno sarađivao i da je on sam zainteresovan za rješenje ovog problema, tako da je sve ostalo na tome da Vlada odobri prolazak tog Zakona u skupštinsku proceduru. Sticajem okolnosti, došlo je do ove situacije sa korona virusom i sve je stopirano. Međutim, ni prije toga ja nisam imao neki optimistični stav da će Vlada pristati da ispoštuje ono što su sami predložili, između ostalog, recimo, da medicinska sestra koja je završila srednju medicinsku školu i položila stručni ispit ima oko 1.000 KM platu. Moram priznati da smo zajedno sa sindikatom sestara i tehničara imali ideju da organizujemo i proteste.
Sve je stopirala pojava novog virusa, a kako inače ocjenjujete našu reakciju na pandemiju?
Tu je situacija dosta šarolika. U početku se prilično opušteno išlo bez zaštitne opreme, bez jasnih protokola, a primarna medicinska zaštita i porodična medicina, koje su filter kada je riječ o slučajevima zaraze korona virusom, bili su, a i sada su prvi na udaru, bez adekvatne zaštite. I danas oni nisu pretjerano zaštićeni, imaju samo maske i rukavice, nisam nikoga vidio sa vizirom. Skafandere i sličnu zaštitnu opremu imaju samo ljudi koji rade sa osobama zaraženim korona virusom i oni su tzv. ebola skafanderi i u njima je prilično otežan rad.
Imali smo dosta sreće, jer da nas je ebola zahvatila, to bi desetkovalo sve, ali na našu sreću korona oprašta greške, a u ovom vremenu se pokazalo i kako su pojedine ustanove uspjele samoorganizacijom nadvladati situaciju. Navešću primjer Gradiške, gdje su se doktori dosta dobro samoorganizovali, zajedno sa tehničarima, jer su znali da čuvajući sebe i jedni druge čuvaju i narod. Ta uputstva nisu došla od rukovodstva, došla su spontano od medicinskih radnika.
Ne zaboravite, takođe, da je u svemu i dodatno otežavajuća okolnost to što na čelu niza zdravstvenih ustanova sjede ljude koji se ne bave medicinom. Evo primjer Ribnika, gdje imamo dva smrtna slučaja i doktora koji je jedva preživio. Znate li da poljoprivredni inženjer vodi Dom zdravlja i on sigurno malo toga zna o zdravstvu. Generalno, gdje god nije bilo pristupa struke i dobre organizacije, imali smo problem. Ali moram istaći da smo imali dosta sreće sa ministrom Šeranićem, koji je dobro uradio dio posla u njegovom domenu, on je davao i niz smjernica bolnici Zvornik, koje nisu ispoštovane, pa nam se to obilo o glavu u jednom momentu. Bolnica je bila potpuno otvorena, ulazio je ko je htio, pa je primljen pacijent sa koronom i ležao je na internom odjeljenju. Na svu sreću, nije se desilo ništa spektakularno, osim što nam trenutno ne radi interno odjeljenje, a da se pravovremeno djelovalo po uputstvima, to se, uvjeren sam, ne bi desilo.
Puno se proteklih godina govorilo o odlasku medicinskih radnika, prekvalifikantima, nedostatku opreme...
Jedno je sigurno, mi nemamo puno medicinskog kadra i ovo što imamo moramo sačuvati. Ako njih izgubimo, nećemo imati ništa, ni zdravstva, ni ljudi, jer neće imati ko da ih liječi. Ovaj epidemija je možda najbolje pokazala koliki je značaj doktora i medicinskih sestara, šta oni znače za državu, društvo. Ovo što mi radimo ne može raditi niko drugi, a došli smo u situaciju da više ne možete ni motivisati mlade da se bave medicinskim granama, poput hirurgije, ortopedije, urologije, jer vide da se to ne isplati – daš mnogo sebe, godine školovanja i na kraju, kada se sve sabere, nemaš ni poštenu platu, niti te ko cijeni. Sada se vidjelo i da na respiratoru mora raditi obučena medicinska sestra – a to znači sestra koja je završila redovnu medicinsku školu, i koja iza sebe ima godine radnog iskustva i pri tome obuku u rukovanju respiratorom. Respiratorima rukovode anesteziolozi, a svi znamo da mi nemamo dovoljno anesteziologa u RS. Dobar dio tih nekvalifikovanih se sada sklanja, a njihov posao obavljaju specijalizanti. Ali bio je problem dati platu medicinskim radnicima i zaustaviti njihov odlazak. Ulagalo se u zgrade, informacione sisteme, novac se trošio na svašta proteklih godina, pa najveća korupcija u zdravstvu nisu čokolade ili pletene čarape koje se daju doktoru ili sestri, već tenderi, javne nabavke, pa vidite i sada te velike bolnice, šta će nam i one i te medicinske sestre koje su prekvalifikanti.
Znate li da Sarajevo i Tuzla imaju veći broj doktora nego Republika Srpska? Donedavno je u Zvorniku na 100.000 ljudi bio jedan ortoped, sada nas imaju dvojica. U Sarajevu imate 400 000 stanovnika i 30 ortopeda zaposlenih u dvije velike bolnice. A zdravstveni radnici su u odnosu na svoje kolege u Federaciju BiH više nego duplo manje plaćeni. To je taj odnos prema zdravstvu.
Da li dosta medicinskih radnika u ovo vrijeme koristi bolovanje? U Federaciji se o tome uveliko priča, kod nas ne?
Sigurno je da ima, ali ne u tom obimu. U Federaciji imate situaciju da nemaju zaštitne opreme, ja sam tamo u kontaktu sa Sindikatom doktora Federacije BiH, gdje su mi rekli da je oko 80 000 KM od strane Sindikata uloženo u opremu, platili su firmu da im se naprave skafanderi koje su nazvali Covid skafanderi i koji koštaju oko 50 KM plus PDV, onda maske, rukavice, vizire… Sve je to dobrim dijelom obezbijedio Sindikat, a ne Vlada ili kanton. Federacija je jako nespremno dočekala cijelu ovu situaciju sa pandemijom i onda ljudi počinju da povlače kočnicu. Onda, tu su i testovi koje imamo i koji nisu baš ispravni, te je dosta ljudi proglašeno zaraženima, iako to nije slučaj i obrnuto – budu proglašeni zdravima, pa se kasnije ispostavi da su zaraženi. Najbolji primjer je naš preminuli kolega epidemiolog iz Sarajeva dr Pašagić, gdje je tek posljednji rađeni test pokazao da je zaražen, a prethodna 2-3 nisu.
Kada već spominjete dr Pašagića, ovaj slučaj je javnost digao na noge, jer se ispostavilo da doktora niko nije htio pregledati, da jednostavno nije imao pristup zdravstvenoj ustanovi?
Pazite, mi smo sada postali opčinjeni koronom, sve je korona. Ljudi koji su sada umrli i u Italiji i u Španiji, trebamo se malo zapitati od čega su umrli, da li su vršene obdukcije, jer jedini siguran način da se to tvrdi jeste obdukcija, a ona se, koliko vidim, ne radi u Sarajevu i patolozi u Sarajevu su apsolutno u pravu što su zbog nedostatka zaštitne opreme odbili da rade obdukcije i strašno je što im jedan ministar bezbjednosti govori da su dezerteri i kukavice, a da im nije obezbijeđena zaštitna oprema.
Za smrt kolege Pašagića nije krivo zdravstvo, već sistem zdravstva. Nije se smjelo dogoditi da čovjek koji je bolestan ne bude pregledan. Jer ne smijemo ni u jednom trenutku zaboraviti da ljudi mogu oboljeti od niza drugih zdravstvenih problema zbog kojih u suštini ljudi i umiru. Mi te ljude moramo primiti. Uspostavljanje dijagnoze telefonom ne smijemo dozvoliti, to nikoga ne štiti. Jer mi ni u jednom trenutku ne smijemo zaboraviti da su ljudi umirali, da i dalje umiru i da će umirati od mnoštva bolesti. Imam osjećaj da tek sa pojavom ovog virusa ljudi počinju biti svjesni da se umire u bolnicama. Samo 300 000 ljudi godišnje umre od gripa. Niko povodom toga ništa posebno ne preduzima, da ne pričam o epidemiji bolesti – traumatizma, srčanih bolesti, karcinom, niko ne priča o djeci na onkologiji u Banjaluci, da vide koliko ih tamo leži, od toga pamet staje. Zato svaki pacijent, ukoliko osjeća tegobe, mora biti pregledan, nije sve korona.
Vjerujete li na kraju da ima nade za zdravstveni sistem u našoj zemlji, za zdravstvene radnike, pa samim tim i za sve nas?
Ljudi se ovdje prije svega moraju osvijestiti i staviti stvari na pravo mjesto, a potom na zdravu osnovu. Novi zakon o platama koji mi kao Sindikat guramo, jeste način da imamo zdrav zravstveni sistem, inače će sve propasti, to potpisujem. Predsjednik Srbije je povećao platu zdravstvenim radnicima, čime je otvorena prilika za novi egzodus medicinskih radnika iz pograničnih oblasti u Srbiju. Bugarska i Rumunija su se takođe odlučile za dizanje plata. Vjerujem i da će Evropa u vremenu koje dolazi još više olakšati zapošljavanje medicinskog kadra sa ovih prostora. Vremena je malo i nadam se da ga vlasti neće propustiti, da su iz ove epidemije shvatili šta je svima nama ovdje prioritet.