<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Grob Moše Danona u Stocu – jedino jevrejsko svetilište u Evropi

REPORTAŽA

Svakog juna Jevrejska zajednica BiH organizuje hodočašće na grob Rav Moše Danona, duhovnog vođe Jevreja u BiH za vrijeme Osmanskog carstva, koji je preminuo na ulazu u Stolac putujući u Jerusalem, gdje mu je zapravo želja bila da umre

02. juni 2020, 2:28

 

Historija Jevreja u BiH stara je više od 500 godina. Ispisali su je pretežno sefardski Jevreji, koji su utočište u Bosni i Hercegovini pronašli nakon protjerivanja 1492. iz Španije. Njihova bogata zaostavština uskoro će biti uvrštena u Evropski put jevrejskog naslijeđa u okviru projekta Routes4U Vijeća Evrope stičući na taj način mogućnost predstavljanja široj publici.  

Među brojnim kulturno-historijskim i vjerskim monumentima posebno mjesto u životu Jevreja BiH zauzima hodočasno mjesto – grob pravednika Rav Moše Danona, koje se nalazi u naselju Krajšina na ulazu u hercegovački grad Stolac. Riječ je o jedinom jevrejskom svetilištu u Evropi, kojeg u junu svake godine posjećuju hodočasnici ne samo iz BiH, nego i drugih zemalja, posebno Sjedinjenih Američkih Država u posljednjim godinama.

 

Sarajevski purim

Moše Danon, glavni rabin u Sarajevu u 19. vijeku, umro je na ovom mjestu putujući prema svetoj zemlji, Palestini. Na njegovom grobu napravljenom u starom bosansko-jevrejskom stilu poznatom kao “sjedeći lavovi” vjernici izgovaraju posebnu molitvu na ladino jeziku poslije koje slijedi prekid posta u hevri, maloj kući, do koje vodi stepenište iznad kanala s vodom. Svetilištem dominira zelenilo, a iza samog groba se nalazi kupina kojoj vjernici pripisuju ljekovita svojstva u liječenju teških oboljenja.  

 


Više je razloga zašto se Moše Danon u jevrejskoj zajednici BiH poštuje kao sveti čovjek, potvrđuju istraživanja historičara i člana Jevrejske zajednice BiH, Elija Taubera. U 18. i 19. vijeku bilo je popularno baviti se kabalom, jevrejskim mističnim učenjem o Bogu i svijetu, a Moše Danon, kao pripadnik kabalista, slovio je za vrsnog tumača njene numerologije, koju je spajao s učenjem Tore i Talmuda šaljući vizionarske poruke svom narodu. On je bio vjerski velikan, stoga se oslovljavao s hebrejskim pojmom “rav”, što znači duhovni vođa. Način propovijedanja vjere i pobožnost učinili su ga miljenikom zajednice, no njegov značaj najviše dolazi do izražaja 1819. kada je bosanski valija Ruždi-paša odlučio ucijeniti sarajevske Jevreje zatvorivši deset jevrejskih prvaka na čelu s rabinom Danonom. Zaprijetio je njihovim pogubljenjem, ako se u roku od dva dana ne donese 500 kesa groša.

U pozadini ovog događaja zapravo se krila priča o Moši Haviju, sarajevskom Jevreju koji je prešao na islam, lukavo se uvukao u red derviša predstavljajući se stanovništvu Travnika za čudotvorca. Etničku zajednicu u kojoj je rođen stalno je ogovarao, a svoje lažne vrijednosti pokazao je i nakon razvoda od supruge kada je svoju djecu pokušao prodati. U konačnici, Moše Havijo je pogubljen, a dolaskom Ruždi-paše na vlast njegovi simpatizeri u Travniku odlučili su se požaliti da se sve to desilo krivicom Jevreja. Ovu priču je novi valija odlučio lukavo iskoristiti, no kako je shvatio da od travničkih Jevreja ne može zasigurno izvući nikakvu materijalnu korist, jer je Travnik tada bio siromašna opština, odlučio se okomiti na Jevreje Sarajeva. Ovaj događaj u svojoj knjizi Sarajevski purim obrađuje Eli Tauber, čiji je predak Rafael Levi, prema predaji, odlučio nakon hapšenja jevrejskih prvaka zaći po sarajevskim kafanama ne bi li privukao pažnju muslimana, kojima je u to vrijeme jedino bio dozvoljen ulazak – naručio bi kafu, ostavio dukat i odmah napustio objekat. Poslije ovog čina građani su se počeli okupljati oko kuće ovog cijenjenog sarajevskog trgovca sa željom da saznaju šta se dešava. Rafael Levi pozvao je tada ugledne muslimane da pomognu da se oslobode uhapšeni članovi jevrejske zajednice, jer uz sve napore Jevreji Sarajeva nisu mogli prikupiti traženu sumu novca.

 

“Iako se prenosi priča kako se pred valijinim konakom skupilo 3000 ljudi, da je bilo pucanja sve dok paša nije istjeran, istina je malo drugačija. Naime, Ruždi-paši nije bilo dopušteno da napusti Sarajevo dok ne izda dokument u kojem će reći da su građani Sarajeva dobri i da s njima nikada nije imao nikakvih problema. Nakon što su ga okupljeni građani držali pet dana zatvorenog u konaku, pristao je potpisati takav dokument. Odigrani događaj obilježava se kao praznik slobode – Sarajevski purim, drugačiji od preko 100 drugih purima po tome što je narod spasio Jevreje. Narod je također tražio od sultana da povuče iz Bosne Ruždi-pašu i u svom zahtjevu je uspio. Sastavljenu pritužbu koja je govorila o samovolji i nasilju valije potpisalo je 249 uglednih muslimana”, pojašnjava Eli Tauber.

Tradicija okupljanja Jevreja

Mnogi Jevreji u oslobađanju Jevreja vide također božansku intervenciju zahvaljujući svetosti rabina Moše Danona, koji je u svojim sedamdesetim godinama poput mnogih drugih rabina Evrope odlučio spakovati stvari i krenuti u Jerusalem da tamo umre. Na njegovom putu kao poštovanog čovjeka pratila ga je na konjima grupa od 50 ljudi, kojoj je rekao da ga sahrane tamo gdje mu padne fes. Moše Danon nije stigao dalje od Stoca, gdje je završio život 1830. godine.

Priča o njemu dugo se prenosila s koljena na koljeno u porodicama, a za oživljavanje njegovog lika i djela najviše je zaslužan Moše Rafael Atijas, poznat i kao Zeki-efendi, učenjak iz poznate sarajevske jevrejske porodice.

 

“Kada je bio teško bolestan, u jednom trenutku rabin Moše Danon došao mu je u san. To je bio razlog da se za njega zainteresuje i počne istraživati. Sva saznanja sabrao je u djelu  Sarajevska megila napisanom na ladino jeziku, i to ne bismo znali da ga Isak Samokovlija 1924. nije preveo na bosanski jezik. Zeki-efendi je umro 1916., a još dok je bio živ organizovao je hodočašće na grob Moše Danona. Tradiciju će prekinuti Drugi svjetski rat, ali ona je nastavljena nakon obnavljanja cijelog kompleksa. Grob Moše Danona je jedino sefardsko, ali i jevrejsko svetilište u Evropi”, govori Eli Tauber, te dodaje:

“Postoje pokušaji da se neka druga mjesta u Evropi učine svetilištima, jer je moć tih jevrejskih zajednica veća u poređenju s moći jedne male jevrejske zajednice kakva je naša bosanskohercegovačka, međutim, jedino istinsko svetilište koje zadovoljava sve kriterije važne za proglašenje mjesta hodočasnim je grob Rav Moše Danona u Stocu.”

 

Moše Danon umro je 4. hešvana prema jevrejskom kalendaru, čije nastupanje određuju ciklusi mjesečevih mjena. Jevrejska zajednica BiH odlučila je iz praktičnih razloga da se hodočašće obavlja u junu kada je umro prema gregorijanskom kalendaru. Ovaj događaj nema samo vjersku vrijednost. Kako se spaja sa Sefardima u BiH, njihovom kulturom i tradicijom, postaje važna turistička atrakcija. Osim vjernika Jevreja, nije strano da na grob Rav Moše Danona svrate pripadnici drugih vjera, pomole se u duhu svojih religija i zažele želju. Privatne stvari, poput asesoara, koje pojedini posjetioci ostavljaju na ulazu u svetilište kao svoj trag i gest niko ne dira od prolaznika. Znak je to svekolikog poštovanja svetilišta u kojem počiva poseban čovjek.