Trenutno u BiH lokalnim zajednicama upravlja šest žena, a nakon što CIK potvrdi izbore i dodijeli mandate, u načelničkim foteljama sjediće samo tri žene.
Dok se građani, nevladin sektor i javne ličnosti raduju zbog djelimičnih promjena, ovi izbori pokazali su da se BiH vraća korak unazad.
Vildana Džekman, aktivistica fondacije CURE, kaže da su ovi izbori dokazali njenu tvrdnju da su žene u strankama samo marionete muških poglavara koji vode cijelu politiku
“Od ukupnog broja 425 kandidata za načelnike/ce i gradonačelnike/ce na lokalnim izborima 2020. godine, svega je 29 žena (6,82 %) u odnosu na 396 muškaraca (93,18 %), dok je za opštinska vijeća, skupštine opština, gradska vijeća, skupštine grada i Skupštinu Brčko Distrikta BiH 12.753 (42,27%) žena a 17.415 (57,73%) muškaraca. Broj muškaraca prednjači kada gledamo kvotu u odnosu na žene. Nismo ispoštovali Zakon o ravnopravnosti spolova BiH koji nameće obavezu kvote min. 40% manje zastupljenog spola da bude prisutan i na kandidatskim listama”, upozorava Džekman.
Novinarka i aktivistkinja Rubina Čengić takođe primjećuje da smo imali mali broj kandidatkinja za načelnička i gradonačelnička mjesta.
“Taj mali broj žena nije dobio priliku da predstavi svoje planove i ideje. Onaj mali broj žena koji se pojavljivao u kampanjama uglavnom su hvalile svoje muške kolege ili služile kao ukras u kampanji. Možda možemo izdvojiti Sanelu Prašović kao kandidatkinju koja je jasno i uvjerljivo iznosila stavove. Istovremeno, ne možemo ne naglasiti agitovanje protiv žena poput slučaja o kom su izvještavali mediji iz Visokog. S druge strane, načelnice koje smo imali u prošlom mandatu nisu pokazale neki poseban pristup osim načelnice Kostajnice koja je vrlo aktivno djelovala oko odlagališta atomskog otpada uz granicu BiH”, primjećuje Čengić.
Govoreći o slučajevima vrijeđanja kandidatkinja, Čengić ocjenjuje da nismo otvoreno društvo spremno na ravnopravnost svake vrste.
Fondacija CURE godinama radi na osnaživanju žena političarki i one imaju mnogo potencijala za puno toga.
“Stranke su za vrijeme ovih lokalnih izbora nametnule kodeks odijevanja za stranačke koleginice, bijela košulja i crni sako, utopivši žene u preizbornim skupovima i učinivši ih nevidljivima. Žene koje su nezavisne kandidatkinje (tek ćemo vidjeti rezultate, teško mi je sad prognozirati) imale su priliku da se okušaju u samoličnom izražaju i vodstvu svoje kampanje po svojoj mjeri, nažalost bojim se da bh. društvo, usljed niske političke pismenosti i patrijarhata koji je izrazito prisutan, nije doraslo da ukaže povjerenje nezavisnim kandidatima, osobito ako je u pitanju žena kandidatkinja tu je doza skepse izrazito visoka”, dodaje Džekman.
Smatra da je medijska vidljivost i vidljivost žena kandidatkinja u javnom diskursu izrazito niska, te da tu ima niz problema na kojima se treba raditi. Jedan od problema je sloboda za djelovanje žena političarki za koju se trebamo sve zajednički izboriti.
Sredinom avgusta SDS je predstavio svoju kandidatkinju za gradonačelnicu Prijedora Maju Dragojević- Stojić. Tada je bio ponosan što je ona kandidatkinja u čiju je pobjedu vjerovao, jer ima snagu i harizmu. No, vjera mu nije dugo trajala. Mišljenje je promijenio nekoliko dana prije izbora, a Dragojević-Stojić je pozvao da se povuče u korist DNS-ovog kandidata. Ona to nije učinila, a predsjednik Gradskog odbora SDS-a Prijedor Milan Tubin optužio ju je za izdaju.
“Za mene je direktno Maja Dragojević kriva za izdaju SDS-a i DNS-a i grada Prijedora”, rekao je Tubin.
Nekorektno, nedosljedno, ali i nimalo fer prema ženi. Prirodno se nameće pitanje zašto kandidat DNS-a nije odustao u korist kandidatkinje SDS-a I da li je moguće da se u BiH kandidat odrekne u korist kandidatkinje?
“Teško. Muškarci su od malih nogu naučeni na igru pobjednika i tu je razlika u našem društva koja kreće od potrebe da radimo od porodica. Žene u politici većinom lobiraju za stranačke kolege, prikupljaju strankama glasove, stvaraju vidljivost za stranku i predsjedničku poziciju (koja je muška vrlo često) i kada se desi da ih biračko tijelo prepozna kao sjajnu kandidatkinju “očekuje se od nje da to napusti”, jer se smatra da njezino mjesto nije u politici. To je ono što moramo mijenjati. Svijest da politika nije samo muška niti ženska. Zato moramo imati iste šanse, a ne da spol segregira naš doseg, kao što je trenutno slučaj. Muškarac ne odustaje od titula, rijetko, kada je viši cilj u pitanju”, kazala je Džekman.
Sumirajući rezultate, jasno je da su građani BiH izabrali društvo u kojem žene i muškarci nisu ravnopravni. No, opšti su izbori za dvije godine, sasvim dovoljno da napredujemo do novog retestiranja.
