„Govorim farsi, urdu, malo engleskog, malo srpskog i balochi. Engleski sam učila u školi u Iranu, a u Srbiji su nas učili srpski i engleski. Balochi je moj maternji jezik...“
„...Kad bih mogao naučiti svoju braću bilo šta, bilo bi to kako biti dobar i kulturan. Te su stvari jako važne."
„...Vježbam 3 puta sedmično, čak i u ovim okolnostima. U svojoj zemlji sam trenirao 10 godina i nadam se da ću nastaviti sa treniranjem."
Ovo su neke od priča koje je objavila Jasmina Žapčević, magistrica engleske lingvistike sa Univerziteta u Beču, kada je ovog ljeta boravila u Bihaću. Baš u to vrijeme “migrantska kriza” u našoj zemlji je bila u punom jeku, a mediji prepuni izvještaja upitne objektivnosti i profesionalizma.
O ljudima koji su iz svojih zemalja bježali u potrazi za boljim životom izvještavalo se samo u kontekstu ilegalnih migracija, a malo ili nikako se pažnja obraćala na druge dijelove ličnosti “migranta” koje svi kao ljudi dijelimo: otac, sin, radnik, učenik, fudbalski fan, sportista i ostalo. Jasmina je odlučila nešto promijeniti, te je pokrenula Facebook stranicu “More Than A Migrant”, kao svojevrsni otpor takvom uskogrudnom razmišljanju.
Cilj je bio jasan - pružiti priliku bh. građanima da vide i ostale ličnosti izbjeglica i osoba u pokretu, te da na osnovu toga sami procijene da li su svi „migranti“ isti i da li će vjerovati medijima koji bez puno razmišljanja predstavljaju samo negativnu stranu tih ljudi.
Pitanja koje im je postavljala prilikom intervjua su ista ona koja bi, priča za Buku, postavila bilo kojoj osobi koju želi bolje upoznati, kao npr, “Imaš li omiljeno jelo?”, “Kakvu muziku slušaš?”, “Šta želiš da postigneš u životu”.
“Posebno me iznenadila otvorenost mojih sagovornika, koji su rado pričali o sebi i odgovarali na poprilično intimna pitanja. Mislim da ja ne bih tako lako otvorila dušu potpunom strancu u stranoj zemlji. Takođe me iznenadio optimizam sa kojim su pričali o budućnosti i njihova odlučnost da gledaju ka naprijed i ne odustaju od svojih snova. A snovi su im kao i kod svakog čovjeka: dobar posao, sigurna zemlja i školovanje. Mislim da su to univerzalne želje i biće mi drago ako oni koji pročitaju neke od intervjua shvate da imamo više zajedničkog nego onog što nas razdvaja, da su izbjeglice i osobe u pokretu obični ljudi i da imaju i dobre i loše osobine, kao i svi mi“, priča za Buku Jasmina.
Tokom rada na svom projektu uvidjela je i kako je jedan od velikih problema upravo u nazivu “migrant”, koji je zgubio svoj neutralni status, te je postao povezan sa opasnošću i kriminalnim radnjama.
Tako, navodi, ukoliko se pojavi vijest o pojednicima iz migrantske populacije koji su počinili neko krivično djelo, kolektivnu odgovornost će nositi sve izbjegilce i osobe u pokretu, iako mnogi od kojih nikada nisu počinili nikakav zločin.
„Čini mi se da građani jednostavno ne umiju da naprave razliku izmedu pojedinca i svih “migranata”. To puno govori o odsustvu kritičkog rasuđivanja i razmišljanja u našem društvu. Naravno, odsustvo razuma onda koriste političari i desno-orijentirani mediji sa ciljem stvaranja straha i nepovjerenja prema „njima“. Ta isprobana taktika se koristi već zadnjih 20-ak godina na području Balkana. Građani se dijele na „naše“ i „njihove“ po nacionalnoj i religiskoj osnovi, te se te razlike prikazuju kao nepremostive i koriste se kao osnova za stvaranje sukoba“, ističe Jasmina, ali priznaje i da ne gubi nadu, jer BiH na sreću ima i ljudi koji nisu pod utjecajem anti-migrantske propagande i koji neumorno rade na poboljšanju uslova. To se može vidjeti po grupama kao što su „Pomoć izbjeglicama u BiH“ ili tuzlanski volonteri, koji bez ikakve pomoći hrane i oblače izbjeglice i osobe u pokretu koje spavaju pod otvorenim nebom.
Nada se da će i “More Than a Migrant” biti dio te bolje, humanije i osvještenije Bosne i Hercegovine.
Ovaj projekat inače smatra svojim velikim dostigunućem, a najveće zadovoljstvo joj pruža činjenica što je digla glas protiv nehumanog tretiranja izbjeglica i osoba u pokretu u trenutku kada je većina stanovništva Bihaća imala drugačiji stav i dala do znanja da postoje osobe u našem društvu koje ne podržavaju takav tretman te jako ugrožene i ranjive kategorije društva.
„Ako bi se svaki čovjek, u sklopu svojih mogućnost i na svoj način, borio za ono što smatra da je bitno, svijet bi bio puno bolje mjesto“, poručuje na kraju razgovora za Buku Jasmina Žapčević, koja je do sada obavila 20 intervjua, a objavila 10. Velika želja joj je da nastavi sa ovim projektom, te je nedavno konkurisala za fondove iz New Voices inicijative USAID-a. Nada se da će uz njihovu podršku uspjeti da nastavi i proširi priču o migracijama u BiH.
