„U ovom momentu ukupan broj potvrđenih slučajeva COVID-19 u Republici Srpskoj je nešto preko 12 000, a podsjećam da imamo oko 1,2 miliona stanovnika, tako da imamo jako veliki prostor za dalje širenje virusa. Od početka nismo pristalice taktike kolektivnog imuniteta, jer ga u ovakvim situacijama uopšte ne možemo postići, a bez velikih posljedica“
Ovo u intervjuu za BUKU kaže specijalista epidemiologije sa Instituta za javno zdravstvo dr. Jela Aćimović.
U međuvremenu, u Republici Srpskoj uvedene su maske na otvorenom kao obavezno sredstvo za zaštitu, a smanjen je dozvoljeni broj okupljanja na privatnim proslavama na 10 lica. Prema posljednjim podacima u Republici Srpskoj broj pozitivnih slučajeva popeo se na 12.325 dok je broj dnevnih novih slučajeva oko 250.
Doktorice, posljednji put kada smo razgovarali bio je 10.april, tada je bilo čak i umjerenog optimizma. Gdje smo sada kada je u pitanju ova epidemija?
Tada, u aprilu,pa i u maju, imali smo pad broja oboljelih. To je bio jedini pad broja oboljelih koji smo doživjeli u pandemiji, i to je trajalo jako kratko, jer smo već od 01. juna krenuli uzlaznom putanjom, koja do danas napreduje. Od 6. oktobra, imamo još jedan nagli porast broja oboljelih Na dnevnoj osnovi, preko 100 slučajeva dnevno, a evo zadnjih nekoliko dana imamo preko 200 novih slučajeva. Brojevi su viši nego ikad, sedmični prosjek je viši nego ikad. Procenat pozitivnosti je veoma visok, a kontinuirano povećanje imamo od 6.10. Bolnice se pune, broj hospitalizovanih je sve veći i veći. To su sve idikatori koji govore o značajnom pogoršanju, koje može ići u pravcu koji ne želimo, zbog čega je potrebno reagovati odmah.
Šta znači reagovati odmah, da li treba uvoditi i restriktivnije mjere?
Apsolutno da. Naravno, neće to biti kao na početku epidemije, kada smo imali isti pristup na teritoriji cijele Republike Srpske, znajući da je tada 100% stanovništva bilo osjetljivo na ovu bolest, potencijalno nezaštićeno bilo gdje u Republici Srpskoj. U ovom momentu mi pratimo situaciju na lokalnom nivou i dali smo uputstva lokalnim kriznim štabovima u kojem momentu treba da pooštravaju situaciju i koje bi to mjere za početak trebaloda budu. Naš je stav da treba reagovati na one situacije koje nam donose najviše oboljelih. To su okupljanja i to govorimo već mjesecima. To su mjesta gdje dolazi do masovnijeg širenja virusa. Ovaj virus ima takve karakteristike nejednakosti širenja- gdje imate veliki broj oboljelih koji zaraze jako mali broj ljudi, najčešće samo svoje ukućane, ponekad kolege na radnom mjestu, dakle, jedna-dvije osobe budu zaražene, nekad nijedna, a onda naiđe jedna osoba koja obično na nekom okupljanju zarazi desetine drugih ljudi. To je specifična karakteristika, to nije tako recimo kod gripe toliko uočljivo, ali za ovu bolest jeste. Takva mjesta gdje dolazi do masovnijeg širenja su mjesta gdje moramo biti restriktivniji u ovoj fazi.
Da li to znači da će se, recimo, u Banjaluci, koja je trenutno najveće žarište, ići na smanjenje dozvoljenog broja ljudi, umjesto 50 kako je dosad bilo?
To će biti odluka kriznih štabova svake lokalne zajednice, ali naša preporuka to svakako jeste. Potrebno je da imamo dobar nadzor kako bi znali šta je konkretan uzrok širenja u svakoj lokalnoj sredini, di da djelujemo restriktivno prvenstveno na situacije koje su izvor najvećeg širenja bolesti u datoj sredini. A okupljanja, pogotovo ona na kojima se ne poštuju mjere fizičke distance, predstavljaju veliki rizik u većini lokalnih zajednica. Mi takođe pažljivo nadziremo situaciju u školama i moram reći da u ovom momentu nema nikakvih indikacija da bi trebalo pooštravati mjere u školama jer , jer prema informacijama koje dobijamo sa terena, u samim školama nemamo značajan prenos bolesti. Pogotovo jer se ovdje radi o bolesti gdje, za razliku od gripe, djeca nemaju veliku ulogu u širenju virusa. Škole su sigurna mjesta, ali je potrebno da i roditelji i nastavnici razgovaraju sa djecom i upute ih u značaj poštovanja mjera ne samo tokom nastave, nego i tokom druženja, za vrijeme školskih odmora, prije i poslije škole.
Ali, evo, za razliku od evropskih zemalja, koje su bile poprilično slobodne, poput Češke i Slovačke, ali nekih drugih zemalja, mi smo ipak imali određene restriktivne mjere poput maski u zatvorenom. Oni to tek sad uvode ponovo. Stoga i moje pitanje, jesu li isključivo privatna okupljanja i okupljanja takve vrste razlog za širenje virusa kod nas ili je on jednostavno kod nas prisutan u širokoj populaciji?
Ne radi se samo o mjerama u zajednici, ne smijemo zaboraviti da su osnovne mjere one javno zdravstvene mjere koje provodimo. To je na prvom mjestu testiranje osoba koje imaju simptome, što masovnije to bolje, da otkrijemo što veći broj pozitivnih lica izolujemo ih adekvatno dug period i tako prekinemo dalje širenje bolesti. Zatim, pronalaženje svih osoba koje su bile u kontaktu visokog rizika sa pozitivnom osobom i koje su možda već zaražene i stavljanje tih osoba u karantin, kako bismo spriječili da oni dalje prenose infekciju. Moram priznati da smo u ljetnjim mjesecima imali neadekvatno praćenje kontakata, u smislu da je prosječan broj kontakata na jednu pozitivnu osobu bio nizak. . To je indikator koji govori da osobe sa potvrđenom infekcijom nisu prijavljivale sve kontakte, i da je izvjestan broj zaraženih kontakata nastavio da se kreće i mogao da širi infekciju. . To znači da praćenje kontakata nije imalo efekat koji bi trebalo.. Takođe, dešava se da, ako neko ima blage simptome, ne ode kod doktora i ne testira se, i već drugi-treći dan se vrati svom normalnom životu jer se osjeća dobro. Međutim, kada se radi o COVID-u, osoba je zarazna dvije sedmice. Ukućani takve osobe su takođe vjerovatno zaraženi, ali se i oni dalje kreću jer ne znaju da su zaraženi. Ovo su faktori koji su značajno doprinijeli tako velikoj transmisiji tokom ljetnjih mjeseci. Uz to, ako nismo poštovali ni mjere u zajednici, koje su bile na snazi, kao što je poštovanje fizičke distance, nošenje maski u zatvorenom prostoru, redovno pranje ili dezinfekcija ruku, ako se nije poštovala preporuka da se ne okupljamo masovno i ne družimo bez poštovanja fizičke distance, onda dobijemo kombinaciju faktora koji su doveli do visoke transmisije.
Zbog čega smo povećali broj testiranja, zbog povećanja broja ljudi sa simptomima ili zbog masovnijeg pristupa testiranju?
Imamo veći broj ljudi sa simptomima i veća je potreba za dokazivanjem da li se radi o COVID ili ne, a da bismo preduzeli sve ostale mjere. Prvo, da bi svaki oboljeli bio zbrinut onako kako treba, a to znači u zavisnosti od dijagnoze koju ima, a onda da bismo preduzeli odgovarajuće javnozdravstvene mjere ukoliko se radi o COVID,izolaciju i karantin kontakata.
Nama sad u ovim mjesecima kreće sezona gripe, sa svojim vrhuncem u februaru i martu. Da li paradoksalno može doći do smanjenja slučajeva gripe zbog korištenja zaštitnih mjera, ili očekujete rast i ostalih infekcija, bez obzira na stanje sa COVID-om?
Iskustvo iz južne hemisfere nam govori da je to upravo moguće. Tamo je sad završen zimski period i vidjeli smo da je intenzitet širenja gripe bio izrazito nizak. Pretpostavljamo da je to zbog poštovanja mjera za sprečavanje širenja COVID-19 u zajednici, jer su te mjere iste za sve respiratorne bolesti, pa tako i za gripu. Mi se nadamo da ćemo i mi imati takvu situaciju kao u južnoj hemisferi, a opet to zavisi od dosta faktora, a prvenstveno od poštovanja preporučenih mjera. Imamo iskustvo koje pokazuje da bi nam to moglo pomoći da imamo nižu učestalost i gripe i ostalih respiratornih infekcija, samim tim i manje obolijevanja stanovništva i manji pritisak na zdravstveni sistem.
Kada pričamo o tom pritisku, a to je u ovom momentu ključ da nam ne kolabira zdravstveni sistem, koji je ionako preopterećen i da nam se ljudi liječe normalno, koja bi bila vaša preporuka u trenutku kada budemo imali u Banjaluci 1000 ili 2000 ljudi sa simptomima koji mogu ukazivati na COVID, ali ne mora biti, pa neće valjda svi oni krenuti pred Dom zdravlja?
U slučaju da dođe do takve situacije, naravno da ćemo preporučiti svim osobama koje imaju simptome da ostanu kod kuće, dok god su ti simptomi blagi, da ostanu kod kuće, kao i njihovi ukućani, i da pažljivo prate stanje svoje bolesti. Kod kovida, do komplikacija i pogoršanja može doći naglo. U slučaju pogoršanja stanja pacijenti se se obavezno moraju javiti na pregled u nadležni dom zdravlja ili u bolnicu, zavisno o kojoj simptomatologiji se radi.. To su neke zemlje, poput Engleske, i radile u vrijeme vrhunca epidemije, kada su preporučivali svojim stanovnicima koji imaju simptome COVID, da ostanu kod kuće i da ne dolaze na preglede dok god im je zdravstveno stanje stabilno. Jednostavno jer u slučaju velikog broja oboljelih, zdravstvene ustanove ne mogu stići da pruže uslugu svima, i mora se omogućiti da oni kojima stanje zaista zahtjeva zdravstvenu njegu istu mogu pravovremeno i da dobiju. Takođe, time se smanjuje i mogućnost širenja bolesti.. Naša je preporuka kod bilo kakve respiratorne bolesti: ostanite kod kuće, javite se telefonom nadležnom zdravstvenom radniku, pa čak i kada se ne radi o COVID-19, kada dva-tri dana budete bez simptoma, onda se vratite svom životu.
Bez testiranja?
Govorimo u situaciji kada to sistem može podnijeti. Bitno je javiti se doktoru i testirati se, kako bismo mogli izolovali pozitivne osobe i kako bismo mogli pratiti kontakte i zaustaviti dalje širenje. Ali u svakom slučaju, ovo što ste i sami rekli, ukoliko bi došlo do tolikog porasta da ne mogu svi da se pregledaju, naš je savjet da se ostane kod kuće.
U kakvim uslovima rade higijensko/epidemiološke službe, kakvi su kapaciteti kada je u pitanju kadar?
Broj epidemiologa u Republici Srpskoj je relativno mali. Treba znati da nemaju svi domovi zdravlja epidemiologa.u svojimhigijensko-epidemiološkim službama. Takođe, bolnice u Republici Srpskoj nemaju epidemiologe Sada vidimo koliko to ima značaja. Epidemiolozi su od početka preopterećeni, rade po cijeli dan, vikendom, pod pritiskom su od strane ljudi koji ne žele da idu u karantin, ne žele da budu izolovani, smatraju to atakom na sebe. Ljudi različito reaguju na ovu situaciju. Pritisak je stvarno ogroman, i ako ovo ovako nastavi, ne znam kako će epidemiolozi izdržati. Mi smo sad u kontaktu sa SZO, koji nam žele pomoći u tzv. "contact tracingu" u domovima zdravlja, i omogućiće da u ovom momentu 20ak ljudi budu na raspolaganju javnozdravstvenim radnicima i da pomognu u ovim funkcijama.
Koji je limit dnevnog testiranja, koliko možemo dnevno testirati?
To najbolje znaju naši mikrobiolozi, ja znam da su PCR aparati u Institutu non-stop u pogonu, čim jedna tura sa uzorcima izađe, druga se odmah uključuje. Po cijeli dan rade. Međutim, i mi imamo ograničen broj ljudi koji su nonstop pod pritiskom i zato je jako bitno da i druge ustanove koje imaju PCR da se uključe sa više kapaciteta i da više testiraju za sve regije. To je jedna od najvažnijih mjera – testiranje, i mi moramo rasporediti kapacitete.
Nekako smo očekivali da preko ljeta sve to bude jednostavnije, i da će se virus jednostavno drugačije ponašati?
To je nešto što očekujete na osnovu kretanja drugih respiratornih uzročnika bolesti, ali nismo imali na osnovu čega da tvrdimo da će tako biti i sa COVID-19. Naša situacija ni u jednom momentu nije bila toliko stabilna da smo mogli biti opušteni. Naravno, u toku ljeta, situacija je manje pogodna za širenje virusa. Više smo boravili na otvorenom, a i znamo da se virus lakše širi na nešto nižoj temperaturi, studije potvrđuju da su niže temperature, oko 10 stepeni, idealne za širenje virusa, kao i niska vrijednost relativne vlažnosti vazduha. Vlažnost vazduha od oko 40% i temperatura od 10 stepeni su idealne za širenje virusa.
Serološko testiranje na nivou Republike Srpske počinje 1. novembra, rezultate ćemo znati tek za nekoliko mjeseci. Ako ove rezultate još nemamo, znamo li onda uopšte u kojoj smo fazi, jer mi ne znamo koliko je ukupno ljudi bilo u kontaktu sa virusom?
Ta ispitivanja će nam u tome i pomoći, da procijenimo koliko ljudi je bilo u kontaktu sa virusom. Za takvu studiju nikada nije kasno, možete je uraditi tokom epidemije, ili čak kada epidemija prođe. Neke zemlje su radile serološke studije već nakon mjesec ili dva od početka epidemije, pa su rezultati pokazivali da je svega oko 2% do 3% stanovnika bilo u kontaktu sa virusom. Studije koje se sada rade pokazujuu prosjeku vrijednosti oko 10% u većini zemalja, osim onih regija sa veoma visokim nivoom transmisije, gdje je ovaj procenat veći. Vidjećemo šta će nama pokazati, jer smo imali poprilično visoku transmisiju tokom ljeta, ali ne možemo biti sigurni dok ne dobijemo rezultate studije. Ne znamo koliko nam je ta transmisija uopšte pomogla da povećamo broj osoba koje imaju imunitet na COVID-19. U svakom slučaju, u ovom momentu ukupan broj potvrđenih slučajeva COVID-19 u Republici Srpskoj je nešto preko 12 000, a podsjećam da imamo oko 1,2 miliona stanovnika, tako da imamo jako veliki prostor za dalje širenje virusa. Od početka nismo pristalice taktike kolektivnog imuniteta, jer ga u ovakvim situacijama uopšte ne možemo postići, a bez velikih posljedica.
Šta očekujete u narednim mjesecima, kako će se ovo razvijati dalje?
Očekujemo dalji porast broja oboljelih, on je već krenuo i očekujemo da će tako biti i u zimskim mjesecima. Ljudi bi trebalo da znaju kako da zaštite sebe i svoje najbliže. U principu ne savjetujemo bilo kakva okupljanja u narednim mjesecima. Ako morate da idete u zatvorene prostore gdje borave drugi ljudi, stavite masku i držite distancu, da se zaštitite i da zaštitite druge oko sebe. Odrasli treba da nauče djecu kako da sebe zaštite zašto je bitno da poštuju mjere i na koji način se to ispravno radi.
Ne smijemo zanemariti da je sada i više nego inače potrebno voditi računa o zdravom načinu života i jačanju zdravlja uopšte: fizička aktivnost, što više boravka u prirodi, dovoljno sna, unošenje dosta tečnosti, pravilna ishrana sa dovoljno vitamina, sve će to pomoći da naš imuni sistem bolje funkcioniše. Jednostavno, pazimo na svoje zdravlje u narednim mjesecima, da ispoštujemo ono što je neophodno za zaštitu našeg zdravlja. To nije toliko komplikovano i nije tolika žrtva.
Moramo znati da su se pandemije već dešavale u ljudskoj istorij i mi vidimo da ima mnogo negiranja, ali ovaj virus postoji i ova pandemija postoji, kao što su postojale pandemije i prije. U tim pandemijama je mnogo ljudi obolijevalo i umiralo, ali su prošle. Sad je 21.vijek, znamo kako se najbolje možemo zaštititi, idemo to iskoristiti i strpiti se da prođe, a da imamo što manje posljedica. Proći će.
I evo za kraj-kome biste preporučili da se vakciniše protiv gripe u ovoj sezoni?
Vakcina protiv gripe je dobra za svakog ko želi da zaštiti svoje zdravlje i zdravlje svojih najmilijih. Ove godine vakcina ima poseban značaj zbog paralelnog širenja i virusa gripe i virusa SARS-CoV-2, mogućnosti da se zarazimo i jednim i drugim, i zbog toga što su ljudi koji su osjetljivi na gripu osjetljivi i na Covid. Paralelna infekcija ili zaražavanje jednim virusom nakon što smo nedavno preboljeli onaj drugi, povećava rizik od težih ishoda. Znamo da je zdravstveni sistem opterećen Covidom već mjesecima, i da gripa sama po sebi može da prilično optereti zdravstveni sistem i želimo da te dvije bolesti ne pomažu jedna drugoj u blokiranju zdravstvenog sistema. Prioritet za vakcinaciju protiv gripe u većini zemalja ove godine su zdravstveni radnici. Osim njih, to su sve one kategorije kojima preporučujemo i inače da sa vakcinišu, dakle, kategorije koje su osjetljivije na teže forme bolesti, kao što su starije osobe i osobe sa hroničnim bolestima.
