Povodom Svjetskog dana slobode medija koji se danas obilježava razgovaramo sa Enom Bavčić, programskom savjetnicom organizacije Civil Rights Defenders.
Ena, danas se obilježava Dan slobode medija, u tom kontekstu koliko su mediji kod nas slobodni?
U formalnom smislu, Bh. mediji su na 58. mjestu Svjetskog indeksa medijskih sloboda (World Press Freedom Index) Reportera bez granica za 2020. godinu. To je ipak neka srednja skupina u kojoj postoji određena podloga za ostvarivanje sloboda, ali i dalje postoje pritisci na medije. U praksi u BiH to znači da postoji određena, ne odlična, podloga za ostvarivanje sloboda medija, kao što su solidni zakoni i takozvani medijski pluralizam. Međutim BiH je specifična po tome što u velikoj mjeri pluralizam je baziran na činjenici da postoje tri velike etničke skupine, a ne na stvarnoj slobodi medija.
Koliko je sloboda medija važna za razvoj normalnog društva?
Mediji trebaju da budu tu kao vaga, oni koji posmatraju vlasti i način na koji funkcioneri obavljaju svoj posao, te shodno tome alarmiraju javnost oko pitanja od javnog interesa. Dakle, slobodni mediji su ključni za pozivanje vlasti na odgovornost, kao i donošenje informisanih odluka u okviru demokratskih procesa kao što su glasanje, ali i javna okupljanja i sl. S druge strane, mediji bi trebali da prate novinarsku etiku i da rade u skladu sa principima slobodnog novinarstva.
Da li se u našem društvu dovoljno poštuju principi demokratije, kako osigurati njene temelje da ne bi više propaladali?
Naše društvoje tranziciono, i još uvijek učimo na koji način da testiramo i poštujemo demokratiju. S tim da moramo priznati da konsocijacijska demokratija ima ograničenja u smislu favoriziranja etničkih lidera, te u svojoj primjeni u BiH se nalazi na granici demokratije i autoritativnih režima. Ipak mislim da ta podijeljenost dopušta određenu nivo pristupa različitim informacijama, ali vrlo ograničen i usmjeren samo na određene teme.
Koliko je pandemija uticala na slobodu medija?
Ono što smo mogli vidjeti tokom cijelog ovog perioda pandemije, ali naročito na početku, jeste trend smanjivanja medijskih sloboda kroz različite mjere i pokušaje usvajanja, tj. usvajanje, pa povlačenje zakonskih akata koji su štetni za slobodu izražavanja. Ono što se nastavilo kroz cijeli ovaj period jesu napadi i pritisci prema novinarima, za koje Udruženje BH novinara kažu da su se povećali u pandemijskom periodu. Uz to smo vidjeli privođenja novinarki na način na koji to nismo vidjeli u tzv. pred-pandemijskom periodu. Sve ovo ukazuje na to da je kriza dodatno pogoršala medijske slobode u BiH. Unatoč tome, mediji su se pokazali ključnim u pandemiji, otkrivajući ne samo korupciju nego i pružajući epidemiološke informacije, te informacije o novim mjerama na različitim nivoima vlasti.
Kada govorimo o slobodi medija koje problem ti primjećuješ kod nas?
Mislim da je trenutno najveći problem ta nazovimo je etnička podijeljenost medija. To znači da mediji prenose informacije u zavisnosti od njihove procjene etničkog interesa targetirane publike ili da budem direktnija na osnovu etno-političkih pritisaka, a ne stvarnog javnog interesa. Dok imamo takav utjecaj politike na medije kroz finansiranje, oglašavanje, ali i vlasništvo mi nećemo moći govoriti o stvarnom medijskom pluralizmu niti slobodama.
Koliko je važno u našem društvu održati kritički stav kako novinarstva, tako i cijele zajednice?
Demokratija počiva na mogućnosti kritičkog razmišljanja i donošenja informisanih odluka. Međutim, tu se radi o krugu - bez objektivnih i pouzdanih medija teško možemo očekivati kritički nastrojeno građanstvo i obrnuto. Zato je potrebno raditi i na poboljšanju klime za medije, ali i na opismenjavanju građana i građanki. Međutim, ja bih dala ipak određenu prednost radu sa medijima jer oni imaju tu “moć” da plasiraju informacije na način koji će podsticati kritičko mišljenje kod građanstva. Stoga je jako bitno da su mediji slobodni, objektivni, pouzdani i da prate novinarsku etiku.
