A i kako bi kada dobijaju prijeteće poruke, poruke da treba da se isele i da će se ponoviti genocid nad Bošnjacima. O uzrocima ovakvih ponašanja njihov sunarodnjaka i posljedicama po bošnjačko stanovništvo razgovarali smo sa sa Elvedinom Kahrovićem psihologom i psihoterapeutom iz Pljevalja sa adresom u Sarajevu.
BUKA: U čemu možemo tražiti uzroke incidenata u Pljevljima?
Uzrok je govor mržnje koji je plasiran od strane političara i taj govor mržnje je stvorio devijantno ponašanje organizovanih skupina.
Situacija u Crnoj Gori je ovih dana alarmantna, pogotovo u Pljevljima. U svim tim predizbornim i postizbornim procesima najveću štetu političke scene trpe nacionalne manjine. Svijedoci smo izliva mržnje prema muslimansko-bošnjačkom stanovništvu u Pljevljima.
BUKA: Koliko će teško biti vratiti život u normalu?
Višednevno izlaganje velikoj količini straha zasigurno ostavlja traja na psihu i tijelo. Trauma i PTSP kod pripadnika nacionalnih manjina je očekivana, tako da će trebati timovi stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja da saniraju poslijedice.
BUKA: Slađan: Vi ste psiholog i psihoterapeut. Posao Vam je da analizirate, ko stoji iza incidenata? Kome to više odgovara: DPS-u ili budućoj većini?
Jako teško je dati odgovor na ovo pitanje, ne bih „uperio prst“ ni u koga, već bih analizirao ono što je očigledno i evidentno, a to je da se uslijed tih nemilih događaja muslimani i Bošnjaci u Pljevljima ne osjećaju sigurno. Mnogi od njih imaju strah da izađu iz svojih kuća jer velika doza emocije straha kod njih je prisutna, straha za život i imovinu.
BUKA: Šta mislite o zloupotrebi religije u političke svrhe? Treba li se uopšte religija miješati u politiku?
Kada pomješate religiju, ideologiju obojenu religijom sa politikom dobili ste „Explozivnu masu“ koju je jako teško kontrolisati, svijedoci smo toga ovih dana. Ja sam tog mišljenja da država treba da se pobrine da svaki vjernik može slobodno da praktikuje svoju vjeru u bogomolji isto tako ni vjera se ne bi trebala zajedno sa religijskom ideologijom miješati u politiku. Svjedoci smo bili ovih zloupotrebe religije u političke svrhe. Imamo očiti primjer Andrije Mandića gdje poziva i motiviše političke pristalice riječima „Spremite se Hristovi vojnici...“ Hrišćanstvo je vjera koja poziva na mir, harmoniju, slogu i na ljubav među ljudima, suporotno od onoga što se na političkim skupovima propagiralo. Da bi Muslimani i Bošnjaci bili ovih dana terorisani za to je trebalo prethodno napraviti plodno tlo. Kada razgovaramo o korijenima novonastalih situacija napomenuo bih govor mržnje od strane mitropolita Amfilohija Radovića gdje muslimane naziva „lažnim ljudima“ a islam kao vjera „lažna vjera“, samim tim činom muslimani su u očima Srba i pravoslavaca bili dehumanizovani i uništeno im je pravo na vjerski identitet. Poznato nam je da govor mržnje bude veoma često motivacija, pokretačka energija i inspiracija ljudima sa teškim psihijatrijskim dijagnozama učine svoj naum. Provokacije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi ovih dana su bile neizostavne. Jedna, jako dobro osmišljena strategija je zvuci trube od kolone kamiona u kasnim večernjim satima prolazeci kroz bošnjačko većinske krajeve grada, zatim auto kolone, pražnjenje automatskog oružja kao i četničke pjesme, su psihološke strategije i jako je teško povjerovati da iza takvih događaja stoje pojedinci, a ne organizovane skupine.
BUKA: Šta je riješenje za trenutnu situaciju?
Racionalizacija i smirivanje tenzija, zatim usvajanje Zakona o priznavanju Genocida u Srebrenici koji će sankcionisati kaznom zatvora sve negatore genocida kao i izlive mržnje koji uključuju genocid. Potrebno je i unaprijediti Zakon o nacionalnim manjinama koji bi zaštitio ranjivu grupu od govora mržnje kao i sve ono što bi iz tog govora poizašlo.
Prema dr. Gregoriju Stentonu, predsjedniku Međunarodne alijanse za iskorjenjivanje genocida, genocid se razvija u osam etapa. U prvoj se odvija razvrstavanje. Ljudi se dijele na “nas i njih”. Ova etapa se uveliko koristila, pogotovo od strane opozicije.
Već u drugoj etapi dolazi do obilježavanja protivno volji ugroženih grupa, što prati mržnja. Dehumanizacija je treća faza, odnosno kada jedna grupa poriče humanost druge grupe (primjer govor mržnje Amfilohija Radovića „Lažni ljudi“, „Lažna vjera“)
Njeni članovi izjednačavaju se sa životinjama, insektima ili bolestima. Etapa četiri jeste organizacija. Genocid je uvijek organiziran. Posebne vojne, paravojne ili policijske jedinice često se obučavaju i naoružavaju (ovih dana imamo primjer pražnjenje polu-automatskog i automatskog oružija, četničke pjesme)
Zatim dolazi peta etapa – polarizacija. Grupe koje šire mržnju emitiraju polarizirajuću propagandu. U šestoj fazi ili etapi dolazi do identifikacije. Žrtve se identificiraju i izdvajaju zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti. Sedma etapa jeste istrebljenje. Ubice ne smatraju da su njihove žrtve ljudi i kreću s masovnim egzekucijama.
Sudeći po ovome, negiranjem genocida dopustićemo da nam se opet desi, a veliki strah među Muslimanima vlada da bi se 90-te mogle ponoviti.
