"Mislim da je rješenje u nama, imamo neke lekcije za naučiti iz svega ovoga, te su lekcije na osobnim razinama, svako ima nešto svoje za skontat i promijeniti, popraviti, naučiti. To će utjecati i na društvo kojeg smo dio i koje konstantno mijenjamo. Nije lako ne misliti na svoju dobrobit, izaći iz egoizma i za dobrobit drugih promijeniti navike i ponašanje, svi se bore s tim. Ovo je problem cijele planete, baš kao i globalne klimatske promjene i sada je očito više nego ikada da smo povezani i svi dio jedne cjeline. Ljudski ego, 'daj mi pare i boli me briga za druge' stav je doveo do klimatskih promjena, uništenja flore i faune, a mislim i do ove pandemije", rekao je Edo Maajka u razgovoru sa novinarom BUKE.
Pandemija je učinila svoje, 2020. godina je, kada je riječ o koncertima i festivalima, ali i kulturnim dešavanjima uopšte, potpuno uništena. Muzičari su u nezavidnom položaju, jer im je onemogućeno da rade svoj posao, a kako stvari stoje, postojeća situacija se do daljnjeg neće mijenjati. S poznatim reperom Edom Maajkom razgovarali smo o položaju muzičara u doba korone i na koji način se bore sa ovom situacijom.
Edo, korona virus pogodio je stanovnike širom planete, a muzičare je stavio u nemilost, jer nastupi su svedeni na minimum. Kakva je kod tebe situacija sa nastupima?
EDO: Nastupa nema. Od februara sam imo samo nastup u Medici u Zagrebu i to je bilo to. Moram reći da je bilo prekrasno. Nije vrijeme baš za nastupe.
Radiš li na novim pjesmama? Ima li na pomolu neki novi hit?
EDO: Nove pjesme ne pišem u tekstualnom smislu, radim na muzici dosta, eksperimentiram. Imam par novih uređaja s kojima se igram i pokušavam skontat kako dobiti ono što želim iz njih.
Čime se baviš u ovo vrijeme "besposlice"?
EDO: Pišem dosta mimo rima i muzike. Sada radim na jednoj ideji za serijal, uletio sam u to sa par prijatelja glumaca i nadam se da ćemo barem napraviti par epizoda u ovim neuvjetima. Entuzijazam čisti, uživanje i zafrkancija. Ostatak vremena provodim u krugu obitelji i prijatelja. Sada mi je lakše nego u prvih par mjeseci kovida, zabrana i ovog novog načina života.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovim svakodnevnim vijestima o broju zaraženih?
EDO: Jako malo gledam tv i medije. Uglavnom to radim da bih znao pravila vezana za školu i djecu, kad i gdje su maske obvezne. Pričam dosta s prijateljima koji rade u zdravstvu i dosta je to sve strašno. Recimo, zarazni odjel preuzima sve ostale odjele tako da ljudi koji pate od drugih zdravstvenih problema mimo kovida u jako su lošoj situaciji. Neki dan sam čuo da je cijeli psihijatrijski odjel u jednoj velikoj bolnici sada skoro pa nepostojeći, sveden na minimum kao i neki drugi odjeli. Jako puno ljudi ulazi u psihološke probleme sada, strah i nesigurnost su ogromni, tu je i ogromni broj ljudi koji čekaju odgođene operativne zahtjeve, što je još opasniji problem, da ne nabrajam sada sve što je pojava kovida disbalansirala u zdravstvu i svakodnevnom životu. Mene plaši broj ljudi kojima kovid opasno narušava zdravlje, starija populacija, ljudi kojima je imunitet slab zbog drugih bolesti, na njih moramo paziti.
Plašiš li se?
EDO: Ne plašim se za sebe, ali se plašim za sve starije i slabije ljude. Plašim se za prijatelje koji imaju od prije problema sa disajnim putevima i drugim zdravstvenim problemima. Mislim da mi je i samom krajnje vrijeme da prestanem pušiti.
Da li se smiješ teoretičarima zavjere koji misle da je sve ovo socijalni inženjering?
EDO: Živimo u vremenima gdje masu ljudi misli da je Zemlja ravna ploča (smijeh). Ljudi često znaju pretjerat i nasmijat, ali ipak sam i svjestan da korporacijama i velikom broju političara nije stalo ni malo do ljudi nego do kontrole i zarade. Toga su svjesni svi i to nije smiješno. Ljudi su se morali nagledati nepravde od strane vladajućih struktura u cijelom svijetu da bi toliko sumnjali. Sumnja lako ode u paranoju i onda, kao što kaže Dino iz Štuka: "Paranoja, uzela mi dušu, sve mi uzela." Socijalne mreže su samo nabildale taj strah i paranoju, sad smo gdje jesmo. Živimo u vremenu kapitalizma, a on sam po sebi stavlja zaradu i osobnu korist na prvo mjesto, tako da razumijem sumnje i sam sumnjam u neke stvari.
Ima li po tvom mišljenju kraja ovoj agoniji?
EDO: Sve prolazi. Mislim da je rješenje u nama, imamo neke lekcije za naučiti iz svega ovoga, te su lekcije na osobnim razinama, svako ima nešto svoje za skontat i promijeniti, popraviti, naučiti. To ce utjecati i na društvo kojeg smo dio i koje konstantno mijenjamo. Nije lako ne misliti na svoju dobrobit, izaci iz egoizma i za dobrobit drugih promijeniti navike i ponašanje, svi se bore s tim. Ovo je problem cijele planete baš kao i globalne klimatske promjene i sada je očito više nego ikada da smo povezani i svi dio jedne cjeline. Ljudski ego, daj mi pare i boli me briga za druge stav je doveo do klimatskih promjena, uništenja flore i faune, a mislim i do ove pandemije.
Koji je tvoj savjet ljudima? Kako da se izbiju iz svega ovoga i barem malo ne misle na svjetsku pandemsku krizu?
EDO: Nemam savjeta. Jedna od stvari koja je meni vidno pomogla je to da sam puno manje na socijalnim mrežama. Mislim da je to za mnoge pojačivač frustracija u situaciji koja je već i sama jako stresna. Polarizacija, okrivljavanje drugih i ne preuzimanje odgovornosti sigurno nisu put.
Evo opet nas plaše ovim drugim ili trećim valom. Šta je najbolji pojas za spasavanje od tih silnih valova?
Ne znam, mislim da svako ima svoj nekakav pojas i osobni način za nošenje s ovakvim ekstremnim situacijama. Tako i ja pokušavam skontati šta moram naučiti iz ovoga, koja je moja lekcija u svemu tome, vezano za posao, za obitelj, za život, prijatelje. Čistim se od unutarnje prljavšine u koju znam zapast i pokušavam završiti neke svoje osobne lekcije, biti bolji čovjek. Svaki minus je put u plus (smijeh).
