<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dvor bludnika i ratnika: Imali su najuspješniju tajnu policiju

Svijet

Izbor glavnih saradnika-koji često nisu formalno nosili funkciju premijera ili ministra-bio je plod slučaja, sreće ili nepogrešivog instinkta za preživljavanje koje su Romanovi imali,pa su na istaknute položaje stavljati i ljude koje osobno nisu podnosili

23. februar 2020, 2:41

eljton o dinastiji Romanov nastao je prema knjizi britanskog povjesničara Simona Sebaga Montefiorea koja donosi niz detalja iz života carske obitelji i onih u njihovu neposrednom okruženju. Iako su o dinastiji, pogotovo o najvećim carevima i caricama, poput Petra Velikog, Katarine Velike, Aleksandra I. ili posljednjeg ruskog cara Nikole II., “Romanovi 1613. - 1918.” razlikuje se od svih jer ulazi duboko u intimu careva, njihovih supruga, rodbine, djece, ljubavnica, ministara, nastojeći prije svega proniknuti u unutarnji svijet dvora, ali i psihu, karaktere, slabosti te snagu svakog od njih. Pri tome se služi obiljem materijala - od pisama, dnevnika, zaboravljenih i nikad objavljenih biografija i autobiografija, sklapajući mozaik pun detalja, bizarnih pojedinosti, ali i slučajeva koji su bitno utjecali na sudbinu carstva, dinastije, ali i cijeloga svijeta. Sličnim postupkom Simon Sebag Montefiore opisao je i “careve” koji su naslijedili dinastiju Romanov. Točnije, svijet, likove, unutarnje postupke, tračeve, spletke, tajne službe i masakre u vremenu uoči i poslije Oktobarske revolucije. “Mladi Staljin” i “Na dvoru crvenog cara” prirodno se nadovezuju na djelo “Romanovi 1613. - 1918.” i donose niz detalja koji otkrivaju vrijeme Staljinova uspona i vladavine.

Od vlakovođe do ministra

“Bi li vlak mogao ići brže. Bilo bi dobro da ide brže”, pitao je ruski car Aleksandar III. zvani Kolos nepoznatog željezničkog inženjera Sergeja Wittea. “Može ići brže, ali to ne bi bilo dobro, bilo bi katastrofalno”, odgovorio mu je Witte. Car se na to nije obazirao.

Vlak je ubrzao te je uskoro odjeknula eksplozija i cijela kompozicija se prevrnula. Prva careva pomisao bila je da su vlak napali teroristi-revolucionari, uostalom, već je to doživio kad su njegova oca Aleksandra II. revolucionari iz skupine Narodna volja pokušali ubiti podmetanjem eksploziva pod carski vlak, no dok je spašavao ranjene i izvlačio mrtve, podizao šine i teški krš (Aleksandar III. zvani Kolos bio je iznimno snažni dvometraš koji je na zabavama savijao žarače i trgao špilove karata), ustanovljeno je da je vlak ispao iz tračnica jer je išao prebrzo.

Točnije, išao je prebrzo za katastrofalno stanje ruskih pruga i željeznice općenito (njegov djed Nikola I. nije vjerovao željeznicama i propustio ih je graditi, što je Rusko Carstvo katastrofalno unazadilo, i vojno i gospodarski i tehnološki, naspram Britanije i Francuske, te rastućeg Njemačkog Carstva). Iako konzervativac, Aleksandar III. nekoliko mjeseci poslije sjetio se drskog željezničkog inženjera i postavio ga za ministra.
 

ergej Witte bit će jedan od najuspješnjih ministra i premijera Ruskog carstva, pod njim će se ubrzano izgraditi željeznička mreža, oživjeti gospodarstvo i usmjeriti Rusiju prema istoku, gdje je postojao prostor za širenje, služit će pod Aleksandrom III. i Nikolom II., ali, kao i mnogim drugim premijerima i ministrima zdravog razuma, carevi će im ograničeno vjerovati, pa će tako svi previdjeti Witteova upozorenja da je rat s Japanom i vojno širenje na Manđuriju avantura koja će završiti katastrofalno.

A završila je ruskim porazom, potapanjem Baltičke flote i revolucijom iz 1905. godine kao uvertirom i generalnom probom za revoluciju iz 1917., koja će više-manje sve Romanove dovesti pred boljševičke streljačke odrede i zauvijek izbrisati dinastiju. Carevi dinastije Romanov, koja je vladala šestinom zemaljske kugle i čije se carstvo punih 313 godina širilo svakoga dana za 142 četvorna kilometra, većinu uspjeha može zahvaliti dvjema osobinama- biranju premijera, ministara i najbližih suradnika te osnivanju tajnih službi.

Izbor glavnih suradnika - koji često nisu formalno nosili funkciju premijera ili ministra - bio je plod slučaja, sreće ili nepogrešivog instinkta za preživljavanje koje su Romanovi imali, pa će tako na istaknute položaje stavljati i ljude koje osobno nisu podnosili. Aleksandar I. nije mogao smisliti maršala Kutuzova koji mu je donio pobjedu nad Napoleonom, a Nikola II. nije podnosio premijera Stolipina koji je uspješno stavio pod kontrolu sve revolucionarne pokrete i osigurao neviđeni gospodarski rast Ruskom Carstvu. Istodobno, dok su na istaknute položaje stavljali osobe koje ne podnose, ali znaju da će spasiti i uzdignuti carstvo (i njihove guzice), birali su i neviđene nesposobnjakoviće, čiji su gafovi Rusiju stajali i ugleda, i krvi, i novca.

Pa će tako Nikola I. za glavnog pregovarača s Turcima izabrati Aleksandra Meniškova. Rusi su nakon vojnih pobjeda očekivali da će izboriti kontrolu nad Bosporom, koji su de facto već držali u rukama, te kontrolu nad svojim najvećim strateškim snom Carigradom, Meniškov će na pregovore uzeti pogrešne geografske karte, one koje su, “zlu ne trebalo”, označavale najnepovoljniji scenarij za Rusiju, britanski pregovarač to će uočiti i odmah pristati na ruske te tako rusku pobjedu nad Osmanlijama pretvoriti u britanski trijumf.

Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/life/dvor-bludnika-i-ratnika-imali-su-najuspjesniju-tajnu-policiju-24165 - express.24sata.hr