Ali se zato jasno i glasno čuje glas premijerke Cvijanović i nepoznate ženske osobe. Snimak je objavio sarajevski portal Klix. ba.
Kao sav nenormalan svijet
Prije bilo kakve analize, a da smo u normalnoj zemlji, ili bi ovaj portal bio tužen od strane Željke Cvijanović ili bi ista u neviđenom skandalu morala da se izjasni pred Ustavnim sudom i podnese ostavku. To, velim, da smo u normalnoj državi. Ovako, “papci” odbijaju kupovinu, no drugi se traže. Neki se mogu kupiti, a neki ne. I to sve bez ikakvih reperkusija. Kompletan snimak imate i nema potrebe da se prepričava.
Ozbiljnija stvar je ovdje po srijedi. A to je taj dominantni bahati narativ cjelokupnog političkog establišmenta u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj kao njenom sastavnom dijelu. Za početak, ovdje i malo dijete zna da se kupuju glasovi, poslanici, ministri, direktori, radna mjesta, sekretarice, ljubavnici i ljubavnice, diplome, doktorati…
Kupuju oni koji imaju najviše novaca, kao u svakoj tržišnoj privredi. Što će reći, tajkuni i političari. E, tako iščitavajući matricu po kojoj se odvija paraživot u paradržavi, Željka Cvijanović samo je “uobičajeno pravilo”, mjera “dobrog ukusa” i paradigma života uspješne jedinke u našoj štali. Žena na konkretnom poslaničkom tržištu kupuje dva poslanika koja su neophodna za formiranje vlasti.
Stoka i papci
To što dva “papka” nisu kupljena na ovoj pijaci, ne znači da ne postoji stoka sitnog zuba koja će za određenu svotu novca participirati u vlasti. To nije skandal i čudo u ovom ruralnom galimatijasu svega i svačega, a što neki u malograđanskoj finoći zovu politički život. To je datost.
Samo, onda je u ovoj jednačini jedino licemjeran narod koji bira ovakve ljude, a onda se kobiva ljuti kad neko psuje, koji ide na liturgije kod preplaćenih popova i koji na kraju zažmiri i na pedofiliju i na nepismenost i na kupovinu “nepapaka” i kupi svom djetetu diplomu da bi se, uz partijsku knjižicu i 15 hiljada maraka, uhljebilo na tzv. državnom radnom mjestu. Velim, Željka tu ništa nije kriva. Ta, zna narod zašto je zamalo postala član Predsjedništva BIH i zašto će biti nova/stara premijerka. Zna narod i kad treba kupiti i platiti i potplatiti. Shvata to škrbavi narod, ali, eto, ponekad se ispljuje i upljuje. Ponekad je primoran čuti kako mu komšija dobacuje da je djetetu kupio posao. A ta neprijatnost se mjeri milisekundama i nije ništa niti veća, niti manja od one koju osjeća premijerka Republike Srpske, kad joj neko kaže da je kupila dvojicu poslanika.
I kao da je Željka usamljena u svojoj ograničenoj unazađenoj paradigmi ovdašnjeg političara? Kao da Željka radi nešto što joj šef Milorad još bolje, konkretnije i jebitačnije nije radio? Da, jebitačnije. Nema ovdje mjesta za kakav vazdignutiji izraz kojim bi se objasnila situacija u političkom svinjcu koji pazarnim danom otrapa na pijacu.
I da, logično je da u tom svinjcu, u toj kaljuži, premijerka poziva na medijski spin u kome će se praviti emisija sa temom – Da li je bosanski ili bošnjački jezik? A znate svi vi na kojoj televiziji može po direktivi bilo koga iz SNSD-a da se pravi bilo koja emisija o bilo čemu.
Uloga naroda na stočnoj pijaci
Zato je potez Željke Cvijanović, “najsposobnije Dodikove saradnice”, zapravo proizvod nečinjenja svekolikog puka. Ili možda puk baš to voli. Kursadžijske intrige, psovke, mizoginiju, jeftine poštapalice, nacionalističke spinove, skupštinsku kupovinu papaka i nepapaka?
Na kraju krajeva, sve su to “ljudi iz naroda”, kako političari vole za sebe reći. Doduše, malo odljuđeni armiranim zidovima svojih vila, otuđeni iza zatamnjenih stakala limuzina, malo od od pogleda i svjetine sklonjeni. Isti k'o puk, samo totalno drugačiji, rekao bi kakav cinik. Ako su to ljudi iz naroda, a jesu, ako ih je narod izabrao, a jeste, ako vode ovu državu u ekonomsko-socijalno prkno, a vode, da se izvući samo jedan zaključak – NAROD VOLI SVOJU VLAST VIŠE OD SVOG ŽIVOTA. Istinabog, i bušido kodeks je mala maca za ovakvu vrstu mazohističke žrtve, ali eto takav nam narod.
Epizoda sa kupovinom poslanika u životu Cvijanović Željke biće neprijatnost u rangu sa ujedom komarca, ako bude i tolika. Jer, šta to ukazuje da joj pravda huda duva za vrat? Par zdravorazumskih izjava koje pozivaju premijerku na odgovornost? Ma, hajte, molim vas! Pa ovdje osim nekoliko Romčadi i nešto bijede koja napravi saobraćajni prekršaj, niko nikad nije pozvan na odgovornost. Šta je kupovina dva poslanika u Skupštini Republike Srpske pored više desetina miliona maraka plaćene ljubavi prema Emiru Kusturici od strane vladajućeg režima i narodnih para? Šta su dva poslanika prema milionima bačenim u ruska obećanja oko brodske Rafinerije, litvanska oko “Birača”… Ma sitno je sve to, a i nikoga ne interesuje.
Eno, ona se skinula do gola, Dodik u kadru sa Putinom, ruski Patrijarh čeka da ga Mile cjeliva, fudbal, tenis, starlete i komete… Kome je do Željkinog malo ozvučenog gafa sa kupovinom potencijanih preletača???
Ne možeš ih mučiti, koliko te mogu voljeti
Ovaj režim svakom sekundom svoga postojanja pokazuje šta i koliko može, baš zato što mu se može. Narod nije Dodiku i comp. povjerio neograničenu vlast. Ne! Dao im je beskonačno pravo i razriješene ruke da rade šta hoće, bukvalno. Ovo je njihova država, njihov svijet, njihov bonton, pravila igre, zakoni… Skloni se ako nećeš uplatiti narečenih 15 hiljada da zaigraš u njihovom kolu. Ako se ne skloniš, moglo bi te kolo kao tornado usisati, prežvakati i baciti.
Pohvala ludosti na domaći način
Ima u Banjaluci mlad momak, školovao se i magistrirao u inostranstvu. Siguran sam da može na pet jezika prevesti transkript razgovora Željke Cvijanović. Možda malo produma oko supstituta za riječ “papak”, ali znao bi on to. Sad za sad nije dobio posao, a ako uradi ovaj multilingualni transkript, neće ga sigurno nikad ni dobiti u ovoj prćiji.
E to je onaj kulturološki diskurs koji dominira našim životima. Ćuti narode, smij se u sebi vikend-dogodovštini premijerke. Kikoći se kao retardirano dijete, koga su zli odgajatelji toliko zlostavljali da mu je svaki predah od batina sreća jedna neopisiva, koja se iskazuje klimoglavom prema svojim mučiteljima.
Ovaj narod ima mnogo opasniju sociopatiju od puke inertnosti, indolentnosti i katatoničnosti. Ta, ovaj narod, kao u Orvelovoj ‘84, poput glavnog lika Vinstona, vremenom je zavolio svoje mučitelje. Ovaj narod živi produženu noćnu moru štokholmskog sindroma i ne pada mu na pamet da se probudi. Nikada. Umrijeće u svojoj slatkoj mori mučen i prevaren.
I za kraj, pažljivo poslušajte ovaj fono zapis. Ako ne vidite ništa sporno – Odlično! Vi ste idealan kandidat za normalnu osobu u Republici Srpskoj, a ako racionalizujete ovaj dijalog i opravdate ga, ko zna, možda vas i sveti Milorad pogleda, pa dobijete radno mjesto negdje u administraciji.