Sjećate li se Slađane Morić, konobarice iz Banjaluke? Ona je, morali ste to pročitati, nahranila promrzle migrante na željezničkoj stanici. Njih trideset dvoje. Žena vidjela djecu i ljude koji se tresu ispod vlažnih ćebadi i kupila im kifle, hljeb i kroasane. Ljudski, humano.
Nije!
Ne kroasanom Slađo!
Dabome da nije ni ljudski, ni humano. Naivna Slađana je poput francuske sobarice napravila grešku svog života, koja je mogla skupo koštati sve nas u slobodarskoj Banjaluci i Republici Srpskoj. Jer, šta rade promrzli migranti na željezničkoj i autobuskoj stanici? Kuju planove kako napasti pošteno pravoslavno stanovništvo Krajiške ljepotice. I nisu promrzli, griju ih vrele cijevi kalašnjikova, usijane još dole između Tigrisa i Damaska. Samo se ne vide automati od onih ćebadi. I da je Slađana malo bolje otvorila oči, vidjela bi kako se tzv. migranti kreću u pravilnoj kolona-formaciji, tako da uvijek jedan pokriva drugoga. To im je u krv ušlo. Slađo, namjesto kroasna i peciva, trebala si se obratiti policiji, još bolje, trebala si se organizovati sa kolegicama po sistemu trojki i zarobiti tzv. migrante. Jer TO SU BORCI ISILA!
Naravski, vama se čini da je ovo malo preparanoična priča, po kojoj je svaki migrant tempirana hodajuća bomba, koja šta radi, želi napakostiti našem malom komadu raja. No, ima stručnijih, obrazovanijih i iskusnijih ljudi od moje malenkosti, koji tačno znaju šta i kako treba raditi kada ugledate migrante ispred sebe.
Balvan ekspert
Dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu iz Banjaluke, Slobodan Župljanin, tako savjetuje stanovništvu najizloženijih opština i gradova da se preventivno samoorganizuje i preduzme mjere samobezbjednosti i samozaštite nakon prvih razbojništava i krađa koje su počinili migranti na teritoriji Republike Srpske.
Eh sad, znam ja nas, jebo ti nas, uvijek će biti soroševaca i izdajnika koji kažu, pa što se narod nije samoorganizovao nakon prvih pljački i razbojništava još tamo '92 u istoj toj Banjaluci, ali to je drugo, stoko izdajnička! To je bila patriotska pljačka nesrba, koja je prerasla u patriotsku pljačku preživjelih Srba gologuzana, a koji su imali nekakve dionice u državnim preduzećima. To je stvarno drugo. To je pljačka koju trebamo ispoštovati i podržati na svakim izborima, a to revnosno i činimo, evo već trideset godina. Na koncu, pljačka u kojoj dobrovoljno dajemo svoja sredstva pljačkašu i nije pljačka.
Idemo dalje. Ima tu druga vrsta samoorganizovanja stanovništva. A, ovo za samoorganizovanje stanovištva,većinsko srpskog, dobro je poznata stvar koja funkcioniše tako kako funkcioniše još od plitvičke «balvan revolucije». Zlobnici bi rekli, ko o čemu Srbi o barikadama i samooragnizovanju, ali šta da se radi, kad ih to tako dobro ide. Na koncu, ne treba smetnuti sa pameti činjenicu da je gospodin dekan Župljanin Slobodan inače bio optužen s Boškom Peulićem, Aleksandrom Petrovićem, Manojlom Tepićem, Jankom Trivićem i Nedjeljkom Đekanovićem da je od juna 1992. do sredine 1994. učestvovao u progonu hrvatskog i bošnjačkog stanovništva, ubistvima, deportacijama, zatvaranju, mučenju, silovanju i tjeranju na prinudne radove.
Sud BiH je odredio jemstvo dekanu Slobodanu Župljaninu, optuženom za ratni zločin počinjen u Kotor-Varoši, u vrijednosti od oko 480.000 maraka.
Pokazivanje njihovog Boga
Braćo mila, riječ je o prvoklasnom ekspertu. Tek sad je jasno zašto ga je Dodikov režim stavio na čelo murijaškog, pardon Fakulteta za bezbjednost i zaštitu. Ovaj zna i teoriju i praksu, sa akcentom na teoriji. I kad on kaže mladcu punom testosterona na Katedri za legitimisanje, privođenje i maltretiranje kako treba sa drugim i drugačijim, on to govori iz duše&tela. Župljanin najbolje zna kako se treba spontano samoorganizovati i izvesti simpatična mala linčovanja. Jebi ti to, dok dođe policija, narod svojim šakama, pardon argumentima, može svakom uljezu od ravnica Bangladeša do marokanskog Atlasa pokazati svoga Boga. Pardon, njihovog Boga.
Dobro, nekome će se Župljanin učiniti i kao portparol Ku Klux Klana, ali zar nije to sva sreća u današnjem svijetu u kojem ludi Tramp zidom poluti i zdrav razum i USA od Meksika? Zar nije Župljanin hipermoderan u svjetlu Orbanove Mađaraske, gdje roditelji sa djecom, nakon redovnih aktivnosti, šta god to značilo, onako iz hobija, sebi za dušu u podnožju žilet-žica love jadne ljude, koji bježe od zla?
I da budemo posve jasni, primijetićete, tačno ćete primijetiti u domaćim medijima pod okriljem desne nacionalističke ruke, kako «zli migranti, šta rade, pakoste dobrom mirnom domaćinu». Isto tako, ona dobra duša Slađana sa početka priče ili je izignorisana baš u tim medijima ili je predstavljena kao naivno biće koje ne zna šta radi. Čak su je neki i pravdali, kažu provela je dio svog života u izbjeglištvu, pa joj je proradila empatija. Ne! Sladja je čovjek, ali biti čovjek i pomoći drugom ljudskom biću u nevolji, jednako je izdaništvu u ovom naopakom svijetu.
Pa se u eri sveopšte ksenofobije i dolazaćeg proljeća, naputak dekana Župljanina čini kao vrlo vjerovatna stvar. Jer, ako nesrećnike ni Hrvatska, ni Mađaraska, ni Rumunija, ni Srbija neće tretirati kao ljudska bića, očekujte koliko ovaj mjesec nove kontingente živog ljudskog mesa sa Bliskog i Srednjeg istoka, koje će se zaludno vozikati od Sarajeva ka Bihaću.
Sa tom razlikom što je i jedan dekan, koliko god opskuran fakultet bio, dao zeleno svjetlo linčnu i pogromu i za civilno stanovništvo, koje će upotpuniti sramotu bijelog čovjeka.
Riječ je izgovorena, sad se čeka otključavanje skladišta sa hladnim i manje hladnim oružjem i hajke mogu početi. Srećna vam sezona lova na migrante!
