<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

DONOSIMO SVE DETALJE: Saznajte zašto je serija Games of Thrones postala globalni fenomen

VIŠE OD SERIJE

Prognoziramo da će ovo biti biti najmračnija sezona do sada, prepuna novih šokantnih smrti.

15. juli 2017, 12:00

16/17. jul je datum koji mnogi ljudi širom svijeta iščekuju. Pitate se zašto? Zato što tada počinje nova sezona najgledanije serije ikad, globalnog fenomena Games of Thrones.

Monika Ponjavić iz Banjaluke je teoretičarka dramskih i audio-vizuelnih umjetnosti i scenograf, ali i neko ko svijet Vesterosa poznaje u detalje, pasionirano gleda seriju, a poznaje sve detalje iz knjiga koje je napisao George RR Martin.

Sa Monikom smo za portal BUKA razgovarali zašto je serija postala globalni fenomen, ona prognozira šta može da nas očekuje u novoj sezoni, a prisjeća se i kada se ona zainteresovala za ovu seriju.


Monika ubrzo nam se približava premijera nove sezone Games of Thrones serije. Šta iz onoga što smo do sad vidjeli možemo očekivati u novoj sezoni?

Svašta. Prije svega, očekujem da će ovo biti najmračnija sezona do sada, prepuna novih šokantnih smrti. U to ne bih da ubrajam Gregora Klegejna ili Sersi Lanister, čiji su sasvim izvjesni krajevi već zapisani u zvijezdama, ali i na stranicama Džordžove knjige, uglavnom kroz proročanstva. Dakle, njihove smrti ne bi toliko bile šokantne, koliko sama činjenica da će se desiti u ovoj sezoni. Međutim, da bi određeni likovi doživjeli svoj vrhunac i rast, Sersi mora nestati, a kada nestane Sersi, više neće biti potrebe za Gregorom, tako da ovdje jedna stvar vuče drugu, a ja vjerujem da će se to desiti ove godine. Ili, bolje rečeno, nadam se. Kada je riječ o samoj radnji i putevima naših likova, svoja očekivanja bih podijelila u tri kategorije. U prvoj su događaji za koje ove sezone podrazumijevam da će se desiti, u drugoj su oni malo vjerovatni, koji više pripadaju nekom domenu teoretisanja i mojih pustih želja, dok su u trećoj oni za koje se iskreno nadam da se neće desiti. Barem ne još. Dakle u prvu bih svrstala pakt između Sersi Lanister i Jurona Grejdžoja; dolazak Deneris Targerijen u Vesteros, što bi unijelo izvjesnu svježinu i uspostavilo jednu novu dinamiku; Arjin povratak u Vinterfel, vjerovatno u pratnji „Družine bez barjaka“ i Sandora Klegejna; Brenov povratak u Vinterfel, u pratnji Mire Rid, što će najvjerovatnije pred kraj sezone dovesti do pada Zida, koji bi se mogao svrstati u drugu kategoriju, jer već unazad tri godine očekujem finale u čijim se posljednjim sekundama Zid ruši, a to, kao što znaš, nikako da se desi. Očekujem i određena nova otkrića, dublje analiziranje i tretiranje mitologije ovog svijeta, kao i ponovne odlaske u prošlost, gdje bismo vrlo lako mogli doći do iskustva izgradnje Zida i svjedočenja trenutku u kojem Rejgar odlučuje da umjesto umjetnika i pjesnika postane ratnik. Voljela bih takođe da se pojedine teorije – Cleganebowl, Azor Ahai, Valonqar itd. – ili konačno ugase ili potvrde, te da vidim sukob dvije kraljice. Voljela bih da se više pažnje posveti jezovucima, Duhu i Nimeriji, te da konačno vidimo čopor vukova koji tumara Brzoriječjem. Voljela bih, takođe, da Džon ponovo izgubi život i da se vrati nazad, ali ovaj put bez Melisandrinog  uticaja i jeftinih trikova, te da njegovo vaskrsenje dobije na značenju kakvo se u knjizi postepeno gradi, i ponese neku simboliku koja se do sada u seriji, nažalost, uopšte nije tretirala ni na kakav način. I naposlijetku, ono što najviše priželjkujem i očekujem (već nekoliko sezona) jeste Džejmijev rez i prekidanje odnosa sa Sersi, što je događaj koji se odigrao još u četvrtoj knjizi, prije skoro dvanaest godina, kada je odlučio da svoj život radije stavi u ruke Brijene od Tarta, i tako spasi život Sanse Stark umjesto života svoje sestre. Taj prelom se u seriji stalno odlaže, što je jedna od stvari koja me možda i najviše nervira. S obzirom da još uvijek nismo dobili Džejmijevu reakciju na njenu odluku da, stopama Ludog kralja Erisa, zapali glavni grad, i tako jednim udarcem riješi većinu svojih problema, ostaje nada da će to biti prelomna tačka u posljednjoj fazi kaljenja njegove ličnosti, jer, na kraju krajeva, upravo to je bio razlog zbog kojeg je Džejmi i prekršio svoju zakletvu kralju, stavljajući se tako na milost i nemilost građana Vesterosa. Nadam se da Tormund i Ed neće izgubiti život, da Džejmija neće ubiti zmaj, da Bijeli šetači nisu horda bezumnog zla i da Džora neće pronaći lijek za bolest okamenjavanja (eng. Grayscale) jer bi to potpuno unizilo njegov razvojni put, sada spojen sa likom Džona Koningtona, koji je, kao i neživa Ketlin Stark, sasvim nepravedno izbačen iz igre.  


Foto: Monika Ponjavić, privatna arhiva

Kako je tebe svijet Vesterosa osvojio, kada si se zainteresovala seriju i šta te najviše privuklo?

Prvi put sam za seriju čula na ljeto 2010. godine, od Pola, drugara iz Irske, čiji je prijatelj učestvovao na setu u Belfastu. Kao i ti, i ja sam jedno izvjesno vrijeme odbijala da se pridružim armiji fanova, jer me je cijelo to oduševljenje i uzbuđenje oko nadolazećih epizoda u suštini nerviralo (zbog čega još uvijek nisam pogledala Breaking Bad), ali sam na nagovor ujaka popustila i prvih 13 epizoda pogledala u dahu, tokom jednog hladnog vikenda, za vrijeme mojih studija u Amsterdamu. Nakon tog poduhvata priključila sam se redovnom praćenju druge sezone na sedmičnom nivou, standardno nedjeljom. Pročitala sam sve knjige u roku od deset dana, kupila enciklopedije, počela da teoretišem i kroz sve te aktivnosti da se spajam sa ljudima i pasioniranim fanovima diljem svijeta, usljed čega je moj život, vrlo interesantno, poprimio jedan novi tok, postajući mnogo bogatiji. Teoriju koju sam napisala je u nekom trenutku, čini mi se 2013. godine, objavio i Huffington Post, zbog čega sam na blogu dnevno imala preko 100 000 posjeta. Na forumima i drugim internet krugovima preko noći sam postala neko ime koje se veže za Druge, odnosno Bijele Šetače, te generalno mitologiju Sjevera, ali i za Džejmija Lanistera, koji se, na prvi pogled, možda i ne uklapa u ovaj kontekst. Jedna stvar je vodila drugoj, a moje interesovanje za priču je, kroz ove prateće događaje, samo raslo. Seriji me je najviše privukao njen prolog i prvi susret sa Bijelim šetačima, u kojem je nagoviješteno postojanje natprirodnog, što će me uvijek privući nekoj priči. Zatim tu je i želja da otkrijem Džonovo porijeklo, na koje je već u prvim minutama epizode stavljen prilično jak akcenat, te generalno određena povezanost sa porodicom Stark, jezovucima i mitologijom Sjevera.



Danas ima jako mnogo serija, zašto je ova serija privukla toliki broj gledatelja i fanova i postala najgledanija serija današnjice? Po čemu je GoT fenomen, o njemu se priča na svim stranama svijetam, izvučava se na Harvardu, knjige se čitaju pasionirano?

Prije svega, rekla bih da osnovni razlog leži u činjenici da je realističnost svijeta "Igre prestola" zasnovana na realnosti i aktuelnim problemima, zbog čega se savremeni čovjek, ili bolje rečeno gledalac, s lakoćom može povezati sa njenim likovima čiju trodimenzionalnost bez imalo napora možemo smjestiti u okvir današnjeg svijeta. Dakle, riječ je o jednom utemeljenom, aktuelnom svijetu, koji se bavi jednako aktuelnim pitanjima, političkim, društvenim, ekonomskim itd, kao i pitanjima polnih i klasnih razlika, a u koji je ipak utkana jedna izvjesna doza natprirodnog kroz odličnu studiju svjetskih mitologija, od kojih bi svakako trebalo izdvojiti keltsku i nordijsku, te istoriju Evrope srednjeg vijeka. Kao jedan izvanredan spoj "Kule od karata" (eng. House of Cards) i "Gospodara prstenova" (eng. Lord of the Rings), "Igra prestola" doslovno zadovoljava sve želje najšireg dijapazona gledalaca, od onih najnižih do najsuptilnijih. Ne smijemo takođe zanemariti kvalitet produkcije i vizuelni identitet serije, što u velikoj mjeri zavisi od budžeta koji navodno iznosi 10 miliona dolara po epizodi. U pitanju je, naravno, jedna od najskupljih serija današnjice, daleko ispred, recimo “Izgubljenih” (eng. Lost), za koje je izdvajano 4 miliona, ali i iza “Krune” (eng. The Crown), čija jedna sezona iznenađujuće košta 130 miliona po sezoni, odnosno 13 miliona po epizodi. Tu je naravno i odličan scenario prve, pa moglo bi se reći i druge i treće sezone, Džordža Martina, koji je "Igru prestola" ne samo postavio čvrsto na noge, nego i izdvojio u moru druge epske fantastike, što je publika znala da procijeni i naposlijetku vrednuje. Dakle sve to zajedno, uz slojevitost i kompleksnost priče i njenih likova, te ozbiljnosti tema kojima se bavi, "Igru prestola“ čini primamljivom savremenom gledaocu.

Koji lik je tebi najzanimljiviji i zašto?

Džejmi Lanister. Iako svi mahom pomisle da je razlog za ovakav izbor njegova promjena iz Džejmija, incestuoznog kraljeubice koji je u prvoj epizodi, „u ime ljubavi“, gurnuo bespomoćno dijete sa prozora kule u gotovo sigurnu smrt, u nekog novog Džejmija koji vrednuje čast, riječ i neki viši poziv, istina, onako kako je ja vidim, je nešto malo drugačija. Prije svega, za razliku od mnogih, ne smatram da je došlo do velike promjene u negovom liku, radije, rekla bih da je Džejmi uvijek bio takav, častan i nesebičan, koliko god to suludo zvučalo, te da je tokom događaja u "Igri prestola" došlo prije do transfiguracije njegovog lika nego do transformacije o kojoj svi govore. Kao što znamo, Džejmi je vrlo mlad, sa petnaest godina, izabran za člana Kraljeve garde i tako postao ne samo najmlađi vitez u istoriji Vesterosa, nego i oruđe u Erisovim rukama u borbi za prevlast i dominaciju nad Tajvinom Lanisterom. Drugim riječima, marioneta, potpuno lišena svoje slobode. Ova pozicija je u velikoj mjeri odredila njegovu ličnost. Uzimajući u obzir sve njegove postupke do sada, u odnosu sa Tirionom, Ketlin, Brijenom, Tajvinom, Erisom, pa na kraju krajeva i sa Sansom (u knjizi, ne u seriji), uz konstantnu borbu sa kontekstom iz kojeg dolazi, rekla bih da je on jedan od najnesebičnijih likova koji će, pored savladavanja ega, uvijek dobrobit drugog, pojedinca i društva, staviti ispred svojih ličnih potreba, ukoliko one, naravno, ne uključuju potrebe njegove sestre, Sersi Lanister. S tim u vezi, mislim da bi, u slučaju da se ispostavi da je Džejmi „valonqar“, takav rasplet događaja bio zaista poetičan i vrlo tipičan za Džordža Martina, zbog čega oduvijek vjerujem da je Džejmi „mlađi brat“ iz proročanstva, a ne Tirion, Sandor ili Loras kako su ljudi obično pretpostavljali.  

Sljedeći najinteresantniji lik mi je Bren, što je pomalo neobično, uzevši u obzir da je njihov inicijalni, i jedini konflikt i pokrenuo cijelu bujicu.



Pokrenula si i jednu Facebook grupu o seriji, koja broji inostrane članove, ljude sa svih strana svijeta, koji su se povezali preko serije. Kakva je komunikacija među članovima, kako su se oni povezali?

Do formiranja grupe, prije skoro pet godina, došlo je spontano, uz moje rastuće interesovanje za svijet Martinovih romana. Komunicirajući sa ljudima širom svijeta na ovu temu, putem foruma i ostalih internet platformi, okupila sam ljude koji su dijelili sličan senzibilitet i pristup ovom, sada već globalnom, fenomenu, te sam im napravila jedno izdvojeno mjesto na društvenoj mreži, gdje bi mogli na miru da razgovaramo, van nekih širokih grupa od više hiljada članova, u kojima bi nastajala nekontrolisana gužva i nepregledna, haotična atmosfera.

Foto: Monika sa jednim članom grupe

Ubrzo potom, komunikacija se proširila i van svijeta "Igre Prestola" postajući vremenom mjesto gdje su odnosi bivali sve bliži i povezaniji. Rezultat toga je transformacija od tematske diskusione grupe u jednu istinsku grupu poznanika i prijatelja, koji su neometano u nekom svom privatnom prostoru počeli da dijele lične i važne stvari, tako da je cijela koncepcija evoluirala u nešto stvarnije i značajnije. Tu sada imamo ljude sa bukvalno svih strana svijeta, koji se inače nikada ne bi upoznali, koji su izgradili tako jake odnose, da se često ciljano putujući hiljadama kilometara upoznaju i uživo, razmjenjuju poklone poštom, obično tokom praznika što je već postala tradicija, razgovaraju dnevno o raznim temama iz svojih života i čine jednu stvarnu zajednicu, a da je svemu tome katalizator bilo interesovanje za romane i seriju "Igre Prestola", koja je sada zapravo prešla u drugi plan. Do sada sam lično imala zadovoljstvo da se upoznam sa otprilike desetak članova. Džoa, Džona i Lori sam, tokom svog boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, posjetila u Bostonu i Njujorku, gdje su me jako lijepo dočekali i ugostili. Igora sam upoznala u Beogradu, sa Darenom sam popila kafu u Torontu, dok sam Miltosa, studenta iz Grčke koji je iz Atine došao na studentsku razmjenu u Prijedor, kako bismo se upoznali, ugostila u svojoj kući, u Banjaluci. Prošle godine sam takođe ciljano otputovala u Dubrovnik da upoznam Triš iz Mančestera, medicinsku sestru u penziji i njenog muža, sa kojima sam provela ugodno veče prepuno radosti i smijeha. Prije nekoliko dana, Muad (Irak), Džesika (SAD), Tif (Australija), Trejsi (Škotska) i Triš (Engleska) su se sreli u Londonu, gdje su zajedno proveli vikend i odakle su poslali našu zajedničku enciklopediju "The World of Ice and Fire" na put oko svijeta, od člana do člana, čiji je zadatak da knjigu pročita, potpiše i pošalje osobi najbližoj sebi na mapi.

Druženje članova grupe

Već treću godnu za redom, od kada smo pokrenuli tradicionalni događaj "Tajni Djeda Mraz", uredno šaljem i primam poklone od ljudi koje jako dobro poznajem, a koje još uvijek nisam upoznala. To je jedan neopisiv osjećaj, prepun nade, radosti i vjere, ali i jasan pokazatelj kako internet može da posluži u najbolje i najljepše svrhe – ostvarivanje kontakta i zbližavanje među ljudima najrazličitijihh generacija, interesovanja, društvenog porijekla, poltičkih opredjeljenja, vjera, rase i ubjeđenja – što je moja grupa uspjela postići, zahvaljujući ljudima koji su njeni aktivni članovi.

Kako misliš da će se priča dalje razvijati, Veliki rat i Zima su pred nama, šta to, po tebi, znači?

Veliki rat i Zima su stalno pred nama, sa svakom novom sezonom, u ovoj ili onoj formi i razmjeri, a priča se, kao i obično, koncentriše na male ljude i lične priče, što je, između ostalog, takođe jedan od razloga zašto volimo „Igru prestola“, tako da ne vjerujem da će se ova sezona, po svom narativu i formuli koju prati, puno razlikovati od prethodnih. Što se samog razvoja tiče više uopšte nisam sigurna u kom pravcu priča unutar tkiva serije dalje ide, jer su do sada napravljene tolike izmjene u odnosu na originalni predložak, često čak i nepotrebne. Ono što znam jeste da je plan uvijek bio da se i knjiga i serija završe na isti način, na istom mjestu, istim ishodom, samo što će putevi kojima ćemo do tih ishoda doći, očigledno, biti posve drugačiji.

Dakle, Veliki rat i Zima za mene predstavljaju određeni mehanizam u pričanju priče malih ljudi čije sudbine sve vrijeme pratimo. Oni su stepenice koje moramo savladati na putu razotkrivanja, kako brojnih misterija tako i slojevitih, kompleksnih likova sa kojima se iznova i sa lakoćom poistovjećujemo. Na kraju krajeva, kada malo bolje razmisliš, shvatiš da nam svaka nova sezona donosi i novi rat, nevezano za to da li je to rat za Gvozdeni presto, bitka u Zalivu Crnobujice, rat kraljeva, bitka za Zimovrel, Sjever, Tvrdidom ili nešto drugo. Kao veliki pacifista i protivnik rata u Vijetnamu, Martin je sasvim odlučan u svojoj odluci da nam prikaže sve strahote rata i patnju malog čovjeka koji se, često ni kriv ni dužan, našao u njegovom središtu.

Koga možemo očekivati na gvozdenom prijestolju? Koga ti vidiš kao vladara Vesterosa?

Iskreno, nikoga. Kao pasionirani romantik i nostalgičar, apsolutni sam pristalica nekih starih vremena, i to uglavnom onih kada je Vesteros de fakto bio sačinjen iz Sedam kraljevstava. Samim tim, radije bih voljela vidjeti otcjepljenje Sjevera i povratak na stari poredak u vrijeme prije nego što je Egon uopšte osvojio ove krajeve, a Toren mu predao vlast. U tom smislu, voljela bih vidjeti Džona kao katalizatora promjena i osobu koja u sebi nosi potencijal za izmirenje zaraćenih strana, jer vjerujem da je to suština njegovog lika – da razumije i služi kao spona između različitih rasa, naroda, vjera i tako dalje. Međutim, s druge strane, nadam se da priča neće otići u banalnost, u smislu da se završi njegovim ujedinjenjem sa Deneris, kroz brak i zajedničku vladavinu kraljevstvom. Mislim da bi to bio najtragičniji kraj, ne samo zbog činjenice da su Tragerijeni u jednom trenutku doveli kuću Stark skoro do istrebljenja, te da je Džon, bez obzira na svoje porijeklo, najviše Stark od sve Nedove djece, nego i zato što je to bila prva asocijacija svih ljudi koji gledaju ili čitaju ovu priču. Razlog zašto volimo ovo djelo jeste upravo Martinova sposobnost da nas uvijek iznova zainteresuje i iznenadi. Spajanje Džona i Deneris ne spada u tu kategoriju, tako da se nadam i vjerujem da će priča otići u nekom potpuno drugom smjeru. Možda čak i Džonovom konačnom žrtvom, donošenjem mira u Sedam kraljevstava, te njegovim dobrovoljnim prelaskom u Zemlju vječne zime i leda, gdje će na sebe preuzeti ulogu novog Kralja zime, koja je, čini mi se,  inherentno vezana za porodicu Stark.



Knjige ili serija. Sličnosti i razlike, možeš li nam reći nešto više o tome?

Svi koji čitaju sedmične recenzije na portalu Srpska Cafe ponedjeljkom, koje pišem unazad nekoliko godina, znaju moj prilično rigidan stav po ovom pitanju. Knjige. Apsolutno. Bez razmišljanja. Knjige, i prve tri sezone serije koje su, po meni, bile zaista besprijekorne. Momenat u kojem je napravljena kreativna odluka da se neki likovi izbace, te da se usljed toga određeni događaji prekomponuju, stvorio je jedan haos koji se sa svakom nadolazećom sezonom sve više povećava, kao velika snježna grudva koju je sada jako teško iskontrolisati, a kamoli zaustaviti. Rezultat takvih odluka su nemili događaji u Dornu, Sansino silovanje, Džonovo krajnje obezvrijeđeno vaskrsenje, izostavljanje čuvene Sjevernjačke zavjere, Oberinove karikature od kćerki i slično. Mislim da se bez ovih odluka moglo i da su one zapravo u dobroj mjeri naškodile kvalitetu koji je serija uživala u svojim ranim sezonama. Međutim, bez obzira na to, i dalje uživam gledajući je, ako ne baš u svakom kadru, onda sasvim sigurno u svakom trećem.

HBO najavljuje razvoj nove serije, koje bi tvoje želje bile, šta da se tematizuje?

Poredaću ih po važnosti: 1. "Bran the Builder", jer me jako interesuju počeci Kuće Stark, za koju duboko vjerujem da je jednako magična kao i Kuća Targerijen, čiji je zapravo antipod, i gdje bi, u tom slučaju, a u nekoj mojoj verziji, Bijeli šetači, umjesto zmajeva, bili lična vojska ove drevne kuće, zbog čega su njihove riječi, na kraju krajeva, "Zima stiže";  2. "Blackfyre Rebellion", jer želim da znam više o Brindenu Riversu (Bloodraven), njegovim moćima, sukobu između njega, Egora (Bittersteel) i Šire, te kompletnu priču o tome kako je dospio u pećinu ispod Usud-drveta, te da li je i on, pored Sema, na neki način uticao na ishod glasanja putem kojeg je Džon postao novi Zapovjednik Noćne straže; 3. "Robert's Rebellion", iz nostalgičnih razloga jer, ko ne bi volio pratiti Neda, Roberta, Rejgara, Lijanu, Baristana Selmija, Džejmija i Artura Dejna u naponu njihove snage? I za kraj, kao bonus, voljela bih vidjeti ekranizaciju kratke priče "Dunk and Egg". Riječ je o seriji priča koje, takođe, prethode glavnim događajima, a bave se avanturama legendarnog člana Kraljeve Garde, Dankana "Velikog" (Dunk the Tall), i njegovog štitonoše Ega, koji će kasnije postati Kralj Egon V Targerijen, jedan od rijetko dobrih i pravednih članova ove loze, pradjed Rejgara i Deneris Targerijen, i čukundjed Džona Starka, koji je tragično izgubio svoj život u Ljetnoj palati (eng. Summerhall) u bezuspješnom nastojanju da izleže jaje zmaja. Mislim da bi ovi fragmenti savršeno upotpunili priču koju trenutno pratimo, pružajući publici neophodan kontekst.