<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Donatori zamrzavaju sredstva, država ne pomaže: Hoće li civilno društvo preživjeti krizu?

BIH

Pandemijom korona virusa ozbiljno se zatreslo tlo većina radnika, bez obzira na djelatnost kojom se bave.

30. april 2020, 11:17

Dovelo je u pitanje rad nevladinih sektora, koji su se odjednom našli u moru izazova na koji način opravdati, sprovesti i uopšte raditi nove projekte. Bez obzira što su većinski osigurani kroz donacije, neminovno je pitanje i koliko su se uslovi samih donatora promijenili, ali i koliko je država, ako je uopšte pronašla načine da pomogne i nevladinom sektoru.

O ovim i sličnim pitanjima razgovarali smo sa predsjednikom Mreže za izgradnju mira, Goranom Bubalom, koji je potpuno iskreno rekao  za BUKU kako je kriza ozbiljno uzdrmala, ali ne i zaustavila rad organizacija civilnog društva u BiH.

„Naš zajednički odgovor bio je nastavak aktivnosti u duhu solidarnosti i međusobne podrške, ne gledajući na naciju i religiju, samo gledajući ljude jedni u drugima. Većina organizacija se prebacila na online aktivnosti ili radeći u smjenama, vrlo često pokrećući volontere da podrže ugroženu populaciju.“

U isto vrijeme organizacije su se našle pod velikim pritiskom, zbog čega je kako navodi čitava struktura civilnog društva napregnuta do granica pucanja.

„Aktivnosti i projekti se zamrzavaju ili odgađaju, prinuđeni smo ljude otpuštati zbog nemogućnosti plaćanja, jer mali je broj organizacija sa rezervama koje im mogu omogućiti preživljavanje.“

Uprkos tome nisu prestali sa akcijama za one kojima je pomoć najpotrebnija. Tako su uputili pozive predstavnicima na višim nivoima vlasti da dio svojih primanja odvoje za podršku ugroženima, ali su informisali i javnost o problemima sa kojima se sada ljudi susreću. 

„Moramo govoriti o porodičnom nasilju, ali i onom nad ženama. Također i o pravima osoba sa invaliditetom, kojima se smanjuju ili ukidaju grant sredstva. O ugroženim osobama u pokretu.“

Dodaje kako je u Federaciji BiH donesen Zakon o refundiranju dijela plate zbog situacije pandemije u koji nisu uključene organizacije, iako su upravo one te koje su donijele i donose značajna sredstva iz inostranstva, koja nakon toga ostaju u BiH. To se ipak čini se ne priznaje i ne prepoznaje od strane države. 

„Činjenica je da je više donatora zamrzlo svoje projekte, na dva ili više mjeseci, neki i do kraja godine, više je primjera da su i ugovori koji su bili pred potpisom stopirani. Najveća prijetnja našem radu je da donatori preusmjeravaju svoja sredstva za borbu protiv pandemije, ali umjesto da rade sa prokušanim lokalnim organizacijama civilnog društva koje rade izuzetan posao, grant sredstva se daju međunarodnim i multilateralnim organizacijama.“

 

Dodaje kako je njegova osnovna zabrinutost da se radi na uništavanju sektora. Upravo zbog toga mišljenja je da veliki broj organizacija jednostavno neće preživjeti ovu krizu, što će biti vidljivo i jasno nakon završetka pandemije. Ma kada to bilo.

Osim toga, dovodi u pitanje i strategiju donatorske zajednice, jer ako imaju namjeru ulagati samo u međunarodne organizacije, neizvjesnost za lokalne i dalje raste. 

„Međunarodnim organizacijama, koje su u svom radu neuporedivo “skuplje“ no domaće, mnogo više novca ide na njihove operativne troškove i plate, a sa druge strane često upitnim rezultatima. Pitanje je kako će lokalne organizacije preživjeti i nastaviti sa radom, jer svi moraju platiti rentu, kancelarijske troškove, a u krajnosti i obezbjediti plate zaposlenima.“

Upravo zbog toga mišljenja je da podrška treba ići lokalnim organizacijama i razvoju lokalnih kapaciteta.

„Podrška treba biti usmjerena ka tim ljudima, aktivistkinjama i aktivistima koji rade izuzetan posao na terenu i istinski pomažu ljudima koji su ugroženi, a koji su sa njima u svakodnevnom kontaktu. Sa gašenjem lokalnih organizacija koje rade na terenu izgubio bi se  duh civilnog društva. Zbog čega je nezamislivo da prežive samo organizacije iz velikih gradova i međunarodne i multilateralne organizacije.“

U namjeri da predstave doseg i opsežnost djelovanja organizacija širom BiH tokom pandemije kreirali su i mapu koja je i dalje u fazi dopunjavanja i izrade. Na njoj su predstavljene volonterske akivnosti, a ono što je najbolje u svemu tome jeste da ona nikada nije finalizirana do kraja.

Jer svakog dana u svakom gradu, selu, opštini, naselju, ali i ulici, dobri ljudi čine brojna dobra djela. I zato im treba pružiti prostor, povećati njihovu vidljivost i ne zaboraviti koliko su bili tu, onda kada je to trebalo. Civilno društvo podršku treba jednako kao i svi zaposleni u BiH, jer su i nakon pandemije koronavirusa, najviše radili na tome da društvu vrate duh, prošire vidike i omoguće nove prilike. Za život koji će jednom ponovo biti normalan.