I, začudo, ništa nije
slagao Predsjednik Srpske!
Normalno je da
jedan političar želi prosperitet i napredak susjeda. Bar bi tako trebalo biti.
Međutim, ovdje se ne radi o bilo kakvom političaru, niti Dodik doživljava
Srbiju kao susjedstvo. Zapravo, ugovor o dvojnom državljanstvu i emotivne veze
daju puno pravo bilo kome u BiH da za Srbiju ili Hrvatsku kaže kako mu je
domovina. Međutim, slabo sve ovo u Dodikovom slučaju ima veze sa nekim
patriotizmom. Zapravo, Milorad je uvijek mjerio patriotizam u nekoj stabilnoj
valuti i količini novca koji mu srbovanje može donijeti. A, tako gledajući,
posve je jasno zašto Dodik-državljanin Srbije, ljubi maticu. Jer, ipak, on je
jedan od najbogatijih Srbijanaca.
Podsjećanja radi,
Predsjednik Srpske je kupio vilu od 400 kvadrata na Dedinju. Kada je u javnost dospjela informacija o kupovini vile u Beogradu za dva miliona eura, lider SNSD–a izjavio je da je njena “stvarna” cijena bila oko 850.000 evra, a da je novac pribavio prodajom dva stana u Beogradu. Dedinjsku vilu, potom je iznajmio jednoj stranoj kompaniji, navodno za sumu od 10.000 evra. Pored toga, u imovinskoj kartici koju je na početku mandata dostavio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH, Dodik je vlasnik dva stana u Beogradu, veličine 77 kvadratnih metara, čija je vrijednost još 2006. godine procijenjena na 40.000 eura. U javnosti se odavno spekuliše da je Dodik u Srbiji kupio nekoliko hektara lovišta, ali i poljoprivredno zemljište.
Pritom, ovo su samo
zvanični podaci i radi se o imovini na teritoriji Republike Srbije. Sam Dodik
je, primjera radi, prijavio ličnu imovinu vrijednu 2,85 miliona KM i porodičnu
imovinu vrijednu 5,77 miliona KM, što je 3,6 puta odnosno 5,7 puta više
vrijednosti nego 2006. godine.
Inače, poodavno se spekuliše da vrijednost Dodikove imovine premašuje 200 miliona evra.
Dakle, u Dodikovim
očima, Srbija i te kako jeste jaka i moćna. Jedino što Dodik silnim novcima
nije u matici kupio, jesu dvije stvari – realna politička moć i osjećaj među domicijalnim
stanovništvom da je Srbijanac. Dakle, koliko god pokretnina i nekretnina
nakamarao u Srbiji, Milorad Dodik je
samo još jedan ,,Bosanac u Beogradu“!
U ovom svjetlu, postoji
nekoliko stvari u kojima se lokalni vožd precijenio i koje mu ovdašnji
hipnotisani savjetnici nisu saopštili. Nije Milorad Dodik nikakva politička
veličina u Srbiji. On je tek jeftina nacionalistička marioneta kojom Tadić
mobiliše neodlučne, a u srcu SNS-u naklonjene birače, kao i dođoše sa ove
strane Drine. Jer, koliko god to Dodiku nije drago, prosječan stanovnik Srbije
ga doživljava samo kao jednog od ,,jačih“ Bosanaca. Što i jeste notorna
činjenica. Takođe, Milorad Dodik nije ništa drugo do sporedni glumac u
predizbornoj kampanji, najopskurnijoj do sada u Srbiji. Tadić je prvo mazio
telad, pa igrao košarku sa seoskim dječakom, onda je opet mazio, ovaj put muzne
krave, i za kraj je, valjda u tom ZOO tripu, pustio Dodika da odrecituje svoju
odu Srbiji.
U principu, isto su
radili i ostali isfotošopirani predsjednički kandidati: lajkali, mazili,
milovali, kezili se svježe umetnutim trojkama.
Svima je bilo jedno zajedničko-
popljuj protivnika i na tome izgradi predizbornu kampanju.
Sve u svemu, za
opskurnu kampanju, trebao im je i opskurni Bosanac. A, kud ćeš boljeg od
Milorada! Stoga, samo i jedino tako treba vrednovati njegovo pojavljivanje,
negdje na početku mitinga, prije isfensiranog Borisa Tadića i pobješnjelog Vuka
Jeremića.
Druga stvar je što
Dodiku ovo niko nije objasnio i što ne poznaje zakon velikih brojeva. Prosto, Srbija
je veća država od BiH, a samim tim, koliko god se Miloradu to nevjerovatno
činilo, i od Republike Srpske. Politički kapacitet SNSD-a je u rangu 4. ili 5.
partije po snazi u Srbiji. Dakle, ne dobacuje ni do, Dodiku mrskog, Čede
Jovanovića i njegovog LDP-a. Prosto rečeno, beogradska i novosadska (kvazi)elita,
mogu mobilisati više glasača u npr. LDP-u, nego Dodik bilo kakvu plebiscitarnu
većinu u čitavoj Srpskoj i njegovom SNSD-u.
Ironično, kompleks
moći koji Dodik ima, jedino je dobar u ovakvoj cirkuskoj predizbornoj kampanji
u Srbiji. Jer, kako objasniti čovjeku koji, poput onomad Karadžića, tvrdi kako
bi nakupio najviše glasova u nikad neprežaljenoj ,,vascijeloj Srbiji do
Tokija“, da je Ivica Dačić izgledniji kandidat za predsjednika od njega? A,
Dačić, kao što znamo, neće biti predsjednik.
Nikako. I to koriste
DS-ovci, vodajući ga po predizbornim skupovima, dok Mile izigrava lokalnog pansrpskog
Vođu.
Pravi problem nastaje
što Milorada kao velikog vođu doživljava gotovo 90% Srba sa ove strane Drine. I
lokalni nacionalisti bi se životom zakleli kako je Milorad jedini pravi mesija
u poplavi srpskih izbavitelja. Ono, jeste da im nije najjasnije što Mile ne
koaliria sa Tomom Nikolićem, umjesto sa ,,metiljavim“ Tadićem, ali će im vođa
to već objasniti. Ili možda ipak neće.
A, Dodik, koji je po
svom vokabularu, ponašanju i političkoj vizuri mali klon Tomislava Nikolića,
neće u njegov tor, upravo zato što bi penetriranje SNS-a u Republiku Srpsku
značilo najvjerovatnije početak kraja prvo krhkog i na Dodikove mišiće
održavanog SNSD-a, a onda, što je pogubnije po Milu, i pad Predsjednikov.
Jer, srpski
naprednjaci jesu gabaritna srbijanska, a možda u dogledno vrijeme i pansrpska
desnica. I to friško evropski umivena, ispolirana i, hajde da kažemo, uljuđena
u pokušaju. A, organizovana populistička desnica je jedina opasnost za Dodika.
Jer, upravo je Milorad Dodik svojim skretanjem u desno, stvorio od naroda hipnotisanu
masu željnu vođe i žednu njegovih monologa. Ideološki gledano, lijevo političko
mišljenje je u Republici Srpskoj odavno reklo – laku noć i svelo se na
sporadične i benigne tirade pojedinaca, koje se i kao takve sve rjeđe čuju.
Dakle, Dodikovi
poltrončići, promptno moraju probuditi vožda i saopštiti mu da je go, koliko god
mu se to ne sviđalo. A to buđenje može biti poprilično nervozno i brundavo. No,
kako Dodik ne preza ni od čega kako bi ostao tu gdje jeste, za očekivati je da
će češći gost u Banjaluci biti Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić i njihovi
posilni, od Tadića & co.
Jedina nezgodacija
može biti to što će, najvjerovatnije DS, sa satelitima i možda ,,Preokretom“,
zasjesti opet na vlast u Srbiji i što će Tadić ponovo biti predsjednik.
Sa druge strane, Dodik
zna bar toliko – drži blizu sebe svoje prijatelje, a neprijatelje još bliže!
A narod?
O stavu stanovnika
Srbije spram Dodika rečeno je gotovo sve. U Srbiji žive ljudi koji će, po svemu
sudeći, ipak izabrati evropski put i kako-tako uhvatiti, možda zadnji, voz za
izlazak iz balkanskog vilajeta.
U Republici Srpskoj, sa
druge strane, ostaje mahom sluđena svjetina, sa šefom bez kompasa. Samo što taj
hipnotisani i ubogi narod nema rezervne države, kako to mnogi misle. Nije njima
Srbija ni majka, ni maćeha. Nije im ona ništa. Jer, nema svjetina ni kučeta ni
mačeta u Srbiji, a kamoli stanove i vile. Prosječan ovdašnji goljo može
eventualno posjetiti Nemanjino etno selo na Mokroj Gori, oblokati se vikendom
na EXIT-u ili Guči i pravac kućici u Prijedor, Zvornik, Doboj, Banjaluku i ta
tvoja sela.
Za razliku od Mile, koji
je poslije ingeniozne izjave kako svako ko razmišlja kao on voli Srbiju više i
od samih stanovnika iste, otišao do svoje vile na Dedinju, čisto da pokupi
novce od kirije. Nešto sitno, 10 000 evrića, šta je to za našeg ,,Bosanca u
Beogradu“.